parablog

vidiš, postoje ljudi koji se od prapočetka poput grana nastavljaju na liniju tvog dlana. na liniju koja nema niti početka niti kraja. postoje ti neki ljudi čija skica na tvom platnu nikada nije u potpunosti gotova, ali ipak je savršeno dovršena. i iz kojeg god kuta da je promatraš ona je uvijek nova i uvijek je konačna.

postoje ti neki ljudi koje sretnete nakon desetak godina pa na balaševićevu prvu ljubav razmjenite s njima nekoliko stidljivih pogleda premda ste si umislili kako ste zaboravili što je to stid.

postoje ljudi koji imaju takve nevjerovatne super-moći da vas mogu jednim blagim pokretom ruke ili tek jednom rječju teleportirati u djetinjstvo.

postoje ti neki ljudi čiji zagrljaj vrijedi više od blaga kralja solomona i pustolovina toma sojera. zajedno :D

postoje ljudi zbog kojih ste ono što jeste.

pa sakrijete onih par sijedih ispod kaubojskog šešira i popravite haljinu kako celulit na gležnju ne bi bio vidljiv iz aviona i jednostavno, a što vam drugo preostaje, zaplešete. jer kome lažete, izgledate bolje nego ikada. tako se i osjećate. i sigurni ste da ne želite potrošiti mladost-radost razmišljajući o tome koliko ste vremena bacili u vjetar ne ljubeći.

više o ispovijestima jedne stogodišnjakinje u glazbenom broju koji slijedi: http://www.youtube.com/watch?v=lhH-iNk1ZV8

(okej, zafrkavam, opće ne bum poletela)

postoje,draga..postoje
lijepo napisano
.-)))

Tako je, ples do samog kraja, a kad noge počnu otkazivati, najbolje je dodat' gas :D