Vadim (ne njega, već Zeland :D)

Primjena pokazuje istinitost tvrdnji, nekoliko dana uzastopno, hotimično ulazim u popodnevni drijemež, neizazvan teškom hranom ili sličnim oružjem za masovno uništavanje.
Tvrdnja, kao i "the question" pohranjeni su u tjelesnu memoriju, stvorih refleks, gotovo nikakav napor nije potreban "probuditi se" tijekom sna, naravno u susretu sa članovima obitelji ... i opet oni verglaju svoje tirade ... da skratim, postavih im pitanje i zamaskiranu tvrdnju (možda preuviđavno čak)
Da, zaista nemaju koncepta za shvatiti, izgledaju poput ljudi od kartona ... u kazalištu snova.

Link

15.06.2012. u 16:58   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

gdje nema publike, nema ni kazališta

Autor: just_jane   |   15.06.2012. u 18:55   |   opcije


A, ne ! Ima, ima ...

Autor: GeorgeClooney_pravi   |   15.06.2012. u 19:00   |   opcije


Dodaj komentar