Misli 33. stoljeća

Svi je imamo, iako bi trebali biti naviknuti na kaos.
Već me kopka, nije valjda da cyberica živi u istoj ulici kao i ja ? :D
Dobro je biti nekad istrgnut iz tog svijeta, kao danas ... probudih se, krenuh u kupatilo ... i ćorak.
Bar se umiti ili zube oprati, ali ne ... vode ni za lijek.
Ružnooooo (na kvadrat) ... a grad čeka ... i hrpa papirologije sa kojom se nikad nisam snalazio, matični uredi, vlasnički listovi, računi u bankama, kuća, grobnica ... ostavinsku treba pokrenuti, a ja ne mogu ovakav nigdje ... ni makac.
Oči su mi inače jako osjetljive, bez umivanja jednostavno NE MOGU pred ljude, sreća da je vodokotlić bio pun, inače bi i"miomiris" vlastitih nusproizvoda ljudske izmjene tvari (čitaj: govno) ovladao cijelom kućom.
Ne mogu ni kavu popiti ... zovem susjedu, kaže: "od sedam ujutro nema vode", a probudih se oko 10:00.
Tek oko 12:30 spas ... dovoljno da shvatimo stanje i perspektivu koju često zaboravljamo ... ja 3.14zdim zbog par sati nestašice, a što bi većina žednih u svijetu rekla ?

puno premalo mislimo o drugima

i mene je iznenadilo kad sam prepoznala jednog kolegu po zapisima na blogu.
šteta, izbrisao se, a tako je predivno pisao.
.. svijet je tako majušan, a tek slučajnosti, tako učestale, skoro da čovjek ne povjeruje ;))

Pozdrav! :)