Laprdarij

Jeste li primijetili da pišem svoje blogove uglavnom za sebe, i ne pokušavam nikoga niti uvjeravati u nešto, niti ga mijenjati? Ako netko nađe nešto zanimljivo u mojem pisanju, ok, ako ne, opet ok. I ne pišem zato jer nisam sigurna u svoje mišljenje pa ovdje nešto iznesem kako bi me drugi prosvijetlili. Da nisam sigurna u to što pišem, i zašto to pišem, ne bih to pisala. Pa više od pet banki mi je, zašto bih bila nesigurna? U bilo čemu?

E, a sad ću opisati zašto mi je svejedno kad negativno komentirate ono što pišem i/ili mene kao osobu. Zato jer sam slobodna. Tko razumije, razumije.

Družeći se s ljudima uviđam da sam imala izuzetnu sreću s roditeljima koji su me dopali. Može biti i da ja svoje roditelje gledam drukčijim očima nego većina svoje. No, svejedno, moji su roditelji bili face. Predobri ljudi, dali su mi vrijedne darove. Dali su mi prave vrijednosti. Nisu, naravno, bili savršeni, ali ja im sve opraštam jer ih razumijem, njihova djetinjstva bila su svakakva.

I poput svakog djeteta i ja sam rado udovoljavala svojim roditeljima, i nekako bih tražila na njihovim licima odobravanje za ono što radim. Htjela sam da se ponose sa mnom. Jer su mi bili dobri. U pubertetu sam im ipak priuštila svašta, hja - ispitivala sam svoje granice, a bome i njihove. Sve su hrabro izdržali. Nismo se mi puno družili, ali znala sam da su uvijek uz mene.

Puno sam stvari započinjala, neke i završavala, i oni su uvijek bili tu negdje. Nisu me nikad sputavali u nečemu, nisam nikad bila kažnjena ni na koji način. Znali bi me upozoriti, i to mi je bilo dovoljno. Govorili su mi - idi u škole, bori se, nek te ljudi cijene, nemoj se patiti kao mi, vidiš kako je nama teško. I to je doprlo do mene. A fakat im je bilo teško. I ja bih s veseljem išla u škole, i radila bih ostalo da im nekako pokažem kako se ne moraju brinuti.. Od malena su me osamostaljivali i hvala im na tome. Kao da su znali.

Prvo je otišla mama, a onda tata od žalosti za njom. Bila sam pred kraj postdiplomskog. I tada, kad je i drugi otišao, ostala sam kao riba na suhom. To mi je bio prvi osjećaj. Nemam zraka, nemam medij za biti u njemu. Nigdje sam. Nikamo ne pripadam. Nisam imala partnera. Sama samcata.

I onda je uslijedilo nešto što me je usmjerilo za cijeli život. Zahvaljujući čemu nisam osjetljiva na ova vaša podbadanja. Za koja iskreno ne znam koja im je svrha. Osim vaše vlastite promocije.

A to što je uslijedilo bio je osjećaj - slobode. Tada sam spoznala pravu slobodu. Ostala sam sama, nemam braće, nemam bliske rodbine. A ta sloboda je - mogu napraviti sa svojim životom što god želim, što god mi paše, nikome pod kapom nebeskom ne polažem račune. Nitko mi neće predbacivati, nikoga neću osramotiti. Mogu postati čak i teški kriminalac - odgovorna sam samo sebi. Mogu postati bilo što - otvorio mi se cijeli spektar mogućnosti. Što god napravim, to će biti ili dobro za mene, ili loše, no nemam kome prigovoriti da me na to natjerao. Nemam kome niti iz inata nešto napraviti. Ogromna sloboda. I ogromna odgovornost. Nitko više u mojem životu ne može biti kriv za ono što će mi se događati. A vidim da su mnogima neki drugi krivi, navodno. A nisu, sami su si krivi.

