Muškarci i žene...i nešto između

..koji i nije morao takav biti ;)



-Do kad si danas u uredu?
-6.
-Ideš doma ili imaš još kaj za obaviti?
-Nemam pojma. Javim ak dolazim kasnije.
-Ok. Pusa.

Zajednički ručak zvan večera. Pretumbali dan. Moj. Njegov. Ja na fuš. On s dečkima na cugu.

Zovem ga na mob. Ne javlja se. Zovem na službeni. Odbio poziv. 10 sati prošlo. Ups!
Odradila sam kaj sam trebala. Pripremila sve za sutrašnji nastavak. Zavukla se u krevet. Zaspala prije nego sam planirala. Nemam pojma kad se vratio. U jutro je otišao uobičajeno prije mene.

-Jutro!
-I tebi.
-Spavala si kad sam se vratio. Ko kokica.
-Aha.
-Kaj sad to znači?
-Niš.
-Kak niš?
-A kaj znači odbijanje poziva jučer?
-Kad si me zvala? Imam samo jedan propušten, ali to sam skužio u autu. Zaboravio sam mob.
-Ok. Zvala sam te i na službeni.
-Znaš da se uvijek javljam. Ili ako sam na sastanku, isključim ga.
-Je...
-Daj, kaj ti je?
-Niš mi nije. A tebi?
-Idem delati.
-Bok.

Savršena kombinacije muške i ženske energije – moja je cupkala na mjestu, vjerojatno sam vrtila olovku ili igrala se s nečim dugim na stolu, a njegova kao ravna crta, odmjerena i dozirana.

Vrag mi nije dao mira i pogledala sam popis zadnjih poziva. Njegovo ime pod „ured“ i „posao“. Dva broja. Nakon toga provjerila sam s kojeg me je u zadnje vrijeme zvao. Naravno s onog drugog.

-Si u gužvi?
-Jesam. Reci.
-Čuj, tko od tvojih kolega ima broj....?
-Marko. Zakaj?
-Niš. Pozdravi ga i ispričaj mu se. Valjda sam ga jučer probudila kad je otkantao poziv.


Koliko, u stvari, malo fali da zabrijemo na nekaj, ufuramo se u film koji nema veze ni sa čim, pustimo mozak na off i reagiramo kako ne treba?

Neki dan gledam prilog na tv-u o zdravoj komunikaciji i načinima kako rješavati probleme u dvoje.
Postoje pravila. Postoje riječi koje se koriste. I one koje bi trebali izbjegavati. Naravno, ako želimo izbjeći i nepotrebne konflikte i uvrede na osobnom nivou, obrambeni stav sugovornika i ukopanost na mjestu obje strane.

Moja nestrpljivost je ujedno i moja prednost. Recimo. Uz uvjet da ne kažem više od potrebnog :P
Mogla sam čekati da on prvi nekaj veli. Ali do tada bi moja mašta, da sam ljubomorna, stvorila barem 4 paralelna scenarija, a svaki od njih bio bi toliko u tom trenutku realan da realniji nemre biti.

Koliko smo u raspravama svjesni jačine i težine izgovorenih riječi, realnosti trenutka, s ciljem riješavanja problema, ako ga i ima?
Ili jesmo, pa ciljano koristimo baš one riječi za koje znamo da će biti učinkovite jer emotivno nabijeni, tijesne kože, stisnutog grla i ne možemo drugačije? Ili ne želimo!
Provociramo i ne znamo stati na vrijeme...
Ljude koje volimo, s kojima raspravljamo, s kojima se i svađamo, stavljamo u dvostruki kontekst.
Točno znamo na koji način možemo riječima prokopati rov do njih. Znamo i kako će reagirati; koliko im treba da im se živci nategnu do krajnje elastičnosti; tko će prvi prekinuti nit, a tko će prekinutu zavezati u čvor.
Tražiti ispriku. Ili se ispričati.

Predvidivost koja je dobra.

S druge strane, zbog emotivne povezanosti osjećamo i određenu sigurnost. Ponekad ne vidimo granice do kojih možemo ići, i da iza ograde nije friško pokošena trava. A u ime ljubavi nadamo se da će biti sve oprošteno. Jer već puno puta do tada je....

