Laprdarij

Na pvt dobila sam upit - što sam to morala mijenjati kod sebe kad mi je sin imao astmu? Na blogu me to nitko nije pitao, ali ću svejedno napisati svoj odgovor.

"Evo, probat ću ukratko. Bilo je tu puno toga što smo morali rješavati, ali ono što mi se čini najvažnijim i čime sam najviše gušila svojeg sina je to što sam se prema njemu ponašala kao prema odraslom čovjeku. Nekako sam zanemarila da je to samo dijete i da njemu treba samo ljubav. A bila sam stroga, objašnjavala sam mu svašta kao odrasloj osobi, a on je samo trebao zagrljaje, ljubav, nježnost.

Pogotovo što je stariji brat, sestra mu je oko dvije godine mlađa, pa sam ga tim više doživljavala kao puno starijeg nego što je bio. Jadno moje dijete! I tek kad sam ga prigrlila kao svoju bebicu, ne očekujući od njega ništa što ne ide uz njegovu dob (tu su mi i knjige pomogle) i skidajući s njega odgovornost koju sam mu nesvjesno dala, tek tada je on počeo slobodno disati.

A to je pogreška koju mnogi roditelji rade, nesvjesno i želeći svojoj djeci sve najbolje, ali jednostavno precijene svoju djecu. Zaborave da su to samo mala djeca koja trebaju jedino ljubav, zagrljaj, neokrivljavanje, nekažnjavanje.."

Sad kad gledam recimo onu seriju "Dadilja", ježim se od njezinih metoda stavljanja djece u kaznu. Ma koja kazna, djeci treba samo ljubav i zagrljaj. Oni sve rade ispravno, mi smo ti koji imamo problem, a kaznama samo dobiju osjećaj da ne vrijede. Skroz sam odbacila kazne, tu i tamo podviknem i to je sve.

Općenito fali nježnosti među ljudima. To valjda nije moderno. Face se oni grubi, nedodirljivi. A ja zagovaram nježnost, dodir, empatiju, ljubav..

BM, ja zagovaram što mi se zagovara. Zar i ti smatraš da se trebam pred nekim skrivati?

A vidim da riječi koje sam navela u naslovu prilično uzrujaju ljude. Kad opsujem ili nekog steram u k, to je većini normalno.

Nisi mi odgovorio na pitanje.

Tako je, BM.

koka snijela jaje pa se uskokodakala! Cijeli blog ori!

Kako si me uzrujla! Napasti ću Poljsku i Francusku i pripojiti Austriju. Za početak ću spaliti Reichstag!

jutro
ako smijem primjetiti samo
svi mi koji imamo djecu mogli bi reći nešto o svojim iskustvima
u odgoju,odnosu prema njima itd....
većinom se prema njima odnosimo onako kako dati moment zahtjeva

Pacijent, kaj ti misliš o nježnosti, ima li je dovoljno među ljudima?

Jutro, Sleepy :) Vjerojatno si i ti čula prigovore odraslih kako su ih starci zeznuli u životu i kako imaju traume još pod stare dane. E, pa ti starci - to smo i mi koji imamo djecu. Gdje je garancija da mi isto nećemo zeznuti?

nema garancije coco....
a i ne možemo svaki put kad je neka teža situacija
trčati i gledati u knjigu...tražiti stranicu
i čitati kaj sad trebam napraviti.....

ma slažem se da djeci treba najviše ljubavi i nježnosti (kao i odrasloj osobi)
da ih ne treba kažnjavati,a pogotovo ne fizički.....
....ali opet velim....
svako prema svom nahođenju u datom momentu (u globalu da)

najjača priča je odgoj iz knjige. zar je tako teško shvatiti da je svatko,
čovjek ili dijete jedinka za sebe. poseban u svojim potrebama,
poseban u vještinama, u razmišljanju, u ama baš svemu poseban.
troje djece je raslo uz mene, i uvjeren sam da je samo trebalo
promatrati i upoznavati svoju djecu.
puno je lakši put uzeti napisano štivo i ajmo, c/p

fulaval sam i ja, nebrojeno puta,
ali trudio sam se ne inzistirati na fulanom.

Krelec, srećom je tebi sve jasno u odgoju djece. Meni nije bilo, jer sam najmlađa u familiji, i nisam imala koga pitati. Nisam se susretala s djecom do svoje. I ne vidim ništa loše ako nešto pročitam u knjizi što mi nije jasno.

posebno me oduševljava glorifikacija majke.
samim time što je netko majka odmah se
podrazumijeva bezgranična ljubav,
bezgrješni isntinkt za potrebe djeteta.
sve je to tako, ali u nekom drugom svemiru.

koko, knjigu je pisao netko proučavajući dostupno, a ne tvoje dijete

Uostalom, ako ste vi zadovoljni s time kako ste odgojili djecu, i ja sam sretna skupa s vama. Meni nije išlo glatko, pa sam to i napisala. Je li to neugodno za čitati? Meni se čini da ne bi trebalo biti. Pa nisam savršena..