Ono u čemu je bila velika promjena je i to što se više nisam imala niti kome pohvaliti. Više nitko nije bio ponosan na ono što sam postizala. Više ne postoji čovjek na svijetu kojeg uistinu zanima što radim i kako sam. Jesam li sretna? Tužna? Božić da ne spominjem. Naravno, postoje prijatelji, neke ljubavi, ali to više nije bezuvjetno. Često nemaju živaca ni saslušati me. Ništa čvrstog nas ne veže, lagano se ti odnosi uruše, nažalost.

Tada sam osjetila tuđi jal. I podmetanja. No, to je sve postalo nevažno. Odgovorna sam samo sebi. Za ostale koji bi rado da im polažem račune - fućka mi se.

Eto, zapahnula me je bila ta sloboda, mogla sam u bilo kojem smjeru okrenuti brod. A plus svega postala sam svjesna iz velike blizine kako je ljudski život krhak. Moj je otac osim od tuge umro i zbog previše pušenja. Ubio se pušenjem. Po četiri kutije je pušio dnevno, pod dvije odjedanput bi gorjele. A relativno mlad, danas su mi zanimljivi muškarci u tim godinama. Ja sam tada pušila, i mogla sam izabrati: idem njegovim putem, ili ću probati dulje i kvalitetnije. Mogla sam se nakvačiti i na alkohol jer sam tada često znala cugnuti, dosta sam lumpala. No, i tu sam odlučila - neću. Droga me nikad nije zanimala ni u kojem obliku, legalnom ili ilegalnom. Ako sam u bedu, od takvih mi je stvari još gore. A ako sam dobre volje, onda mi ne trebaju pojačivači.

I tada, kad sam već imala sve izbore ovog svijeta pred sobom, odlučila sam - čuvat ću svoje zdravlje na svim razinama, i bit ću dobar čovjek. Jer želim živjeti dugo, zdravo i osjećati se dobro. I korisno. Pomagat ću drugima ako me zatraže i ako mogu, no sigurno im neću ni na koji način odmagati. Pazim da ne povrjeđujem ljude. Jer sam svjesna da smo svi krhki i krvavi ispod kože.

A mogla sam krenuti i nekim drugim, negativnim putem. I mogu to u bilo kojem trenutku. Ali ne činim to jer je to - moj vlastiti izbor.

Lijepo je imati braću i sestre.Ponekad.

nije loše popiti malo vina... :))

Pođi putem mira. Il' se kaže: Mir je put.

Naučiš vrlo rano dijeliti.

i pušiti pravi duhan...onako, malo...

A kako prije ili kasnije u životu volimo misliti da nas je netko "sjebao", mislim da je bolje da su to roditelji nego netko nebitan.

Hvala Dudh. Trudim se.

Ja imam tri starija brata.Tri krasna starija brata.

Slova, ne volim vino. Točnije, tijelo mi ga ne podnosi. Mogu podnijeti jedan deci, na dobru klopu

Od kojih dvojica imaju po troje krasne djece.

Ožujka, Nekog je sjebalo i nevrijeme, tj. Oluja. Svih Oluja.

Marta, ti koja si roditelj vjerojatno si već skužila kako je lako pogriješiti prema djeci. Pa kako onda zamjerati svojima?

Ožujka, bolje bi ti bilo da imaš tri prekrasna susjeda.

Mnoge je sjebala Oluja, suosjećam s njima. A još više ovo poslije Oluje.

Ne zamjeram.Radili su najbolje kaj su znali.
Postoje klinci na koje se roditelji ponekad "nakelje"previše.U većoj opasnosti su uvijek prvorođena djeca ili jedinci.

Dok su došli do mene već su izgubili energiju:)
Prilično sam samonikla.

Moji su htjeli više djece, ali mama nije smjela.

Zato što su roditelji uvijek prvi put roditelji prvom djetetu.Uče na njemu.
Isto je i prvom djetetu.Svako sljedeće uči od onoga prije a i roditeljima je lakše jer su dio već savladali.

