postumno

(...)Patos je aktivan: nastoji ostvariti zadani cilj. U liričnom stanju ne želimo postići ništa; doživljavamo ono što već posjedujemo i posvećujemo se sadašnjem i postojećem, čak i ako se postojeće sastoji od prizivanja prošloga. To nije posljedica moralne indiferentnosti. Samo krećemo dalje - ili, točnije, zauzimamo drugu razinu u sadašnjosti; u različitom smo položaju u odnosu na mišljenje, osjećanje i željenje: položaju u kojem volja nije posvećena. Pazite - to nikako ne znači da je odsutna, samo nije zainteresirana za postizanje rezultata.

Dok patos mora unijeti snagu u svoje geste i posjeduje sposobnost da bude nasilan, dinamičan kakav jest, njegova protuteža - poezija, lirika - ne primjenjuje silu. Nenasilna je i ne mora sebe nagoniti na smirenost. Otvara svoj nezaštićeni zagrljaj i to je gesta ljubavi. Ne uznemiruju je preokupacije intelekta niti strasti; ne natječe se s vremenom. Međutim, ima sposobnost osporiti protok vremena i, u svojim najsvjetlijim trenutcima, spojiti se s vremenom u svojevrsnoj nepokretnosti u kojoj je bitno samo jedno: trajnost. (...) (J.Seifert)

Patos je onaj koji inherentno sadrži mijenu jer djeluje u vremenu, s ciljem u vremenu, s namjerom promjene - namjera promjene izvanjskoga je neminovno promjenjiv položaj, djelovanje u vremenu je priznavanje vremena i promjenjivosti. To je vodoravno vrijeme, lov na sadašnjost. (Esox Lucius) ;)

oće reć da su patos i lirika neophodni jedno drugom radi ravnoteže.

U stvari je riječ o obrani patosa kroz demonstriranje da nije u sukobu s lirikom, ali... da, pomiruje ih. Izmiče im sukob.

a jesu li onda zajedno statični, jer ako su protuteža, to onemogućuje pomake?

Rekoh, demonstrira nepostojanje sukoba izmještanjem na različite ravni - patos jest u vremenu, lirika nije. Time se i pitanje statičnosti može odnositi samo na patos, pa je odgovor očit.

je, i onda će se patos okrenut lirici i reć: "a kog vraga ti samo stojiš, a ja vučem za sve?"

il će patos stat, jer ne želi ostavit liriku iza, ili će lirika morat malo glumit patos.

Jebeš patos koji nema primjerenijeg protivnika od lirike ;D

i ovo gore je ziher napisala lirika, da umiri dinamiku patosa i opravda što joj se taj dan nije ništa dalo.

ehe, ali lirika djeluje iz suba. nije patosu lako razumjet liriku. nit je lirika slaba, samo drugačija.

ne može je ostaviti iza jer ona nije u vremenu - pas koji laje na kotač i grize gumu nije primjer patosa :D

mislim da su tvoji lirika i patos postali antropomorfni samo zato da im možeš instalirat mane i zajebavat ih :D

ma to se patosu tako može pričinit kad se onako sav uspuše. gdje, tko, a ono, lirika lebdi oko njega, sva eterična. normalno da ga malo to iživcira tu i tamo. i liričina flegmatičnost isto. al onda valjda lirika bude sva flegmatična, pa to opet bude u redu.

baš svašta misliš :D pa to je neki lacosta napisao.

http://www.popularnaderma.com/clanak/kosa-i-nokti-njega/2u1-samponi-s-regen
eratorom-19.html


tao.

kroasan.

pekmez.

optimizam.

pesimizam.

jebote. šta ste se okomili na elementarno. (ob)jedinjenja su život.

ma jesu, al to nije tak fora:)

kad patos odradi pristojnu kilometražu respektira liriku bez da time dovodi sebe u pitanje, a ni zrela lirika ne upravlja prema patosu ništa osim respekta. sve drugo bi bilo nefer korištenje resursa nedostupnih drugoj strani.

to je jako fora ako razviješ nepce za filigran i ne moraš konzumirati sve u segmentima iz uvjerenja da tako dobivaš jači i čišći okus ;) međudjelovanja otvaraju beskonačnost, elementarnost je štura.

