Gdje je moje mjesto?

Voljela sam u tebi sve ono sto nemaš jer nisam imala hrabrosti voljeti one koji sve to imaju.
A mogla sam, oh, itekako sam mogla.
Mislila sam, prekasno je za promjene, a sada, nakon toliko propuštenih prilika, vidim da nije, da zbog svih onih još neproživljenih godina nije kasno, da nikada nije kasno, sve dok ima imalo života u meni. A ja tako volim živjeti život. Iako ga s tobom ne živim.
Sve ove godine govoriš mi da me voliš, govoriš mi da me je tvoja ljubav opila. Istina, ali kakvo je to moje pijanstvo, to je bolest, to je ovisnost o nesreći i novoj porciji sažaljenja prema tebi koju tako bezobzirno uštrcavaš u moje vene.
Govoriš mi da me voliš, zašto me onda stalno ponizuješ nedostatkom podrške, nedostatkom ljubavi? Kao da ja ne mogu bez tebe, a ne ti bez mene!
Dokaz ljubavi nije bol, dokaz ljubavi je sreća. Razumiješ li to?
Još jedna tvoja nesretna šala koja izaziva neželjeni, umorni osmijeh na mome licu, još jedno pitanje radi pitanja, još jedan odgovor radi odgovora.
Tvoja ljubav ubija, znaš li to?
Znam da znaš, znaš da znam. Ali se oboje u svoj slabosti pravimo da ne znamo . Ti si preslab da postaneš gospodin, ja sam preslaba da prestanem biti dama.
A godine prolaze. Djeca su odrasla, otišla su, ostali smo samo mi, sami i nesretni kao i na početku.
I tužan osvrt unazad, i prijateljice u sretnijim brakovima, i osjećaj krivnje koji usađuješ u meni bojeći se moga odlaska.
Ubijaš me, ali ubiješ prvenstveno sebe. U srcima drugih.
Ali shvati, ludilo tvoje nesreće može potopiti samo tebe. Drugi su odavno ojačali i postali nepotopivi.
I sada reci, želiš li da odem?
 

ovo je nešto savršeno napisano baš me je oduševilo, pronašla sam se

OVO JE SUPER I KAD SAM PROČITALA MORALA SAM KOPIRATI......VALJDA NISAM POVRIJEDILA AUTORSKA PRAVA JER NIJE ISTAKNUTO DA SE NE SMIJE KOPIRATI.....HAHAHA....SVAKA ČAST AUTORU