Hoće li, još jednom?

Sumnja je uvijek opravdana. Zašto se nije javio? I zašto je odbio poziv? Sigurno je sa nekom drugom...

ma ne pratiš, slova.
kolega joj se nije htio javit, a to je opravdano

kad imaš dobru komunikaciju, možeš imati i smetnje na vezama.
čuva te joker zovi

kuiš, slova?

kad nemaš dobru komunikaciju, moš samo pjevat:
Oh Lord, don't let me be misunderstood

kužim, kužim...

a ti htio u descartesovsku tezu, sumnjaj, samo ti sumnjaj.
man'se sumnje, slova.
komjunikejšn iz išju
d bigist van

u originalu su animalsi, al nina simone to zdušnije otpjeva

http://youtu.be/PipX3l1tEeU

Baby, do you understand me now?
Sometimes I feel a little mad
But don't you know that no one alive can always be an angel
When things go wrong I feel real bad.

I'm just a soul whose intentions are good
Oh Lord, please don't let me be misunderstood

Baby, sometimes I'm so carefree
With a joy that's hard to hide
And sometimes it seems that, all I have to do is worry
And then you're bound to see my other side

I'm just a soul whose intentions are good
Oh Lord, please don't let me be misunderstood

If I seem edgy, I want you to know,
That I never mean to take it out on you
Life has its problems, and I get my share,
And that's one thing I never mean to do

Cause I love you,
Oh,

Oh, oh, oh, baby - don't you know I'm human
I have thoughts like any other one
Sometimes I find myself, Lord, regretting
Some foolish thing, some little simple thing I've done

ne sviđa mi se taj tip! Rekao je da će se javiti ako zakasni....i tko molim te ostavlja mob u autu??!! Daaaaaaj! Laži...laži....same laži. Ja bih otišla i 2 dana me nebi bilo...a mob bih ostavila ..ne u autu...nego doma!!!

sume od erga, kaj si zapeo za ženu...viš da ona umije pričat priče za razliku od tebe. ti svoje progalsiš bajkom i onda se čudiš kaj ti ljudi ne vjeruju?

ajoj pam, da znaš samo kolko puta sam čula takve neke priče...i onda se još čude kaj neću s njima imat posla. ajd razmem da netko tako mulja nekog s kim je ono 100 godina u vezi ili braku, al na samom početku kad zabriješ s nekim da već tako petlja...

nebitna mi je dužina trajanja odnosa. Prijatelje imaš godinama..i nikad im mob nije ostal u autu...zar ne? :))

znaš u čemu je problem, pam! u tome što većina žena zna koja pitanja treba i kada postaviti, ali ih u pravilu ne postavlja? zašto? pa razlozi su vrlo prozaični. obično je to interes, komoditet, vlastita neiskrenost etc. sve to mi je strano. zato valjda i ima toliko "uparenih" koji jesu a u stvari nisu. sretla sam tolike muškarce ovdje koji su bil u nekim vezama a jasno i očito željeli i sa mnom petljati. istina, u par navrata sam i sama (ali ja solistica) pristala na to jer mi se komad sviđao! zato radije pitam škakljiva pitanja i uglavnom idem do kraja...pa kom obojci a kom opanci. zato mi veze i ne traju dulje od...cvijeća u mojoj vazi!

hahahha...razumljivo! Ni ja nisam pobornik - daj šta daš odnosa....i nikad ne bih bila s nekim samo budem s nekim....preplitko mi je to...a žrtva nepodnošljiva. Ne znam..nisam taj tip...

eh joj..za oprostiti i oprostiti opet treba nekako biti i nekaj između
ako je već previše puta opraštano, treba razgovarati i reći...čuj ja baš nemrem sad više opraštati..ili prestani s tim ili ništa
nikad nije samo jedna stvar razlog zakaj se više niš ne može oprostiti
a ako nešto ima...a kaj je neoprostivo...nanjuši se to i kroz masu drugih stvari, pa se samo jedna ko puzle slaže do druge, dok ne dobiš sliku..

sve ili ništa..

ono između je po meni opet ..ništa..