Jedinci, prvorođeni, zadnjerođeni, sve to nije izgovor za biti nezreo u kasnijim godinama. No, istina je da mnogi sazriju tek kad im starci odu. Samo dotad se puno štete napravi

Postoji onaj zgodan obred ubijanja lava.

U Tajlandu se upravo radi toga žene međusobno - prvorođeni, jedinci i zadnjerođeni. A oni između se žene s onima između.

Mislim da bi se mladi ljudi morali odvojiti od roditelja tamo negdje oko dvadesete.

Ne znam taj obred

The firstborn is dead.
http://youtu.be/lg9u1Bpvt2w

Mama mi je umrla kad mi je bilo 24 a tatu hendlamo (svi zajedno) već 14 godina.

Može to s odvajanjem. Ali meni se više sviđa kad više generacija živi u jednom domaćinstvu, to mi izgleda zdravo. Ali se zna tko je gazda.

Masai ratnici.

I meni je bilo 24.

Fora su te velike zajednice.

Nikad nisi sam:)

Neprirodno je da djeca uče sam od roditelja, a pogotovo ne samo od jednog roditelja. Kad je više generacija prisutno, onda djeca nauče cijeniti i starce, i drugu malu djecu, a i uvijek je netko oko njih, nisu usamljeni.

sloboda...razumijem o čemu pričaš jer sam bolno svjesna da mi je uvijek baš to nedostajalo...

A fora je imati braću/sestre i zato kaj naučiš da nijedna svađa ne mora biti konačna.Usput ti socijalizacija u vrtiću/školi i nije pretjerano potrebna.

Srce, ova moja sloboda je bila na silu. A ne mora biti. Može se (valjda) do slobode doći i na ljepše načine

Ovo je istina.Ne zaboravi koliko benefita tu ima za mlađu djecu koja uče od starijih klinaca.

Da, zato sam ja htjela barem dvoje djece, upravo zbog socijalizacije

Btw, teta sam curkama od 18, 20 i 22 godine:)

Dadiljanja koliko ti srce želi..a njima slobode dok nas nema u stanu.

A koliko je to olakšanje za roditelje - koji tada ne moraju biti - i roditelji, i bake i dede, i ujaci, i stariji klinci.. A svi su zdraviji i veseliji. Ja bih da imam neku moć na tom području vratila takav način života - u kuće, i zajednička kućanstva. Zato su djeca sa sela zdravija

Sjećam se kad smo jednom Zvez i ja upale u neku svađicu pa je počela s neugodnim spikama o tome kome bi išla moja djeca da mi se nekaj desi.
Mišamu..spustili bi se kat ili dva niže.

Jednako kako bi se ovi ispod samo popeli do nas da bude potrebno.

I tak..
Skrenusmo s teme.Idem polako do dućkasa.
Komodajte.
bajbaj.

Ja si to pitanje donedavno nisam imala hrabrosti postaviti. Ali sada se njihov tatek sredio, a i oni su već samostalniji

Coco, jest, dobro si ispala..
mogla si biti ko pognioci :)))))))))))))))

Mogla sam, ali nisam htjela.

pogrešan izbor..

i ne zajebaji.
Aj mi napiši po čemu se razlikujemo??
Dvije zaposlene obiteljske žene. Svaka se ko lavica bori za svoje doma (jer je to konačni cilj).
Jedino nam način izražavanja različit.
Iz čega si ti moje bezazlene komentare pročitala kao napad na sebe.
Misliš da sam mislila nešto loše kad sam ti napisala da si čitajuć i radeći na sebi izgubila sebe??

pogni, ti si pčelica zujalica...istina radilica, ali ipak zujalica! vjerojatno si naporna i sebi....i sama sam bila u fazi (ko ti pogni) da mislim da treba komentirati svaki blog...i sama sam bila u fazi kada su mi komentari bili bitni...ali sada sam, koko, ko i ti...ne baš ma tko vas jebe, al nisam zabadav napisala naziv bloga...bez komentara molim! obično kažem što imam reći, i voljela bih da sretnem neko biće koje će sa mnom kvalitetno pričati...što ne znači odobravanje, dapače češće i više cijenim konstruktivnu raspravu i kritiku. nažalost, toga ovdje gotovo da nema....no, tu sam! drago mi je što si i ti tu, koko!

