Laprdarij

Prvih sedam godina života dijete je u polju majke. Drugim riječima, problemi koje majka ima prenose se na dijete, odnosno ako dijete ima problema potrebno je liječiti i majku.

Mojem sinu su sa cca 4 godine dijagnosticirali teški oblik alergijske astme. Liječnik mi je rekao: vaš sin neće smjeti penjati se uzbrdo, trčati, naprezati se, sport mora zaboraviti, smetat će mu i nagle promjene na planinski ili morski zrak, boravak u kući mu je moguć pod praktički sterilnim uvjetima, ni zrnca prašine. Uz kortikosteroide doživotno. Gledala sam to malo biće koje je teško disalo, ta mala prsa koja su se mučila, i glavom mi je samo prostrujalo - to ne može biti! Nisam se jednostavno mogla s time pomiriti. Mora postojati sretnije djetinjtsvo i bolji život za njega!

Tražila sam drugo mišljenje. Ovo prvo dobila sam u Klaićevoj. Drugo sam dobila na Srebrnjaku. Slično. Teški lijekovi cijeli život, izbjegavanje napora, svaka prehlada za njega može biti kobna, okidača na svakom koraku, nikakva garancija.

Tada u jednoj državnoj ljekarni ljekarica me pita - koliko vam je staro dijete? Četiri godine, velim. Ovo su teški lijekovi, probajte s ovim. I tutne mi papirić na kojem je napisala broj homeopatkinje i reče: pitajte ovu ženu, možda vam može pomoći. Dakle, u državnoj ljekarni. Homeopatija mi nije bila nepoznata i nakon nekog vremena otišla sam do te žene. Ona je djelomično pomogla, napredak se dogodio, ali smo stali. Tražila sam dalje. Astmatični napadaji su se događali, ali rjeđe.

Sin mi je također i mucao, sve jače. Išla sam u Suvag i oni vele - ne muca! A mali se muči naočigled, p i k su mu bili nesavladivi. Niš, otišla sam privatno logopedu i sam bog mi ju je poslao. Žena s holističkim pristupom. Ona je s njim prekrasno radila, mali je uživao, ali sam i ja morala raditi s njim, a i sama sa sobom.

I za astmu i za mucanje shvatila sam: neće biti ništa od napretka ako se sama ne promijenim. Logopedica mi je rekla - niste vi krivi za njegovo mucanje, postoij 1-2% ljudi koji mucaju. Ali ja sam znala da je krivica na meni, barem jedan dio. I htjela sam taj dio popraviti. Razne zadatke sam dobivala od logopedice. Najteži mi je bio - trebala sam otići u dućan i nešto kupovati mucajući. Jer, kaže ona, ne možete vi shvatiti vaše dijete ako ne uđete 'u njegove cipele'. Na prvu mi se zadatak činio lagan.

Ali kad sam krenula u dućan postalo mi je preteško. I nisam mogla otprve. Htjela sam ozbiljno odraditi zadatak. Tek sam iz treće ili četvrte uspjela. Odmucala sam narudžbu onoga što želim kupiti. Pa sam naravno morala ponoviti jer me prodavačica nije razumjela. Nakon toga, kao da se je Svemir preokrenuo. Nešto se dogodilo. Uz sve drugo što smo poduzimali, moj je sin - progovorio. Taman na početku prvog razreda. Otad se ne gasi :), mišek mali..

To je što se mucanja tiče, iako je taj dio teško odvojiti od astme jer su neke terapije bile i za jedno i za drugo i proces je tekao paralelno. Što se astme tiče, i zbog nje sam se morala promijeniti. Dragi ljudi su mi otvorili oči u vezi s astmom. Imunitet mojeg sina bio je uzdrman cijepljenjem. Prvo smo morali detoksifikaciju napraviti, tj. neutralizirati djelovanje cjepiva. A nakon toga morala sam promijeniti svoje ponašanje prema njemu jer sam shvatila da ga nesvjesno - gušim. Tako i L. Hay kaže. I mucanje ima sličnu pozadinu - nemogućnost izražavanja. Nečime u svojem ponašanju onemogućavala sam svojeg sina da se izrazi. Prestrašno!

