Laprdarij

"Kad se ljudi prepoznaju, boje se upoznati,... kad se upoznaju, boje se poljubiti,... kada se poljube, boje se zavoljeti,...kad se konačno zavole, boje se da to ne prestane... :("

Pusti otok

Tam nema straha

Gledam fotke jednog svojeg prijatelja na fejsu, fotografa, eeeh, kaj taj dela :)))

A s druge strane, imam strah od fotki. Fotke zaustavljaju vrijeme, smrznu ga, neki trenutak počne trajati vječno na fotki. Ok ako je neki lijepi, i neutralni... Neki ne daju snimati djecu jer to djeci nešto krade... Ja svoju isto nisam htjela snimati (riječ je o filmovima) jer mi je to intuitivno bilo frka.

Imam stotine fotki od prije digitalnog doba, ali gotovo niti jednu od svojih simpatija, pa niti muževa.. Ne želim to imati. Ne želim ih fotkati, niti ne želim da oni fotkaju mene... loš osjećaj..

A volim se fotkati.. samu sebe, ili kad me klinci slikaju, ili na poslu..

Imam fotke s vjenčanja. Čak i filmove. Čemu sve to? Dovoljno je imati onu za u okvir na zidu. Sve drugo je suvišno. I onda se rastanem, i kaj s tim? Tko to još želi vidjeti?

I sprovode su mi fotkali. Ako mi je jasno zakaj!!! Zato kaj se na njima vidi cijela familija, što su rijetki petki

Fotke imaju moć. I tog se bojim. Fotke pričaju. Nije to samo 2D. A tek filmovi!!

Netko gleda moju sliku, i poveže se sa mnom. Zato je slavnima teško.. Raskomadani su, razvlače ih..

Onaj tko fotka isto ostavi dio sebe u fotki. Zato je to jako bitno tko me fotka.

Fotke nisu tu i sad. I to je frka.

Opet odoh... Kaj je ono tema?

Da, bojim se zavoljeti. Jer sam slaba. Nemam snage izgubiti više.

Gle, Coca, ja nemam nijedne svoje fotografije od rođenja pa do 42 svoje godine. I ne vidim bitnu razliku između mene i onih koji imaju desetke albuma.... Možda im je samo malo lakše biti tužan.?!

i ja bi se toga bojao...

A gdje su ti? Ukradene, ili uništene?

Čega, Slova, zavoljeti?

svega nabrojanog

Odnio " ratni vihor" ! Tako se , patetično, kaže.

A da, sreća je za hrabre... A mi ostali smo na iskrici

Nekoga upoznati? Bu...

Važne su slike u glavi.. A sve materijalno ionako može požar pojesti, svakome.. nedajblože

Da, taj strah se pomiče prema naprijed.. Dok ni prepoznavanje više ne priznajemo :(

A ove fotke rata i poslije rata nisu zanimljive. Kao da su snimali i slikali san.

Fotke su sidra koja nas vuku u prošlost. Opasno zadiranje u vrijeme...

Treba slike dati mozgu da ih obradi, i zaboravi ako treba, ili preuredi.. I takve ih čuvati

Može li si netko zamisliti vrijeme prije fotki? Samo crteži.. Zapravo je fotografija promijenila svijet, a ne parni stroj.. 19. st. je fakat bilo urnebesno

Ponekad trebamo fotku da bi se sjetili, a ne po onoj preporuci; sjeti se, pa pogledaj!

Ljudi su ziher bili mentalno zdraviji prije fotki

I prije fotošopa

Medo, ali dogodi li se tebi da onda imaš sjećanja prema fotkama? Ja u pravilu.. Pa se tako sjećam i onoga čega se inače ne bih.. a mozak bi to drukčije

U Londonu smo imali mogućnost fotkanja u 3D, smjeste 3D strukturu u plastičnu prozirnu kocku recimo 5x5x5 cm.. Vidiš 3D sebe u crno-bijelom, lijepo, ali pomalo jezivo.. I koštalo je 40 funti..