oćeš reči mai sarai da napišeš, spomeneš ostale na otrovan način, al zaključaš komentiranje da ti ti ostali ne bi odgovorili??
Da se ne želiš pohvaliti, uvrijediti ili ostaviti neki dojam (i oni koji pročitaju komentiraju u sebi, ako i ne napišu), ne bi pisala na weblog, nego u tekicu doma ili na hard.
Moj "problem" webloga je da sam leteća. I kad mi je nick ovdje, mene često nema.
Ne čitam ni sve blogove.
Nego mai
Ne mijenjaš li malo priču zbog koje si meni htjela meni i meiji glavu odrezati.
Od kud sada to se na iskrici može biti i bez namjere da se nekog hvata.

Mai, i meni je drago da ima takvih poput tebe.

Ajme, koliko ljutnje u Pogni! Izvire iz svake njezine riječi. Pogni, ne da mi se svađati, ajde odi na nečiji tuđi blog i tam se raspravljaj, i rasipaj žuč

Hahaha!
Mai je legendica.
nemrem vjerovat da ona fakat vjeruje onomu što napiše.

Vonabi Mai.

I ona je bila pčelica zujalica:)
slatko.

Krasno šareno žensko društvo:
ex pčelica zujalica
klopačica kriptonita
i..
hmm..
energy saverica.

sebe ne računam.Lokalna nasilnica.
Otimam im med, kriptonit i energiju.

kajeje.Bez mene bi im bilo jednako zanimljivo.

pčelica zujalica..hahah..

Marta isto može biti ok, i onda joj nekaj prešteka u glavi. Ajd Marta to kad te uhvati ta tvoja superiornost odi na neki drugi blog.

Marta, Pogni, Meija, Vega, Win, Mka, tko još... ne znam sad, e da, ona Vinslet, a i Gerardina pokazuje znakove, svi su oni meni u istom košu. Upravo zbog te svoje ljutnje koja se razlijeva tu po blogu. Jetreni tipovi. A jetreni tipovi obično cugaju. Kod njih nikad ne znaš, čas su mili dragi, a čas bi ti oči iskopali. I takvi se onda imaju potrebu svađati sa mnom. A zakaj se ne svađaju međusobno kad tak vole? Ma znam, oni bi meni rado tlak digli, jer su navikli na dramu (konačno je Vega nekaj o sebi spoznala), i treba im nečija ljutnja da se nahrane. To im je i najveći životni cilj da nekog uzrujaju jer su tako valjda od doma navikli. I usput se malo ispi*karaju jer je to navodno zdravo. A meni se fakat ne da.. I metnut ću vas u ignor jer ne vidim više svrhu ovakvog prepucavanja.

ona Vinslet ti je neki dan napisala samo jedan komentar neslaganja sa tvojim mišljenjem..

Ona Vinslet to tako vidi? I Pogni ne vidi.. ajd se ti s njom druži

koji si ti protumačila na tako paranodian i konflktan način da je to bilo upravo bolesno..onda si, onak s visoka, poručila svima nama da ćeš nas naučiti komunicirati, groteskno pokušavajući upotrijebiti obrasce iz TA koje ne kužiš uopće..upravo iz ego stanja roditelj si uvrijeđeno govorila svima cijela sva dana..ono je bilo stvarno upravo groteskno za gledajućui!

svoju komunikacijsku moć sada nadalje demonstriraš prijeteći svima koji se ne slažu da ćeš ih staviti na ignore..

mislila sam prije sve najbolje o tebi al sada..što ti se desilo? što te toliko ponijelo?

nevjerojatno si tašta..