:) comprende

(redovito se oduševim kad sfumatični likovi presinguju osnovne boje ;P)

http://www.youtube.com/watch?v=uqQf_92dgHM :*

:D*

Toma [Aquinski] u svom djelu Summa Theologiae govori o dvije vrste znanja. Postoji znanje koje proizlazi iz proučavanja i dobrog korištenja razuma. I postoji drugačija vrst znanja: ona koja dolazi po ”konaturalnosti”. Ovdje čovjek, sudjelujući na neki način u naravi kakvog objekta, ko-naturira s njime koji je, da tako kažemo, utjelovljen u njemu samom. Toma koristi riječ inklinacija (nagnuće, naklonost, sklonost) – čovjek prosuđuje per inclinationem. To je znanje koje proizlazi iz ljubavi i sjedinjenosti…

Govoreći o dvije vrste znanja Toma ilustrira što želi reći na primjeru čednosti: ”Do ispravnog suda može se doći na dva načina: jednim načinom po dobrom korištenju razuma, i drugim, uslijed određene konaturalnosti s onim o čemu se rasuđuje. Tako, kada se radi o čednosti, ispitujući stvar razumom se dolazi do ispravnog suda ako se poznaje znanost o moralu; dok onaj tko ima u sebi vrlinu čednosti može doći do ispravnog suda na osnovu neke vrste konaturalnosti.”

Ovdje je napravljena razlika između onoga tko poznaje znanost o moralu (a tko bi teoretski mogao biti i sasvim nemoralan) i onoga tko u sebi ima određenu krepost. Ovaj posljednji vrlinu čednosti posjeduje, sjedinjen je s njom, draga mu je, živi je, i kao rezultat toga, intuitivno je poznaje. Takva osoba možda nije kadra napisati kakvu učenu knjigu o njoj, ali njegovo ili njeno ”konaturirano” (dosl. su-naravljeno) znanje je solidno i pouzdano…

Moglo bi se još dodati (ako se dopušta kratka digresija) da je ovo znanje po konaturalnosti svojstveno čitavoj sino-japanskoj kulturi i osobito je prisutno u buddhizmu. U čajnoj ceremoniji, aranžiranju cvijeća, kaligrafiji i borilačkim vještinama – što su sve takozvani ”putovi” – čovjek se poistovjećuje s objektom i okruženjem. Tako ulazi u stanje poznato kao ”bezmišljenost” ili ”bezsebnost” (no-mind, non-self). Ovo nije, kao što se katkad govori, poricanje sebe nego pokušaj da se opiše stanje svijesti u kojem je čovjek tako blisko poistovjećen s okruženjem da izdvojeno ja iščezava. A sve to vodi k natpojmovnom znanju koje je izrazito holističko i duboko humano. Takvo znanje ili mudrost je sama srž zena. (William Johnston 1995.)

nek se nadje.

rekao bi onaj moj paradoksoljubac "ljude je besmisleno poučavati nečemu što sami ne znaju" ;)

kak ja vas volim! ja bi vas takve na neku večeru, pa po iću, piću i ovim temama! uskličnici rad' ushita tu su. a točka da se nađe. nek se nađe :) aj, pozdrav, ljubimci moji :)

ma si draga, mir :)*

oš pelinkovac? oš naložen kamin i vatru što pucketa? ooššš... piletinu u dunstu sa pivom+ pire od celera(0 bodova, heboihmasteršef)+ karameliziranu kapulu(hvala, masteru)?

mmmm, za ovo što nudiš moram iskreno reć: naaaaajviše mi se sviđaju tvoji citati :)