Nije mi bilo druge nego - promijeniti se. (Otac nije htio surađivati, krenuo je lakšim putem, izabrao je drugu). Promjene nisu išle preko noći, to su bile lekcije i to je trajalo, zapravo još uvijek traje..Najteže je mijenjati - sebe. Išla sam rečenicu po rečenicu, situaciju po situaciju. I nakon 3 godine nadziranog rada mali je prestao dobijati astmatične napadaje. Postao je samouvjereno, stabilno, zaigrano, brbljavo i zdravo dijete. Naučio je i trčati. Sada je prošlo 7 godina otkako nije na lijekovima. Najviše su nam pomogle homeopatija, akupunktura i holistička psihoterapija. Na posljednjem pregledu ovo proljeće (novi) liječnik je rekao da je s vratiju vidio kako mi je sin zdrav i da nema traga astmi. Naravno, nalazi su to potvrdili. Da, događa se da se takva astma povuče, kaže liječnik, ali rijetko. Imaš sreće, kaže mojem sinu.. E, da zna što smo sve prošli!!.. Bilo je bodljikvao jer nisam imala podršku od familije. Ne samo da nisam imala podršku, nego su mi podmetali i onemogućavali me, pogotovo bivši svekar - liječnik.

Kad sam nakon svega išla proučavati što se sve događalo, koje sam sve prepreke morala svladati, čega se odreći i na što sve pristati, zahvalna sam Bogu što je sinu i meni poslao takve lekcije kroz koje smo i on i ja napredovali. Zahvalna sam mu što me je uputio na prave puteve, i prije svega što mi je omogućio da uočim te prave puteve. I što sam bila otvorena prema takvim putevima.

(Nije presudno, jer mi je jedina bitna nagrada to što je mali dobro, ali i svekar mi je nedavno rekao - skidam ti kapu što si bila uporna).

Najteže je mijenjati sebe, ali je to jedino moguće. Druge ionako ne možemo promijeniti.

A teško je mijenjati se jer smo uvjereni kako smo ok. S nama sve štima, ali ti drugi su oni s kojima nekaj ne štima.

Ovo sam napisala - možda nekome pomogne, iako je tu na blogu malo onih s malom djecom.

Ali bti će unuka uskoro, nadam se :)

nemogu i necu mjenjat sebe ali mogu mjenjat navike i mogu sa godinama imat vise razumijevanja

ok

Coco, malo tko bi imao hrabrosti tako nešto podijeliti s nama, svaka čast.
Upravo zato što je najteže mijenjati sebe i spoznati vlastitu ulogu u svemu.
Tko to nije prošao, teško će razumjeti. Svjedočila sam sličnoj priči s mucanjem prijateljičinog sina
i mogu samo potvrditi da je tako kako si opisala.
Dobro ti jutro....

medek, nitko se ne mijenja samo tako, promjena sama od sebe ili na ''zapovijed'',
čovjeka, gotovo uvijek, životne okolnosti natjeraju na promjene

Dobro jutro, Srce :) I hvala, ja rado ispričam svoje iskustvo i ako jednom jedinom pomognem, sretna sam.

uvijek imaš i izbora, (u)vidjeti i pristati na promjene, pobjeći, maknuti se od situacije koja zahtijeva promjene

Hej, Petra :) S 30, koliko Medek ima, meni nije bilo na pameti da postoji to - mijenjati se, i čemu će to..

*nedostaje 'ili'

Da, Petra, najlakše je maknuti se od takvih situacija, i sama sam takva ponekad. ALi kad su vlastita djeca u pitanju, nemamo kamo. Barem ja ne vidim.

medek ima sreće pa do ovih godina nije morao naučiti ništa o promjenama, ali zato neki moraju već do tih godina postati zreliji, s više životnog iskustva, od nekih šezdesetgodišnjaka

Kad bismo bili takvi i prema partnerima, pa kad bi to bilo obostrano, bilo bi prekrasno, kaj ne? Ali lakše je partnera zamijeniti, nego sebe mijenjati. .

tako bi trebalo biti kad su vlastita djeca u pitanju, ali se neki ipak maknu

partnere i vlastitu djecu ja ne bi nikad stavila u nikakav kontekst, to ne, definitivno ne
mada nas i partneri mijenjaju ili ne, kako već kod koga...