Krelec, ako tebi nije nešto jasno, kako rješavaš svoj problem? Gdje dolaziš do informacija?

uopće niti ne umišljam da znam sve o odgoju djece,
ali sam se barem trudio, i to prilično.

odgoj djece nije problem, to je proces.
kad zezneš u tome nema knjige koja
će te u trenu vratiti na pravi put. uvjeren sam da moraš
dvostruko više vremena i truda uložiti da popraviš "kvar",

Ja i dalje ne kužim što je loše ako pročitam nešto u knjigama.. Pa knjige zato i postoje. To je laški put, veliš. Ne kužim zašto ne bih birala lakši put. Pa nisu djeca zamorci da ekperimentiram na njima, pa ako ne uspijem, radim novo.

ni u trenutku nisam tvrdio da je u knjigama bilo što loše,
ali da je sve u knjigama nikome ne treba mozak.
mali receptor, i još manji procesor, i udri brigu na veselje.

da su stvari baš tako jednostavne, uzmeš knjigu i pročitaš,
nikada nikakvih problema. međutim stvari su uglavnom
puno složenije i zahtijevaju više truda no što e samo čitanje

I dalje ne kužim to c/p. Pa čak i kad recept za kolače čitaš iz knjige, znaš da moraš dodati u cijelu priču i nešto svoje, tj. ne možeš recept slijediti slijepo. Ja volim učiti, volim čitati knjige, i znam ih čitati. Kritički. I već imam dosta iskustva da mogu procijeniti što mi je iz neke knjige može biti korisno, a što ne..

Da si pojasnim. Ti Krelec smatraš da ja u odgoj svoje djece nisam ulagala trud?

c, tak ćorav nisam da nebi primjetio tvoj golemi trud oko svega, i siguran sam da si se oko djece trudila.
Ali brate daj se malo opusti, nisu svi parametri zadani. ziher sam da tebi nebi škodilo malo improvizacije i spontanosti.
bar ponekad

Nema odgovora. Dragi moji, uz najbolju namjeru, ali ne mogu raspravljati s nekim tko nije samohrani roditelj s barem dvoje djece. Krelec, da si sam podigao troje djece, ok. A i dvoje djece je puno više od 2 puta jedno. Uostalom, vi idete svojim putem, ja svojim. Bilo bi mi drago pročitati vaša iskustva, a ne samo komentare mojih iskustava, i kako bih ja trebala.

Krelec, ajd ti reci svojoj ženi koju si ostavio s troje djece, nek se opusti..

kokoško, moja su djeca samnom

I uspijevaš s njima biti pola godine u zg, pola na moru? Kaj ne idu u školu?

kokica, moja najstarija ima osam godina staža
(33 starosti) živi samostalno, srednja je vani s mužem i djetetem, a najmlađa treba za koji mjesec bakalirati na fsb- u.
nisam ziher da bi im bilo od pomoći moje neprestano prisustvo.

Eto, tako kako sam ja sad pogađala tvoju situaciju, tako ti pogađaš moju.

nisi pogađala, insinuirala si ostavljanje s troje djece.
malo mi se gaduckaju jeftini poeni na samohranost

Coco, skidam kapu:) Malo je takvih roditelja kao što si ti..Koj reagiraju i umom i srcem na problem i proces odgoja, to je upravo dokaz da voliš svoje dijete neizmjerno, da si svjesna procesa razvoja i sebe i svoga djeteta, u interakciji u kojoj je naći optimum često podvig na granici znanosti i umjetnosti..Ja ne kužim samo gdje ovi komentatori žive pozivajući se na svoje "instinkte roditeljstva" koji su im dovoljni, jer su, eto, "savršeni roditelji"...Zbog takvih i postoje nesretna djecam, emocionalni bogalji u odrasloj dobi, zbog takvih i postoji toliko delinkvenata i neprilagođene djece, jer je općenit stav tih bazdušnih osoba našto poput: "ma što će meni psihologija i knjige, valjda ja najbolje znam..I mene je ćaća šamarao, batina je iz raja izašla" (recimo, samo jedan način razmišljanja)..Toliko se govori i piše o pogrešnom odgoju i o traumama djece, a ovi pametnjakovići kao da su s marsa pali..Coco , imaš moju punu podršku, i to sam već rekao...Alii treba stvarno imati želudac čitati komentare na tvojim blogovima, a i izvan njega..Mislim da je tvoja misija suviše plemenita za ovaj milje i za ovaj nivo većine ljudi koji se vrzmaju po blogu......
svako ti dobro:) super si:)

Oho, a ti slobodno insinuiraš da ja nemam mozak, da nisam spontana, da se ne trudim oko djece nego čitam knjige za to vrijeme.

Eternis, pusa :))) Ti si jedan od rijetkih ovdje tko razmišlja i promišlja :)

napiši nekaj pod europicom, pa vidi kaj zlatni plašt promišlja o tebi

Krelec, između tebe i mene je važno što ti i ja mislimo jedan od drugom, zar ne?