Misli 33. stoljeća

Lughnasadh ...

Evo malo suhoparnih podataka sa net-a:

"Ovo je svetkovina kraja ljeta u kojoj se slave žitarice i hrana od njih. To je vrijeme slavlja nakon teškog rada nakon koga se žanju njegovi plodovi i pune ambari i kada se osjeća sigurnost da neće biti nedostatka hrane za vrijeme oštrih zima. Ovo je festival smrti i ponovnog rođenja. Označava ga smrt kukuruznog duha koji se žrtvuje ljudima da bi mogli preživjeti. Festival počinje košenjem žitarica pomoću srpa u obliku polumjeseca i taj ritual predstavlja kastraciju. U prošlosti su znali ubiti neku važnu mušku osobu i njenom krvlju škropiti polja da bi se osigurala njihova plodnost. Također, čišćenje i mlaćenje žita od ljuske nekada je bilo predstavljeno doslovnim mlaćenjem neke osobe ili lutke koja ju je predstavljala.

Ovo je magično doba koje je u uskoj vezi s bogovima i duhovima žitarica koje osiguravaju plodnost zemlje i blagostanje zajednice. U mnogim zemljama prvo ubrano voće ili prve pobrane žitarice žrtvovane su bogovima ili vladarima ili duhovima predaka. U drevnoj Europi spaljivane su kukuruzne lutke ispod brda od vapna, da bi se u proljeće iskopale iznikle klice. U sjevernoj Europi kraljica žetve predstavljena kao Cerera bila je krasno odjevena i okrunjena cvijećem i imala je snop žita ispod ruke, a kosu u drugoj ruci. Nosili su je u veseloj svetkovini na košnju, i jednako tako s košnje. U nekim krajevima kraljica žetve bio je muškarac odjeven u žensku haljinu i vozio se u kolima koja su vozili konji pokriveni bijelim plahtama. U nekim krajevima Europe osoba koja učini zadnji zamah kod košnje nazivala se Sin kukuruzne majke. Bio bi vezan uz njen kip, pretučen i nošen kroz selo. Vjerovalo se da će osoba koja ponese posljednji pokošeni snop imati dijete ili se udati/oženiti sljedeće godine. U Francuskoj i Njemačkoj granje i žbunje se kitilo kukuruzom i nazivalo Žetvenom djevom. Ona se nosila kući na zadnjim kolima i stavljala na krov staje ili seoske kuće gdje bi ostala sve do sljedeće godine. U nekim drugim krajevima Europe ona se stavljala na posljednju stabljiku u polju. U Štajerskoj bi najstarija udana žena napravila lutku u obliku žene. Za tu se lutku vjerovalo da će štititi od najezde miševa. Od najboljeg zrna se pravio vijenac ukrašen cvijećem i njega je nosila najljepša djevojka koja bi bila predstavljena seljaku vlasniku njive. Vijenac bi zatim bio obješen u hodniku njegove kuće ili dan crkvi i s njega bi se sedam godina uklanjalo zrnje. Za vrijeme Božića bi se iz njega izvlačila slama koja je bila amajlija za dobar uzgoj stoke.

U Transilvaniji i južnoj Rumunjskoj djevojku koja se okrunjena vraćala sa žetve su svi posipali vodom da bi se zaštitili od poplava. U Saksoniji bi od posljednjih snopova napravili lutku i obukli je u odjeću i ukrasili vrpcama. Pričvrstili bi je za jasle i plesali oko nje kad bi kući stigla posljednja kola pokošenih žitarica. Ostala bi na tom mjestu sve dok žitarice ne bi bile omlaćene i pospremljene. U švicarskom kantonu Poiret seljanka bi simbolički potpomagala mlaćenje istresanjem plahti. U Češkoj se vjerovalo da će žena koja sveže posljednji snop imati dijete sljedeće godine. U Švedskoj se od žitarica iz posljednjeg snopa pravio kruh koji se nazivao Kukuruznom djevom, oblika djevojke, koga je jela cijela obitelj. U Rusiji i Bugarskoj se posljednji snop oblačio u žensku odjeću i ponekad bacao u rijeku da bi se osigurale padaline ili bi bio spaljen, a njegovim su se pepelom posipala polja da bi se osigurala njihova plodnost. U slavenskim zemljama su se posljednje stabljike žitarica plele u vijenac koji su nosile djevojke i koji se čuvao do proljeća, a zrnje se miješalo sa zrnjem kukuruza za sađenje da bi se osigurala plodnost usjeva. U Šri Lanki postoji običaj zvan Goigote kod koga se veže devet stabljika koje se stavljaju ispod žitarica gdje ostaju sve dok se žitarice ne omlate, očiste i izmjere. Ova mjera sprječava đavola da rastepe usjev. U središnjim provincijama Indije posljednji snop se veže bambusom i vješa da bi služio kao zaštita od uroka."

Taj dio je naravno, nebitan :D
Bitan je Lugh, onaj koji jest Samildanach, i njegova veza sa Pegazovim četverokutom ...
Vama ostaje proslaviti Lugh-ov dan krijesom (nemojte izazvati požar), ispeći kruh od žitarica, voditi ljubav po šumama (može i u poljima žita) ... list goes on and on ...

Link

Suhoparno k'o polja puna žita, polja druga Tita.

ja ovo skoro pa ne razumijem ..a vidim da ni pametni berezn matok, iako vrlooo pametan -ne shvaća ništa..

Imam je na izvoz, pameti, disidasikoproljevdosadansi.
Zato su ti valjda čvalje željne da se napasu ostataka mudrosti moje sa guznih mi dlaka.

I smanji malo doživljaj sa slovom 'o'...nisu ti to olimpijski krugovi pa da ih čitaš.

Ili to 'o' predstavlja najdetaljniji opis sadržaja unutrašnjosti tvoje glave?

Vrlo dobro, jednostavno, a opet tako, reklo bi se, slikovito.

Disidasi, di si?
Prasac, utekao.
Nema veze.
Idem si ja pojest neke žitne pahuljice u čast ove svetkovine.
Poslije ću susjedu potpaliti plast sijena, ima da to lijepo gori.

koji si ti glupavi bedak, berezin matok?! oo...pa ja e baš čudim..

Koji sam ja tupoglavi bedak?

defekiraš, berezin matok?

kraj ljeta? bila sam gotovo sigurna da najavljuješ početak ciklusa. kolektivnog.