Petra, vjerojatno i Medeku dolaze signali o tome u čemu bi se mogao mijenjati, ali nije još naučio čitati te isgnale, jer još nije bio prisiljen, kako kažeš. Mnogi prožive život negirajući ih, i opet dobro.

Muškima je lakše otići kad je frka jer očito nisu toliko čvrsto vezani uz djecu kao majke. I ja se slažem da se partnere i djecu ne može uspoređivati, ali svaka je prilika dobra za učenje :)

coco, sve ima granica, čovjek se mijenja ako mora, a ako neće, obično ga smrt promijeni, ima neka takva izreka koju ne znam, ali to je suština... to vrijedi za odrasle ljude, a sve što se događa s djecom, događa se zbog roditelja, staratelja, bliže okoline

Moguće je mijenjati i druge , ali to nije tema .-- Da, uistinu je jako teško mjenjati sebe , jer to znači žrtvovanje, odricanje , čak i kad se radi radi sebe samog . Nemarni smo , komotni , sebični - . Možda je najvažnije prepoznati ono za što se mora ili vrijedi žrtvovati , mjenjati sebe ili ako treba cijeli svijet i onda je sve lakše , i sreća ne mimoilazi hrabre i požrtvovane , bravo Marta , mislim da si pomogla mnogima da se zamisle koliko bi dobra nekome donijeli ako bi bili spremni mjenjati i sebe

i zakljucak otac je uvijek kriv ,

Hm, zanimljivo je kako pojedini liječnici mogu biti kreteni. Mlađi brat mi je imao astmu. Učestali napadaji od koje mu je znalo otkazati funkcija čitavog plućnog krila, jedno vrijeme je svakodnevno išao na neke inekcije, dvije dnevno. Trajalo je to do trenutka dok mu stric, a inače sportski djelatnik, izrevoltiran nije kazao da bi on njemu ili trenirao ili crkao..i ovaj počeo trenirati-veslanje. Jednostavno, sport ga je preporodio, a danas od astme ni traga ni glasa..mislim, isto tako liječničke prognoze su bile crnjak nad crnjacima.

Da, Petra, na roditeljima i onima najbližima djeci velika je odgovornost.

BM, i liječnici su samo ljudi, kao i svi ostali zanatlije. Rijetki su uistinu dobri. A vrlo malo njih je otvoreno prema svim oblicima terapija. No, i to se mijenja na bolje, polako ali se ipak mijenja jer se pozitivni rezultati ne mogu negirati.

lječnička struka je nekako inertna, nezainteresirana za tehnička, tehnološka dostignuća, čast izuzecima, a kod tih se to odmah osjeti, čak laik vidi, osjeti...

Večina liječnika su ljudi koji smatraju da su Bog, glavom i bradom. A to je malo ozbiljniji kompleks, koji ili te tjera da završiš medicinu do kraja ili ga stekneš kao oblik profesionalne deformacije.
Naravno, čast izuzecima.

Nego, ovako gledajući, ovo je malo hardly tema za rano ujutro, ovako natašte.
Očemo malo o sexu?

A nije ni tajna da liječnike farmaceutske kuće stimuliraju na propisivanje što više (njihovih) lijekova. I do liječnika je hoće li pristati na takvo što ili neće. Zdrav čovjek nije nikome zanimljiv jer nije potrošač, nije ovisan.

prilika mi je pa bi pitala, pošto ste dvoje koji poznajete tematiku iz prve ruke, da li je ta astma autoimuna bolest?
s obzirom na iskustva koja ste napisali...

BM, vrijeme za zornjak mi je odavno prošlo, ali možda ima kandidatkinja :)

(a onda možete i o seksu, ili možemo :)

Koliko se ja u to razmem, astma ne spada u autoimune bolesti. Kod astme, kao i kod ostalih alergijskih reakcija, imunološki sustav je prenabrijan i na vanjski podražaj reagira prejako..

