Muškarci i žene...i nešto između

..isto, a različito.




On je blenuo u nju.
Ona mu se nasmiješila.
Otvorio joj je ulazna vrata zgrade.
Pomaknuo u stranu, ali ne dovoljno brzo i sudarili su se u prolazu.
Oboje su izgubili ravnotežu.
Pokušao je pomoći da ne padne, ali se smotao i pao preko nje.
Ona je vrisnula.
On se od neugode zacrvenio.
U fazi dizanja njegove ruke su zalutale na njeno tijelo.
Ispričao se.
Ljutito je otišla.

Kraj priče! Jedne na blogu danas.
Doslovno priče. I ništa više od priče srijedom o jednom utorku na temperaturi +38, možda i u Zagrebu.

Ali ima i nastavak u komentarima koji je (meni) zanimljiv - on je čučao tko zna koliko sati vrebajući žene jer mu je pohota zamaglila pogled, pa ne bira ni način ni vrijeme da odradi ono kaj je naumio.
Riječ je o njegovom zadiranju u osobni prostor, nasilju i u konačnici zadovoljavanja tjelesne potrebe bez privole žene.

Ovo, sažeto iz komentara, zvuči jako, jako ružno. Kao realnost. Mnogo puta mnogima poznata. I nad tim se svatko od nas treba zgroziti.

Ali, čini mi se da nismo čitale istu priču...

Još jednom je evidentno da mnogo toga pročitano, i ovdje, čitamo onako kako možemo. A to znači u osobnim reakcijama izražavamo proživljeno, direktno ili indirektno. Što i nije loše ako se ostavlja dovoljno prostora i za drugačija mišljenja.
Čitamo između redova, i kao mogućnost. Jer jednom je bilo. Negdje. Nekad.
Povezujući s autorom bloga, ne prihvaćamo, ni nakon n-te rečenice, da napisano je samo jedan oblik izražavanja kroz formu fikcije. Pa reagiramo zanemarujući potrebu postojanja zdravog odmaka od pročitanog. Jer opet, riječ je o fikciji.
(Ili se podrazumijeva da sve ovdje mora biti autobiografsko jer na taj način osobno sami sebe promoviramo na sajtu kojem je primarna uloga uparivanje ljudi u različitom svojstvu? Jer drugačije ne može ni biti..)

Nemam niš protov oprečnih reakcija. Zanimljive su za nastavak komunikacije i za propitkivanje osobnih stavova. Ali imam protiv ukalupljenih.

I imam protiv zabrijavanja žena da je svaka muška gesta isključivo seksualno usmjerena.
Jer, u nastavku, muškarci žene i ne mogu drugačije promatrati. I svaki, naravno, čeka u niskom startu na zeleno svijetlo, bez obzira gdje je i s kim je.
(i nije riječ o budalama koje ne znaju na vrijeme podignuti gaće kad im padnu preko koljena).


Negirajući (samo) anatomsku definiciju žene, boreći se za osobni integritet zaglibile smo u suprotnost koja i muškarce stavlja u nedefiniranu poziciju.
Ili definiranu - ne gledaj me, ne smješkaj se, ne dodiruj me dulje od predviđenog trajanja uobičajenog dodira, ne budi mi blizu, preblizu, jasno se izražavaj jer dvosmislenost je uvijek jednosmjerna.

I ne pridržavaj mi vrata jer možda si ti „bezobraznik“ :)

bok, meija, jesam ja tebe nazvala kurvetinom?

ne nisi. nije o tebi riječ. isprika jer je nespretno ispalo u mom komentaru, pa čitajući sa stane netko može krivo povezati.

a nisam ni ja, zar ne?

ok, hvala na pojašnjenju.

