Laprdarij

Neš ti nečeg posebnog ako netko tko je studirao/diplomirao književnost i pisanje, napiše dobar blog. Ili netko tko je završio novinarstvo. Ili bilo što pisalačko. Pa i ne smije napisati loš! Kaj se tiče tehnike pisanja. Ali kaj se izbora teme tiče, a i svrhe zapisa, e, tu bi se već moglo svašta reći.

No, ja nisam pisalačke struke. Niti slične. Pisanje mi je čisti hobi. U mojoj struci kažu - što nisi objavio, nisi ni napravio. Zato trebam znati pisati.

A struku koju sam si izabrala je struka koja će mi pomoći da si objasnim život, ali na egzaktnoj, prirodnjačkoj razini. Dakle, ne na filozofskoj. Pak sam negdje tamo krajem sedamdesetih razmišljala koja struka bi mi dala najbolje odgovore. Volim matematiku i ide mi, ali matematika je samo jezik/pismo. Znači, nju trebam znati da bih tek mogla ići dalje. Fizika je temelj svega. Matematika je jezik kojim se fizika služi. Ipak, fizika mi se činila previše temeljnom, ona puno zadire u svemirske razmjere i velike brojeve, a mene zanimaju zemaljski, mikro događaji u živom svijetu. E, tu se sad nalazi kemija, koja se nadovezuje na fiziku. Kemija se ne može razumjeti bez fizike, a ova bez matematike. Da, kemija živog svijeta, to me je zanimalo. Biologija se nadograđuje na kemiju, prvo molekularna biologija, pa ostale. Tu se negdje uz bok nalazi i farmakologija. A nad svim tim je medicina. Za kvalitetno bavljenje medicinom treba sve ovo nabrojeno znati.

I tako sam ja učila i proučavala sve to navedeno, nešto više, nešto manje, ulazila u stanice, mikroprocese, molekularne procese, neke sićušne fizike, DNA, proučavala lijekove, bolesti, no da ne nabrajam, i komadala čovjeka prvo na organe, pa na tkiva, stanice, na molekule.

I nakon godina i godina shvatila sam - tu leži samo dio odgovora. A pitanje je li taj dio odgovora uopće bitan. I malo pomalo, samo od sebe se nametnulo vratiti se na razinu čovjeka, zaboraviti pojedinačne organe, tkiva, stanice, molekule.. Iskopčati mikroskop i pogledati ljudsko biće integralno, bez odbacivanja ijednog njegovog dijela u svrhu pojednostavljenja. Promatrati čovjeka i osluškivati njegov glas, gledati kretnje, ponašanje, a iznad svega - njegove osjećaje. Jer su upravo ti osjećaji nekako bili isključeni iz prirodnih znanosti. A osjećajima prethode misli. I tu je bila nepremostiva rupa. Mislilo se - nisu bitni. Fala Bogu, pojavila se interdisciplinarna grana znanosti imenom psihoneuroimunologija (PNI) koja je wow, koja uzima razne apekte ljudskog postojanja kako i sama riječ kaže i koja je konačno sve više prisutna u znanstvenim istraživanjima.

Uglavnom, ako stavimo na hrpu sva znanja ove trenutno aktualne i društveno priznate prirodne znanosti, još uvijek fali dosta toga. U puno područja tapka se u mraku. Osvijestila sam kako je ta znanost u nekim područjima još prilično u pelenama i kako još puno toga postoji za istražiti. Na puno pitanja znanost još nema odgovor. Ali više se jednostavno ne može žmiriti na neke stvari koje se događaju, a nisu objašnjive dosad raspoloživim znanjima i tehnikama. S druge strane, neke stvari i jesu potvrđene i objašnjene, ali društvo nije spremno, točnije određene strukture društva još nisu zrele (ne vide benefit) za prihvaćanje toga.

U svakom slučaju, odgovor na moje prvotno pitanje izgleda vrlo kompleksan. A zapravo što više zaranjam u neka metafizička područja, uviđam da su odgovori sve jednostavniji i jednostavniji, sve su bliže čovjeku i realnom životu. Moj je generalni stav - prava rješenja su uvijek lijepa, i jednostavna. Pa i očekujem da odgovor na moje pitanje bude prije svega nešto lijepo, i iznad svega jednostavno. I koji ništa ne isključuje.

Eto, upravo sam sada na tom putu i nazirem obrise odgovora. Bez obzira hoću li stići do njega ili neću, samo putovanje prema tome je prekrasno!

soma € da nitko ne bude pročitao niti do pola

ja pročitala.

duguješ joj soma.

morala sam još jednom pročitat brzinski jer nisam skužila odgovor na koje pitanje je na dohvat ruke.
naslov sam preskočila u prvom čitanju.

I opet ne kužim.
Nema veze.

muljaš, ko može u ovo doba,
pročitaj i tebi soma $

Jel to ono, stručno-ručno?

gibam, na semaforu piše, landed

svi se keljite zbog prošlog bloga o svršavanju.

Koko, nikad ne razmišljaš na način "sve u svoje vrijeme"?

Zamisli da si s dvadeset godina znala odgovore na sva pitanja.

Polako počinjem misliti da su promjene na mozgu nastale sazrijevanjem (starenjem) zaslužne za mnoge moje spoznaje.
Ne samo iskustvo, inteligencija i bla.

psihoneuroimunologija...dobro zvuči...sada sam gledao emisiju o našim čulima i našem mozgu, interesantno...

nastala vjerojatno od somatopsihike i psihosomatike.

Jel' Koko otišla ili je samo pasivno agresivna?

Mislim da je ovo drugo.
Kaj da velim?
Ispucaj se:)

Evo, pročitala sam komentare.

Zamisli kaosa kad se skuži baš sve.

Pa besposleni popovi počnu jariće krstit.

neznanje je jednako dobro kao znanje.
i važno.

gibam sad.
bajbaj

...pročitala sam od početka do konca, tim više, što i ja slično mislim...

mislim da ste se zajedno izabrali .. i da vam ide jako dobro .. jer nisi staticna u tome ... siris se , a to je bit izbora svakog zanimanja ...ljubavi zapravo prema njemu ..

kokošanelko, sve što znaš to ti je najprije jedno zrnce, ono okolo zrnca ne znaš, znaš samo ono u zrncu, tako malo po malo širiš zrnce dok ne postane veliko da preraste u gromadu, a tek onda da vidiš neznanja, baš fino, skroz na skroz!

" I tako sam ja učila i ulazila u stanice, mikroprocese, molekularne procese, neke sićušne fizike, DNA, proučavala lijekove"

ali, kokošanelko, sada, skoro na kraju svog životnog puta -prodaješ kruh u pekarnici?

Prvotno pitanje u ovom zapisu je objašnjenje života.

DD, veliš - kruh prodajem?