Evo, opet isto pišeš. Pa kaj je tebi ok ovakav način obraćanja?

no kužim ja da ti zapravo puno toga ne kužiš..dobro ti reče naša lokalna Evil Queen...vječno vrlo dobra...

ne brini, i ti ćeš pričati uskoro sama sa sobom na blogovima..u "finom društvu":D:D

presmiješna si, upravo presmiješna

Ajme... Znači pogodila sam s kategorizacijom.

pogledaj svoj način obraćanja..al ooppss..zaboravila sam da ti to ne kužiš..
neki dan ti je pola bloga pokušavalo objasniti kako si tragikomična ali jok...i onda u drugima vidiš same probleme? ajojj..

Vins, gdje ja spominjem druge, i govorim im da su ovakvi ili onakvi? Osim u ovom zadnjem komentaru koji te je uzrujao. A ne kužim zašto? Pa u dobrom si društvu, kako kažeš

cijenila bih kada bi obratila pažnju na sadržaj onog što sam ti napisala..po načinu na koji izbjegavaš napisano rekla bih da sam samo ja pogodila sa kategorizacijom..

čini se da ti fali argumenata, jel tako?;)

Ti si prva počela, pa ti dajem prednost da ti meni prvo objasniš svoje argumente.

probaj argumentirano, Coco..još jednom..

nisam se uzrujala..ti si se neki dan uzrujala, jako..čemu toliko paranoje?

i to da od mene doživiš nešto kao neprijateljsko? pa otkuda ti tolko negativnosti? straha?

eno ti mojih argumenata koliko hoćeš gore..ne vidim da si na išta odgovorila..je li tebe možda strah?

Čekam.

ok, prpa te, vidim:)

Strah me je. Uvijek me je strah kad iz nekoga prokulja to što upravo ide iz tebe.

što si se stisla eno sam ti dala argumente..ti reče da čekaš još?)))

a da probaš objasnit..?

što ide iz tebe draga kad si tako gruba i nepristojna?ali zaboravih da si ti osoba koja je toliko fina da nikad ne kaže niti "serkati"))))oooops..opet

Gle, trudim se ali ne vidim argumente. Ajd počni barem jednu rečenicu s JA. Probaj, nije teško..

šuplja priča Coco..ne moraš se bojat ako si u istini...eto sam ti napisala gore..ne boj se započet;)

a te fore iz jeftine self help psihologije nemoj meni pliz...onda si fakat tragikomična...

Vins, ajd mi pomogni, malo sam se pogubila. Koji bi ti točno odgovor htjela čuti od mene?

osim toga,..niti kužiš postavke a niti ih znaš primijenit..puno mi je draže kad izražavaš spontano svoje mišljenje..onda je to suvislije..osim toga, koliko se sjećam, upravo sa moje strane bilo je puno komplimentiranja tvojim zapisima? otkuda ti je odjednom udarilo u glavu neko neprijateljstvo? da nije od sunca?;)

Ja i dalje lutam u magli.

Ajd da budemo konstruktivne. Imam osdličan štos kod kuhanja, naravno ako ga već ne znaš. A to je ribanje luka na ribež. I češnjaka na sitniji ribež. Otkad to koristim, kuhanje mi je gušt. To rezuckanje luka na sitno, pa se nikad zdinstat, pa klinci njurgaju na te komade... Spasilo me ribanje. Luk se pretvori u kašu i bude kao krema.

e vidiš kako je bolje kad si spontanija:))))

hvala na štosu, korisitće mi kod spremanja pašticade u kojoj se koristi puuuuuno kapule:)

Mora mi btii ručak do dva gotov.

