parablog

neki ljudi su jednostavno takvi. kasne. kasne na kopanje, na bar mitzve, svadbe, sahrane, na svečano otvaranje mostova, na zatvaranje mostova, kasne na trajekte, na salatu od hobotnice, kasne čak i kada slučajan promatrač misli kako nisu zakasnili.
unatoč tome, i oni trebaju nekoga da ih zagrli. zato ću vas ja neselektivno zagrliti jednom običnom ljubavnom pjesmom. jer nemam stablo u blizini.
i ne, pjesma uopće ne prijeti. stvarno.

Link

nisam ja, majkemi

ma slobodno priznaj, neću ništa nažao da ti učinim :) nemam vremena :)

nope. ni da je španjolska inkvizicija.

i ja ne kasnim. samo vrijeme nije htjelo usporit:)

negdje sam pročitala da za opijenog vrijeme ne postoji.

majke mi voljela bi jednom (barem) zakasnit...na svoj sprovod, joj kak bi se smijala, a i grlila--stvarno:-)))
Kažu ak si dovoljno jako želiš---hm hm...želim si jakoooooo, jel to važi Ivvv?;-)

styx..znači ni tebi vrijeme nikad ne želi izaći u susret?
već sam mislila da je to nekaj osobno...
sad mi je lakše..:D

(biserna. čekaj da konzultiram red braće odbjeglih s lopate.)

je, kažu da se sve zbraja i da važi :))

Ček, zar postoje žene koje u ičemu ne kasne?!? :))

:) postoje. to su one kojima vas plaše.