Laprdarij

Vidim, Tufgonfa muče 'uvijek' i 'nikad'. I ja se znam iznenaditi kako s lakoćom te dvije riječi izlete, i fakat sve ode k vragu. No, kako on kaže, niije ljudima uvijek cilj riječiti konflikt. Naprotiv, čini mi se da bi rješavanjem konflikta izgubili temu. Jer što dalje kad riješimo problem? Probleme treba njegovati, malo napuhati, pa malo ispuhati po potrebi, ali 'nikad' rješavati. Jer - dobro je imati poznati problem. Ako (se) njega riješimo - dođe nepoznati, novi problem. A to je već frka.

Rječca koja mene zna zaboljeti je 'ali'. Kad sam u nekom osjetljivom raspoloženju, i treba mi utjeha, neka nježna riječ, treba mi razumijevanje, ili makar samo uho za slušanje. Treba mi netko poput mekanog jastuka za glavu nasloniti, da skupim snagu kako bih mogla dalje. I tad cijenim kad druga strana bira riječi. Lijepo mi je čuti da me razumije, da vidi da mi je teško... no, kad mi uslijed jedne tako mekane rečenice u kojoj se već opuštam i nastojim nasloniti glavu ispali 'ali' - sve se sruši.

Jer s tim 'ali' događa se zaokret, kao da se sve negativno što želim od sebe odmaknuti naglo zaokreće i vraća direktno zabadajući se u mene, pout strelica.. Jer s tim 'ali' on-a želi reći da je to što mi je tako zapravo i moja krivnja, taj netko tko bi trebao samo šutjeti i klimati glavom (u tom času) misli da je i sam zaslužio moje suosjećanje u tom trenutku i s tim gruvim 'ali' zaokreće mekano na sebe, a šiljasto na mene. Tako ja to vidim. Pa naravno da je to i moja krivnja, no u tom člasu stvarno mi to nije potrebno čuti. Možemo o tome kad ću biti dobro, i jaka.

U tom času treba mi samo nježno, i mekano, jako mekano...

(pardoniram na greškama jer pišem bez naočala)

i onda se taj netko koji koristi "ali" opravdava svojom iskrenošću ili racionalnošču ili nekako slično tome....
ne uviđajući da očekujemo samo mekoću....

Da, Srce, upravo to! Uh...

Na engleskom je taj 'ali' još gori: but! Kao udarac. Kad i je udarac.

mozda kad se osijeti i nesto drugo , a ne samo mali ja koji se krije u svima nama .. mozda se onda oci otvore ..

i ovo nije kritika nikome .. samo moje misljenje ..

Nisam te baš razumjela, BW. Iako bih o 'otvaranju očiju' mogla napisati zasebni zapis. Postoje različiti načini 'otvaranja očiju' - postoje i nježni načini kod kojih nema povrijeđenih, a o tome ionako cijelo vrijeme pokušavam pričat..

kad otvoris oci ... nije bas tako kako ti gledas .. onda vidis svoje mane , a vrline su ti pijesak u ruci ..

BW, misliš li ti da ljudi općenito nisu svjesni svojih mana? Moj je opći dojam da se čak previše težine daje vlasitim manama, a premalo vrlinama. Sve se nekako vrti oko mana, ljudi su nesigurni. A kad bi se oslanjali na svoje vrline bili bi hrabriji i svijet bi bio ljepši

Recimo, žene će prije znati nabrojati svoje tzv. nedostatke, nego ono što je lijepo na njima.