Muškarci i žene...i nešto između

Link... Cee Lo Green - FUCK YOU

Reći nekome nešto možemo na različite načine.
Pogledom.
Pokretom.
Rukom ili samo jednim jedinim prstom, najčešće srednjim.
Šutnjom.
I riječima.

Ako je nasuprot nas onaj tko ima isti ili sličan verbalni sustav izražavanja, problema nema. Ili ima ako namjerno ne želimo čuti ono kaj nam se priča, iz nebitno kojeg razloga, možda samo kao svjesni odmak dok ne smislimo odgovor. I obično je u formi „ne razumijem o čemu pričaš“ ili postavljenim pitanjem u kontra smjeru dok se u glavi, na brzaka slaže odgovor.
Poznato, kaj ne? :)

Ali kaj se događa kad nas različitost toliko razdvaja da čujemo samo kaj želimo čuti, a ne čujemo ono kaj bi trebali čuti?
Tad riječi dobijaju drugačije značenje od izvornog jer u njih ugrađujemo svoj sustav vrijednosti, mjereći uz njega i tuđi.
Pa onda obično i „odjebi/odhebi/od*ebi“ postane kamen spopikavanja, nakašljavanja i kolutanja očima, uz ostale psihosomatske pojave svima vidljive i na udaljenosti od 10 metara.
A ne bi trebalo tako biti.
Jer npr. uz navedeni glagol u aktivnoj fazi dilema nema. Točno se zna njen sadržaj i bez da se pita za dodatno značenje. Eventualno se može tražiti objašnjenje „zakaj“, ali ništa više. Ali uglavnom, i bez odgovora, znamo kaj smo i di zeznuli.
Zamislite kad nekom morate pristojno objašnjavati nekaj, a tlak vam zalijepljen za plafon, strpljenje u podrumu, a žifčeki vam se klatare na rubu prozora, k'o na klackalici? I postoji mogućnost, ako vam sve to i uspije unatoč evidentnim pokazateljima da vam je pun kufer svega, da ćete uz puno više riječi od spomenute biti krivo shvaćeni.
Zato s „odjebi“ dilema nema. Ni nesporazuma ;)




Reći će neki da samo negativne misli imaju energiju zbijenu u kratkim izričajnim formama.
Netočno!

Sad zamislite kad vam netko veli „volim te“, „želim te“. Samo dvije riječi, isto jasno definiranog sadržaja. I namjere.
Negative, ima li je? Nema? Ha?

Riječi same po sebi imaju značenje ovisno u kakvom su kontekstu izgovorene. A to, osim sadržaja razgovara kao razmjena mišljenja u komunikacijskoj formi, ovisi i o temperamentu sugovornika i njihovom međusobnom odnosu koji je itekako bitan za razumijevanje izgovorenog kao cjeline.
U razgovoru bi trebali biti ravnopravni. Ako ne intelektualno i stilom izražavanja, onda barem reciprocitetnim uvažavanjem da svatko ima pravo reći ono što misli da treba reći i na način na koji smatra da je u tom trenutku adekvatan. A to znači i razumljiv. Pogotovo onome kome je rečenica upućena.
Dalje...
U zrelom dijalogu trebali bi naučiti prihvatiti i ono kaj nam baš ugodno ne titra u ušnim zavojima i ne lupka kao peruška pod dupetom, nježno klizeći niz dlaku. Odgovoriti kao odrasli ljudi (pa i sad „odjebi“ ako treba), a ne kao klinci funjeći se, drhturave brade, frčući rub majice oko prsta i gledajući preko ramena sugovornika u potrazi za mamom i tatom, ili prijeteći, kao ovdje, zbog različitog mišljenja hlađenjem na ignoru.
I ne manipulirati ljudima, furajući se na suptilnost izričaja, usmjeravajući ih preventivno ispruženim, ljuljajućim kažiprstom i neizgovorenim no, no, no, uz upute o tijeku samog razgovora, u namjeri da se mi pri tom osjećamo bolje, komotnije. Zbog vlastitog dupeta.
Jer u konačnici riječ je ipak, ako već s nekim razgovaramo, i o nepoštivanju sugovornika. I o tankoj crti kad komunikacijske vještine ne koristimo kao emininator eventualnih prepreka u (ne)razumijevanju, nego kao način da sugovornika oblikujemo po svom kalupu. Jer drugačije ne znamo. Ili ako i znamo, ne da nam se jer je jednostavnije otvoriti ladicu, sortirati ljude i nježnim pokretom zatvoriti je.

A to, ipak, samo po sebi govori o nama. I samo o nama.