Ajd, dobar tek :)

Koko, znas li zasto na one post-alko terapije idu oba partnera?
zato da ono što su zajedno napravili - zajedno i poprave.
a znaš li zasto je bolje sjeckati luk i pritom i plakati ako plačeš, a nije dobro ribati ga ribežem ili stojčekom?
zato jer je poanta u rezu strukture luka i aromi koja se iz njega oslobađa prženjem. ako je pravilno spržen, a ne skuhan, luk se skroz stopi u umak.
eto, Koko, ovo je dobronamjeran savjet jer svi ne znamo sve, jer svih ni sve ne zanima. jer svi nismo posvuda experti.
osim ako jesmo. u tom slučaju se ne čudi da one koji nisu perfektni i sve ne znaju budu frustrirani u perfektnom društvu.
pa bježe od takvih, makar i u alkoholizam, radoholizam i tak dalje..imaju i oni svoje izbore.

Gerardina, ne razumijem što si mi htjela reći, osim ovo s lukom. Ok, zvuči razumno, no obzirom na svoj vid mislim da ću ostati pri ribanju luka jer mi je to super spretno.

Što se tiče alkoholičara i terapije, išla ja zajedno sa svojim bivšim na terapiju, pisala sam o tome (možda na to aludiraš?), na kojoj me je terapeutkinja popljuvala u smislu - zakaj sam s njim? Kaj imam o sebi tak nisko mišljenje? Zakaj podržavam njegovo pijenje? I ne radi se tu o tome da nas dvoje moramo zajedno popraviti što smo zeznuli, nego su alkoholičari manipulatori koji igraju igru i u nju uvlače druge na razne manipulativne načine. I dok drugi pristaju na tu igru, ovi piju. Ja sam tada rekla, ok, ne pristajem, i on je fakat prestao piti na neko vrijeme, ali si je onda našao drugu koja mu je pijenje odobravala, i vratio se tome. I to je njegov izbor.

Ovo je link na taj moj post: https://iskrica.tportal.hr/weblogs/post.php?web=18315&log=392823

pročitala sam Koko, alkoholizam i ostale kemijske i nekemijske ovisnosti su zapletena stvar. od genetike, osjećaja manj-veće vrijednosti, od lenobe prema preuzimanju odgovornosti...i sve su to samo posljedice.
sve su ovisnosti samo način ponašanja ili funkcioniranja, neki odaziv omamljivanjem mozga u nekoj realnoj situciji.
komentirala sam ti post samo zato što si i mene prozvala u jednom komentaru, prilično olako si dopuštaš svrstavati ljude u koševe, naročito u tom kontekstu, dok, recimo sebe istovremeno stavljaš u koš experta uzornog i nepogrešivog, gotovo pa za sve. hoću ti reć, u kojem god košu bila jednako se omamljuješ i ovisna si o omamljivanju. bila u košu kemijske ili nekemijske ovisnosti i u jednom i drugom imaš isti problem. i dog god ne potražiš uzroke, bilo da svojim ponašanjem dobivas ogromnu nagradu za minimalni trud, bilo da se time riješevaš kompleksa manje vrijednosti, bilo da bjezis pred nekim nerazrješenim situacijama iz proslosti - ti iz koša nećeš izaći.
jednostavno rečeno, i ti si u košu. i nije ti udobno. i ne priznaješ si. zato i druge olako utrpavas u koševe.

i još ću ti nes zanimljivo reći: na prvo čitanje me šokirala izjava vase terapeutke - "zasto ga podrzavas u pijenju, ostavi ga!"
no na drugo čitanje je sasvim logična izjava - podrzavala si u ovisnosti. kao i spasila ga tog podrzavanja kad si ga ostavila. ti si se riješila njega, a on tebe. što ćeš bolje za nekoga, nego da ga spasis od sebe?

ljudi najčešće samo zalijećujemo posljedice, za uzroke se malo tko pita i malo tko ih moze dokučiti.

drži se, Koko!

Da te ispravim, nije me terapeutkinja nagovarala da ga ostavim, samo nas je grubo prodrmala takvim izjavama jer nam je to bilo potrebno, a i nisam ostavila muža.

