parablog

dok pijem popodnevnu kavu i dok mi se čelo žari, razmišljam o liku u svoje vrijeme prilično čitane knjige kojeg sam nedavno srela dokoličareći u jednom od zagrebačkih perivoja. pa mi je ispričao tu jednu priču o sasvim malenom kutku zemljine kugle gdje je posred kamenjara tresnuo nekakav meteor i to upravo na prugu kojom prolazi vlak evolucije. svo to sitnije kamenje nastalo uslijed pada meteora razbacalo se po zelenim brdima i bistrim jezerima okolnih parcela. moj prijatelj kaže da kad ne bi bio dresiran da pojedine riječi izgovara šapatom, jasno i glasno bi ih nazvao delikventima. delikventima koji su se nagodili sa šnajderom cara ariela.
"ali kako kamenu možeš pripisati ljudsko obilježje? i ko je ariel?"
"fakat si truba."
"Link"

veljko s.: napeto dramsko tekstovlje s izvjesnim završetkom