(Koko, vidiš da se sve može, kad je riječ o razgovoru, pa i tu, gledati s jedne i s druge strane; s jedne su moderatori pristojnog dijaloga, a s druge manipulatori gladnog ega. Ponekad na istoj adresi. U predzadnjem zapisu na tvojoj.
Osim drskosti u sortiranju ljudi, za takvo ponašanje treba i određena doza gluposti, pogotovo kad je riječ o onima koje ne poznajemo, insinuirajući o njima nešto samo kao opravdanje ponašanja. Našeg.
Ali opet, to govori o nama samima. Ovaj put, i ne samo ovaj put, o tebi. A ponavljanje nije uvijek vezano uz mudrost, Koko.)

a ja cu s druge strane rec
Dobroooooo ti jutroooooooo

evo ja bih ti rekla da si šupljača, al jutros sam dobre volje pa ću zaobići tvoj blog jer ionako pročitam samo naslov od te litanije

dobro i tebi raky, i dan u nastavku :)

babo, uzvraćam istim komplimentima i želim dobar dan i tebi :)

Ajd, kad je sve dobro nek' tako i ostane, unatoč ovom paklenom jutru i danu koji slijedi.

u hladovinu akce, bez pretjerane aktivnost, ako je moguće...tek tu i tamo duboko udahnuti i promijeniti ležeći/sjedeći položaj :)

Da, to je i zdravo, mijenjati položaj, i paše...;-)

eto, svak čita kak mu paše ;)

čitamo se...mah-mah :)

Meja, napišeš blog o komunikaciji a popratiš pjesmom Fuck you?))) nije li to dvostruka poruka koja zbunjuje sugovornike?)))

inače baš volim tu stvar, baš mi nekako cijele ove godine primjenjiva.DDD .pozdravljam temu. bilo bi mi još draže da si bila čak i konkretnija u prikazu "komunikacijskih gafova". i puno mi je btw draži voj veseli pristup nego od nepristojnog "s visoka" Cocovog u prikazu ili jednog od prikaza što bi komunikacija trebala biti..

meija :-)

Meni se zadnjih dana na blogu plače.
Na Cocinom blogu mi se plakalo od smijeha.
Ja sam joj jetreni tip koji pije.
Kud meni da pijem? Prilijepi mi nešto drugo, al ne da pijem.
Cijeli život sam popila alkohola što bi stalo u jednu litru. Jednostavno- alkohol mi nije fini. Bljak.

Vins, kaj fali FUCK YOU?
baš je ilustrativna :)) i svatko je može shvatiti kak mu paše ili ne paše :))
(a samo sam željele podcrtati groznu riječ u zapisu s prvim slovom "o" i zadnjim "i!")

gafovi?
hm...bilo bi zanimljivo i o njima. možda i budem :)

pogni, kak ne...se sjećaš kad smo jedna drugu pridržavale i ostale do jutra zahaklane ne onim križanju? čini mi se da je u daljini bila, uz druge stupove i ostala ekipa spomenuta na njenom zapisu. samo se Vins i Geri pravile da mogu hodati ravno :)))

isto bi mogla i ja za Koko napisati da mi djeluje kao jedna od emotivno autističnih osoba i da možda ona cuga kad u drugima vidi cugere..umjesto bijelih miševa.

možemo se zaebavati, ali u zaebanciji trebaju postojati granice. i ovdje. zato ovaj zapis na njenu glupost o procjeni ljudi koje ne pozna, pa čak i u samo pretpostavci.
insinuacije neka ostavi za neke druge ljude koji joj to dozvoljavaju. ja ne!

Meija, srednji prst je sam po sebi običan, dok se ona dva druga kraj njega ne zgvrče. Dakle, provokaciju ne izaziva srednji prst već dva susjedna. A njih nitko ne optužuje. O tim prstima bi se moglo i filozofirati.

:)))))
Medonjo, upravo isprobah. u pravu si...
možda ga stavim kao avatar, po pravilima-dva susjedna skvrčena :)

klasificiranje jest neprostiojno ali i to bih otrpila da je izvedeno točno i inteligentno,,,Zla Kraljica od Bloga stalno radi neke klasifikacije ali često joj se nasmijem jer dosta dobro ponekad zapazi..

al ovo bješe presmiješno i naivno...ma i da je tako ali netočno,hm...Gere npr nije nimalo kolerik, više je flegama..a ja sam čisti sangvinik..višak nekad temperamenta pripišite isključivo dalmoškom okidaču))

ja nemam pojma kaj sam...bum pitala Koko :P