Laprdarij

Kao mlada pozivala bih raju nek dođe ljetovati k meni. Pa je bome i bilo raje, neke i nisam poznavala. Pa bi dolazili i kad me nije bilo u vikendici. Ako ih je bilo previše, digli bi šator(e) u vrtu. Ne sjećam se uopće kak je to funkcioniralo. Ali nemam niti traume. Valjda je bilo ok.

Sjećam se da sam jednog zamolila da ode s tog otoka jer je napravio sranje, cijelo selo se diglo na njega. Mislim da me baš i nisu voljeli u selu. Hja, gradska cura, hrpe čudaka oko mene...

A znalo se pojaviti i onih koji bi došli i - prigovarali. Te im je topla voda (za piti), te im je plaža daleko, te nemam pogled na more, te ovo, te ono. U pravilu bi to bili neki koji nemaju niti šator, a pogotovo viksu. Ljetovali bi džabe, ali bi srali.

Kako sam sazrijevala, sve sam manje ljude pozivala k sebi. Ne zato što mi ne bi pasalo društvo, nego sam se umorila od tih kojima ništa ne paše. A ima ih sve više kako starimo. Ne znam, možda je i jal u pitanju. A i to vrijeme godišnjeg mi je sve dragocjenije. Cijelu godinu se prilagođavam, e bome preko godišnjeg mi ne pada na pamet, u vlastitom prostoru. Neka plate 60 eura na dan pa će moći prigovarati. Nekom drugom.

Imam brdo prekrasnih prijatelja, ali rijetki su pogodni za ljetovati s njima. Jedni vole muving i gužvu, njima je kod mene u selu dosadno. Drugi vole pješčanu plažu, a u mene kamen i dubina. Treći vole zvučno ime mjesta gdje ljetuju, jer kak buju rekli da su ljetovali u ... xy.. Četvrti vole birtije, kojih u mojem mjestu baš i nema. Peti puše, šesti piju, a jebiga.. Sedmi idu rano spavati, osmi idu prekasno..

U zadnje vrijeme moj godišnji mi je - svetinja. U to vrijeme ne radim niti komrpomise, a bome se niti ne dogovaram niti prilagođavam. Za ići na godišnji s nekim - kod mene u viksu - postoji posebni filter. Kroz koji ne prolazi takoreć nitko. Hja.

meni je bilo super .. kad smo svi spavali pod jednom dekom ...

I meni, s 25

proširi te sveta dane i na vikende, popodneva, s onim tko je prošao i onaj najfiniji filter.

i uživaaaaaj.

Je, San, širim ga i na provode dulje od nekoliko sati, pogotovo na 24+. Ajd, nekoliko sati zduram sa svakim

s godinama postajemo samo komotniji.
i to je sasvim normalno.
s 20 sam mogla spavati na plaži, s 25 ići čoporativno bez plana i cilja, ali danas, e, danas cijenim komfor, bilo mentalni, društveni ili kao udobnost postelje s izglačanim plahtama.

E da, meni je važan taj mentalni komfor. Mogu i u vreći, i na grbavom, ali pustite me na miru. Nemrem više s gunđalima nikak..

Dovoljno mi je sjediti na plaži, i gledati u more, ili sjediti na tersi i gledati u šumu.. E, kome to paše, možda bi došao u obzir. Tko nema crve vriti

fige u džepu, zmiju na novčaniku, strvinara u ustima, pijavice u karakteru.

Moji su starci fakat bili gube! Niš mi nisu branili

Uh, San, gadna ti ova slika :)

ili si ti bila dobra i ogovorna?

Treba ljude opalit po džepu, inače ne znaju cijeniti.. Tužno

gdje kuca nije tijesna ni celjad nije bijssna ...

San, ne znam, bila sam dobra, ali oni toga bome puno nisu ni znali. ili sam ja mislila da ne znaju :)

ili nek prigovaraju, briga me ako brojim euriće nakon toga. Pa znali su kamo idu.

godinama mi je dolazila prijateljica na par tjedana na more, mojima.
kad sam ja dobila hrpu svoje djece, više nije bilo mjesta.
i zato se naljutila.
danas im ni ne čestita božić, meni dođe samo kad je u besparici, nazove kad je u emocionalno vampirskom stanju, a mislila sam da mi je prava prijateljica.

Crna ženo, dovoljan je jedan koji sve razj.. svojim prigovaranjem

Da, San, takvi si još dozvoljavaju i da se ljute, imam i ja sličan primjer! Ljudi ne vide što dobiju, nego što NE dobiju. Super

ova je bila na all inclusive svake godine po mjesec dana, a kad je potrošila đeparac, moji su davali i njoj kad i meni.

nakon tog iskustva nemam obraza svojima pozvati nikoga ni na ručak.

iako oni pozovu, pitaju.

a-aaaa.
ne može.

Zanimljivi su mi ti ljudi koji su centar svijeta. Jaaako zanimljivi, ali što dalje od mene.. Pitam se u kakvoj su to sredini odrasli da nemaju nikakav osjećaj za druge.. Nekoj gadnoj, vjerojatno zapostavljani

Sad sam pomislila kako kod nas dolaze klinci igrati se, i meni je to baš drago. A ima klinaca kod kojih moji nikad nisu bili pozvani. Čak većina. Ljudi jednostavno ne primaju dječje posjete. Ok, tako im izgleda paše.