Prema reakcijama i onome što je mojem sinu pomoglo, njemu je imunološki sustav nabrijala živa koja je prisutna u cjepivu

PA tko pobogu priča o zornjaku.
To je zajutrak
A vrijeme je doručka.

aha, razumjela sam, kao laik, hvala na odgovoru

Da istina je, astma je samo oblik alergijske reakcije.
Recimo, brat je bio alergičan na miris duhanskog dima, prašinu, pelud, kofein, i još mnogo toga. Alergijski testovi su bili porazni.

Sad kad smo pojasnili Petri, možemo li sad o spolnim odnošajima?

aj, dobro, vratili ste se zornjaku za doračuk
kak sad, u vrijeme zore ili prije ručka?

Možete, evo, BM, možda neka naiđe :)

ja sam alergican na kofein , e sad di sve nisam bija kod likara i u kojim zemljama ,
na srecu sam sam otkrija da mi alergiju izaziva kofein ,,,,,,,

Đizus Kokašanel...pa nisam miso da općimo.
Nego da se razgovramo o pozama, o onome što nas uzbuđuje.

Recimo, ja volim akrobatski seks.
To je kad sam kod susjede, a mož joj svaki tren treba doći sa posla.
PA onda ne izlazim kroz vrata, da se ne bi sudarili na hodniku.
Lijepa navala adrenalina moram priznati.

Najoptimalnije bi bilo upražnjavati spolne odnose dva do tri puta dnevno.
Terapija Kuromicinom za žene, ili za muškarce vitaminom P, čuda radi.
Poznato je da spolni odnosi pojačano luče serotonin.

mene taj jedan serotonin dugo drži
kud bi tolko

A ja najvolim kad to upražnjavam s nekim kog volim i dobro poznam, u sigurnoj i mirnoj okolini

coco, ni ja ne volim na blogu :)))))))))))

Ali isto ne volim baš postkoitalne akrobatske igre...to je kad partnerica popizdi jer ga obrišem o milje koji krasi noćni ormarić, akoji je uspomena na heklarsko umijeće njezine prababe.

Ma cure, pa ne ševimo se na blogu, pričamo samo, razmjenjujemo iskustva.
Ne trebate umoćnicu kriti, nećete kupus u njoj kiseliti.

već kiselim

trebalo bi to malo nagaziti

eto, svaka situacija se može iskoristiti :))

..nemrem vjerovat da je provaljena glupost da su očevi manje vezani uz djecu..loši očevi da ali nemojte generalizirat jer serete gluposti bezveze..

e... znaš ko je legenda? moja frendica Mima. usprkos impresivnoj karijeri specijalistice, dodala je subspecijalizaciju, pa malo još gradila svoj put u oficijelnoj... pa skužila da joj nedostaje tač neobjašnjivog... pa završila kvantnu, kao alternativnu dopunu. i, kaže... 'onaj koji liječi ima preveliku odgovornost, da bi bio rigidno vezan samo za jedan od izvora znanja i svoju sujetu, "dovršenog autoriteta". '

gadno mi kad se

ma šic!

kad se holističkim pristupom tretiraju samo pritoke jedne rijeke :O

ne možeš, i pored najbolje volje, liječiti samo alternativnim metodoma, zanemarujući, da je taj organizam rodjen, rastao i stario u uvjetima većinskog djelovanja životnih faktora, koji su u sprezi sa klasičnom medicinom više no sa alternativnom. alternativa je nazovi mekanost u tom slučaju, tj., agresivna je do bola.

Jaka ti je ova priča koki...odlična! Relativno se mogu poistovjetiti s tobom...jer sam prošla slično. Mucanje i alergija. I moj sin danas...je zdrav dječak....i isto tako nisam imala ničiju podršku..nego čak i podrugivanja i podmetanja. Rekla bih da takve velike stvari može samo majka učiniti...ali na žalost...nisu sve majke..MAJKE! :)))

Mka, ne odbacujem ja klasičnu medicinu, ali ta medicina ima ograničenja. I ne nudi rješenja za kronične bolesti. U akutnima je dobra.

Hvala, Pam, kužimo se :)) Ovo sam i napisala rad nekih majki, da se malo okrenu oko sebe, ali osim što ih svrbi ništa ne kuže. No, doći će i njihovo vrijeme.

Respekt Tebi...