Evo, ti si meni posvetila bome puno rečenica, ne baš ugodnih. A ja sam tebe strpala u jetrene tipove (ili kolerike), nisam ulazila u količinu tvojeg samopouzdanja, nemam pojma cugaš li ili ne, ne znam jesi li isfrustrirana niti mi je namjera analizirati tebe, ali vidim tvoje reakcije tu na blogu koje su kolerične. A uz taj tip ide cuga. No, to mi je došlo samo od sebe. Možda mi neki drugi dan dođe svrstavanje ljude u melankolike.

pardon, da, on je tebe spasio od sebe i ostavio te, a sebi valjda pronašao neki drugi način bivanja.. pošteno.

radikalna ti terapeutkinja bila, ko Rugelj ili Košiček, isto u redu. nekima sine odmah i toliko su fer da ne vuku pare godinama, nego predlože dobra rješenja. pošteno.

ovo je ograničena komunikacija, Koko, zato se često događaju i nesporazumi: nisam ti u svim tim riječima dala nijednu kvalifikaciju koja ti se ne bi trebala sviđati, osim što sam ti rekla da si i sama u košu – nepogrešivog experta za sve. savršenstvo si, koje na žalost frustrira svakog nesavršenog. to ti je ona priča o "trunčici u tuđem oku i brunu u svojem", no to ćeš možda shvatiti kad naiđeš na jači kalibar od tebe. postoji sigurno i *nepogrešivo ga trebaš* da te šutne u neki od koševa i nauči pameti :)
bolno, ali rasteš jedino tako..

Ovo mi se jako sviđa - nepogrešivi ekspert za sve. Kaj ni ti ne kužiš - pišem o čemu znam i volim. Ako to u drugima izaziva nešto - nije namjerno. Ako je problem što to znam, onda vrit. U pedeset godina skupila sam puno različitih iskustava. Trebam li to skrivati i sramiti se? Postoje ogromna područja o kojima nemam pojma, pa o njima ne pišem. Ili bih trebala? Ali bih rado pročitala o njima.. Ako si ti majstorica za kuhanje, pa piši o kuhanju. Ne znam puno o kuhanju, cilj mi je pojednostavniti ga da sve stignem.. Ili bi bolje bilo da uopće ne pišem? E, tu vam ne mogu pomoći.

koko, stvar je u tome da na ovom svijetu ima mjesta za sve i svakakve.
nikad ne znas tko će te i na koji način čemu naučiti.
stvar je to tolerancije, a ne svrstavanja u koševe.

znas, imam prijatelja alkoholičara. prijatelji smo dugo godina. jednom je skrivio prom nesreću - trijezan. i dok je on to riješvao, klapa se okomila na njega. razvila se strsna debata o tome kako je on opasnost za drustvo, kako bi ga trebao netko poslati na liječenje i vamo-tamo, uglavnom, mene je silno razzalostolo kako su ljudi u nekim momentima u stanju zaboravit sve dobre osobine jednog čovjeka i šutnut ga u totalno smeće samo zato jer ima neku manu.
a svi od nas tamo prisutnih ima nešto za šutnut svakoga od nas u smeće po istim kriterijima odmah.
ne moramo se šutat, od toga nema koristi.
možemo jedino isticanjem dobrih osobina nesto postići..jedino tako.

Ja kolerike toleriram, ali oni ne toleriraju mene, ako si primijetila tu na blogu. Ako sam za nekog rekla da je kolerik, nisam ga strpala u smeće. Kolerik je samo vrsta temperamenta. Isto tako mogu ljude podijeliti na plavokose i tamnokose. Ili visoke i niske. I ne vidim ništa loše u tome. Pa zar to nije jednostavno činjenica? A vidim ni drugi ne vide ništa loše u tome jer i mene stalno strpavaju u neke koševe, kao što si me i ti.

Gerardina, ako ti suosjećaš s alkoholičarima, tvoja stvar, tvoje pravo. Meni se ne sviđaju i ne opravdavam ih. I to je moje pravo. I ne toleriram ih u svojoj blizini. Tko voli, nek izvoli.

Koko, a koji si ti tip karaktera?

Teško je sam sebe procjenjivati. Vjerojatno melankolik.