Laprdarij

Onaj tko nema djecu ne može razumjeti one koji imaju djecu. To nije niti loše, niti dobro. To je naprosto tak.

Jučer sam skoro ušla u konflikt s jednim takvim koji nema djecu, jer je popizdio na - djecu. A djeca kao djeca. Pogotovo djeca u pubertetu. Recimo: koje je more bilo u Panonskoj nizini? Jugoslavensko, vele oni. Hi hi, ha ha, i svi umiru od smijeha, a ovaj se pjeni.

A ja ga razmem jer sam kasno dobila svoju. I sjećam se kad bih recimo bila na nekakvom skupu gdje treba biti tišina, recimo u crkvi, a negdje se javlja nekakvo dijete i uporno remeti tišinu, meni je to bilo grozno. Pa kakvi su to roditelji koji ga ne znaju stišati !!, bla, bla...

A kad sam dobiješ vlastito dijete, shvatiš da ovi koje ne ušutkavaju postanu normalni ljudi, a oni kojima stalno govoriš: tiho, budi miran, nemoj smetati - iz njih napraviš tutleke koji se boje sami sebe.

Prije par godina došla sam k prijateljici, a kod nje - mačka na stolu na kojem se jede. Užas! Pa sam nabavila vlastitu mačku i postala tolerantna prema mnogim mačjim ispadima.

Ali psa ne budem nabavila.

nabavi ortodoksnog iskričara

daj, koka grešiš.
pas je zakon ! znaš da sam imala svemoguće kućne ljubimce, i volim sve životinje.
no pas je stvarno naivernij prijatelj.

hihi baš dobro
- oni koje nemaju psa, ne razumiju one koji imaju pse
i smeta im što ti isti psi seru po stubištu stambenih zgrada
po travnjacima namjenjeni za igru,
jel da

to ti je ko da imaš pticu,pesa,mačku,ribu,guštera,miša u jednoj osobi

da i nebu odlutal ak ga držiš kak spada

Je, Mumu, ali nekak ne volim pse. Ma i nije da ih ne volim, ali ga ne bih htjela imati doma. Na dvorištu možda, ali u stanu ne.

YBCT, to je vječni konflikt. Ovi koji imaju pse, a imaju i vlastitu djecu, nekak prednost daju psima. I ja to ne razmem. ALi niti ne namjeravam razmeti. Travnjaci su posrani i djeca se moraju micati pred psima. Grrr!

Roman, imaš li ti pesa?

ne imam sestru

ja imam djecu, mačka, psa, ribice i hrčka. povremeno i miša.
ništa me više ne može iznenaditi.:)

osim golog muškarca u kuhinji, eventualno.

e zlatkica još ti fali čistokrvni ortodoksni iskričar pa da vidiš iznenađenja

ako se mene pita
imam susjedovog psa zar to nije isto
samo nas tanko zid dijeli
čujem lajanje u pol noći a i mirie se osjeti
mene ako se pita volim pse i kad su zločasti
al si pitam da li oni koji usvoje djecu imaju isti osjećaj kao prave majke,
one što su svoj trbušćić gladile devet mjeseci

Roman, ajd opiši čistokrvnog ortodoksnog iskričara, da se znam čuvat :)

YB, tebe muče veliki problemi! A gle, možeš se zaljubiti i u neko žensko koje čak nisi ni posvojio :)

koka to ti je urbana legenda.niko ga nije vidio a postoji

nešto ko postulat

Nešto kao Jeti? Samo tragovi ostaju..

:) pada noć
moram poć ;)
laku noć :)

mislim u mojoj glavi

Po toj logici sve ortodoksne nepušačice trebale bi si instalirat doma po jednog pušača, da prestanu grintat. :))

moje iskustvo je drukčije. Oni koji nemaju djecu vrlo često jako vole djecu. Čak su pretolerantni prema djeci, tako da može i zasmetati roditelja. Oni si to i mogu dopustiti jer nemaju istu odgovornost kao roditelj. Sjetila sam se više slučajeva iz života.
Ovaj kojeg spominješ, on bi takav bio i da ima vlastitu djecu. Na svašta bi se pjenio.

Ja sam ortodoksna bivša pušačica, a te su najgore. A pušača bih instalirala jedino na - balkon.

Petra, znam nekoliko njih koji su grintali protiv tuđe djece i kad su dobili svoju iznenadili su se sami sa sobom. Gadno je imati šeficu koja nema djece, a ti moraš na bolovanje zbog djece. To je moje iskustvo.

kad netko hoće zajebavati naći će već neki razlog.
da to nisu bila bolovanja zbog djece, takva osoba, (tvoja šefica) našla bi sto drugih razloga i načina.
Djeca nas neminovno promijene, večinu. Međutim, neke ne, ostaju isti, samo malo modificiraju svoje ponašanje.

Petra, ne mislm na one koji hoće zajebavati. Nego na one koji jednostavno ne razumiju. Niti ja neke stvari ne razumijem, i rado bi ih razumjela. A nemam namjeru zajebavati. I zapravo me pogodi kad recimo tražim pomoć da nešto razumijem, a taj me optuži da zajebavam.

Oni koji nemaju djece obično vole svoje nećake ili djecu koja su im u blizini. Ili ih razmaze, ili već što- ali kad trebaju svojim poslom te djece se obično niti ne sjete.
Ali teško mogu razumjeti da si roditelj 24 sata na dan.
Primjetno je da čak i rastavljeni, čija djeca su kod žene, vremenom zaborave što znači stalno biti s djecom.
Dječja razigranost i humor- je već drugo.. :))))

s druge strane znam - gdje djeca više vole tetu koja se nije udavala, nego roditelje. Teta im je na raspolaganju 24 sata na dan, pedagog, savjetnik, naslon.

Mislim da je ipak nerazumijevanje kod onih koji nemaju "svoju" djecu u bilo kojem obliku.