DI, nisi, za sad, a poznavajući tvoju retoriku ne znači da me uskoro nećeš počastiti ljupkim pridjevom :P

" Još jednom je evidentno da mnogo toga pročitano, i ovdje, čitamo onako kako možemo. A to znači u osobnim reakcijama izražavamo proživljeno, direktno ili indirektno. Što i nije loše ako se ostavlja dovoljno prostora i za drugačija mišljenja.
Čitamo između redova, i kao mogućnost. Jer jednom je bilo. Negdje. Nekad.
Povezujući s autorom bloga, ne prihvaćamo, nakon ni nakon n-te rečenice, da napisano je samo jedan oblik izražavanja kroz formu fikcije. Pa reagiramo zanemarujući potrebu postojanja zdravog odmaka od pročitanog. Jer opet, riječ je o fikciji.
(Ili se podrazumijeva da sve ovdje mora biti autobiografsko jer na taj način osobno sami sebe promoviramo na sajtu kojem je primarna uloga uparivanje ljudi u različitom svojstvu? Jer drugačije ne može ni biti..)"

Ovaj citat sam ponovio jer na ovoj vrućini nisam uspio uhvatiti poantu. Mora da je poanta skrivena negdje u hladu . Svaka mi je rečenica zasebno jasna, ali zajedno je sve toplinska sumaglica, onaj magličasti dio gdje se u daljini nebo spaja sa zemljom. Oprosti.

Medonjo, nastavak na bezobraznikov zapis....čitamo isto, ali drugačije pročitamo...pa onda u nastavku spoji citat
(možda bu, unatoč vrućini, jasnije...ak ne mogu dalje s objašnjenjem)

a što se tiče ovog tvog zapisa, meija, kako i sama kažeš nesporazumi su mogući, doživljaj svakoga je osoban. zbog čega smatraš da nemam pravo iznijeti svoje viđenje situacije?
sa dotičnim "bezobraznikom" imam od prije, ajmo teči, neugodna iskustva.
stojim iza svakog mojeg komentara u ovom slučaju.

Ove vrućine su vrlo opasne za kroničare ( na za pisce kronika, veća za kronične bolesnike u koju skupinu, nažalost, pripadam ). Ipak se okreće!

geri, svatko od nas ima pravo na gledanje iz drugog kuta. čak i ne nužno u istom smjeru.
a to kaj vas dvoje imate neriješeno ili neugodno rješeno ne znam i ne zanima me. jer o tome nije riječ u zapisu. ili je?
ako je, opet čitamo svatko na svoj način, kaj ne?

misliš za kroničare, poput Travničke kronike?

Medonjo, a kad krenu kiše i smrzavica, opet ne bu dobro. tko bi nama ugodio? :)

Pročitao sam priču Bezobraznika i moj dodatak je ovo: "Jednog dana je u Zg bila nevjerojatna poledica na ulicama. Dama mojih godina, ispred mene, je izgubila tlo i pala na moje noge . Oprezno sam se sagnuo, uhvatio je ispod pazuha i dopola je uspravio. Nije me ni pogledala, već je , ljuta na sebe i čitav svijet,izderala se: " Pustite me!" Bez riječi sam je pustio i ponovo je pala, još gore jer sam izmakao moje noge. Ljudi su se nasmijali. i svi smo gledali kako se, puzajući po betonu, pokušava ispraviti. Da li sam dobro učinio što sam poštivao njenu kritičnu udaljenost?

jesi, Medo.

kad poželim da ne želim tudju pomoć- zašto se to ne bi poštovalo :O koliko god bla drugima bla bla... šta vam je?

elem... spotaknem se ja na jednoj restoranskoj terasi, punih ruku... pridrži me za dupe neki deda. i, ne pušća. meni ruke pune, decidirano mu stavljam do znanja da odjebe s takvim 'pomaganjem'... kad li se kokica za njegovim stolom krene kikotati. njen tata je nestašan. star, i nestašan. štaš... oslobodim ruke i zviznem dedi šamarčinu. ona vrisne- ja je uštinem za sisu i ne pušćam.

vrišti sad.

i ja sam nestašna. štaš... i, ziher mi nije simpatična bezobraznikova priča.

šta sad meija deaktiviran??

aloooo, Kolindaaaaa...! :Djesba...

dobra vece , opasno je vruce

i tvoj život je vjerojatno upropašten.

je marto, ali nemoj nikom reći....znam da si žena od povjerenje i da nećeš dalje širiti informacije :P
i super mi je ovdje, rehabilitiram se :)