Tuđe perje
(...)Patos je aktivan: nastoji ostvariti zadani cilj. U liričnom stanju ne želimo postići ništa; doživljavamo ono što već posjedujemo i posvećujemo se sadašnjem i postojećem, čak i ako se postojeće sastoji od prizivanja prošloga. To nije posljedica moralne indiferentnosti. Samo krećemo dalje - ili, točnije, zauzimamo drugu razinu u sadašnjosti; u različitom smo položaju u odnosu na mišljenje, osjećanje i željenje: položaju u kojem volja nije posvećena. Pazite - to nikako ne znači da je odsutna, samo nije zainteresirana za postizanje rezultata.
Dok patos mora unijeti snagu u svoje geste i posjeduje sposobnost da bude nasilan, dinamičan kakav jest, njegova protuteža - poezija, lirika - ne primjenjuje silu. Nenasilna je i ne mora sebe nagoniti na smirenost. Otvara svoj nezaštićeni zagrljaj i to je gesta ljubavi. Ne uznemiruju je preokupacije intelekta niti strasti; ne natječe se s vremenom. Međutim, ima sposobnost osporiti protok vremena i, u svojim najsvjetlijim trenutcima, spojiti se s vremenom u svojevrsnoj nepokretnosti u kojoj je bitno samo jedno: trajnost. (...) (J.Seifert)
Patos je onaj koji inherentno sadrži mijenu jer djeluje u vremenu, s ciljem u vremenu, s namjerom promjene - namjera promjene izvanjskoga je neminovno promjenjiv položaj, djelovanje u vremenu je priznavanje vremena i promjenjivosti. To je vodoravno vrijeme, lov na sadašnjost. (Esox Lucius) ;)
23.10.2012. u 14:38 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
oće reć da su patos i lirika neophodni jedno drugom radi ravnoteže.
Autor: styx | 23.10.2012. u 14:44 | opcije
U stvari je riječ o obrani patosa kroz demonstriranje da nije u sukobu s lirikom, ali... da, pomiruje ih. Izmiče im sukob.
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 14:49 | opcije
a jesu li onda zajedno statični, jer ako su protuteža, to onemogućuje pomake?
Autor: styx | 23.10.2012. u 14:53 | opcije
Rekoh, demonstrira nepostojanje sukoba izmještanjem na različite ravni - patos jest u vremenu, lirika nije. Time se i pitanje statičnosti može odnositi samo na patos, pa je odgovor očit.
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 14:58 | opcije
je, i onda će se patos okrenut lirici i reć: "a kog vraga ti samo stojiš, a ja vučem za sve?"
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:00 | opcije
il će patos stat, jer ne želi ostavit liriku iza, ili će lirika morat malo glumit patos.
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:02 | opcije
Jebeš patos koji nema primjerenijeg protivnika od lirike ;D
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 15:04 | opcije
i ovo gore je ziher napisala lirika, da umiri dinamiku patosa i opravda što joj se taj dan nije ništa dalo.
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:04 | opcije
ehe, ali lirika djeluje iz suba. nije patosu lako razumjet liriku. nit je lirika slaba, samo drugačija.
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:05 | opcije
ne može je ostaviti iza jer ona nije u vremenu - pas koji laje na kotač i grize gumu nije primjer patosa :D
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 15:06 | opcije
mislim da su tvoji lirika i patos postali antropomorfni samo zato da im možeš instalirat mane i zajebavat ih :D
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 15:08 | opcije
ma to se patosu tako može pričinit kad se onako sav uspuše. gdje, tko, a ono, lirika lebdi oko njega, sva eterična. normalno da ga malo to iživcira tu i tamo. i liričina flegmatičnost isto. al onda valjda lirika bude sva flegmatična, pa to opet bude u redu.
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:08 | opcije
baš svašta misliš :D pa to je neki lacosta napisao.
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:09 | opcije
http://www.popularnaderma.com/clanak/kosa-i-nokti-njega/2u1-samponi-s-regen
eratorom-19.html
tao.
kroasan.
pekmez.
optimizam.
pesimizam.
jebote. šta ste se okomili na elementarno. (ob)jedinjenja su život.
Autor: mmmmmm_da | 23.10.2012. u 15:09 | opcije
ma jesu, al to nije tak fora:)
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:10 | opcije
kad patos odradi pristojnu kilometražu respektira liriku bez da time dovodi sebe u pitanje, a ni zrela lirika ne upravlja prema patosu ništa osim respekta. sve drugo bi bilo nefer korištenje resursa nedostupnih drugoj strani.
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 15:15 | opcije
to je jako fora ako razviješ nepce za filigran i ne moraš konzumirati sve u segmentima iz uvjerenja da tako dobivaš jači i čišći okus ;) međudjelovanja otvaraju beskonačnost, elementarnost je štura.
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 15:18 | opcije
:) comprende
Autor: styx | 23.10.2012. u 15:19 | opcije
(redovito se oduševim kad sfumatični likovi presinguju osnovne boje ;P)
Autor: mmmmmm_da | 23.10.2012. u 15:22 | opcije
http://www.youtube.com/watch?v=uqQf_92dgHM :*
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 15:32 | opcije
:D*
Autor: mmmmmm_da | 23.10.2012. u 15:36 | opcije
Toma [Aquinski] u svom djelu Summa Theologiae govori o dvije vrste znanja. Postoji znanje koje proizlazi iz proučavanja i dobrog korištenja razuma. I postoji drugačija vrst znanja: ona koja dolazi po ”konaturalnosti”. Ovdje čovjek, sudjelujući na neki način u naravi kakvog objekta, ko-naturira s njime koji je, da tako kažemo, utjelovljen u njemu samom. Toma koristi riječ inklinacija (nagnuće, naklonost, sklonost) – čovjek prosuđuje per inclinationem. To je znanje koje proizlazi iz ljubavi i sjedinjenosti…
Govoreći o dvije vrste znanja Toma ilustrira što želi reći na primjeru čednosti: ”Do ispravnog suda može se doći na dva načina: jednim načinom po dobrom korištenju razuma, i drugim, uslijed određene konaturalnosti s onim o čemu se rasuđuje. Tako, kada se radi o čednosti, ispitujući stvar razumom se dolazi do ispravnog suda ako se poznaje znanost o moralu; dok onaj tko ima u sebi vrlinu čednosti može doći do ispravnog suda na osnovu neke vrste konaturalnosti.”
Ovdje je napravljena razlika između onoga tko poznaje znanost o moralu (a tko bi teoretski mogao biti i sasvim nemoralan) i onoga tko u sebi ima određenu krepost. Ovaj posljednji vrlinu čednosti posjeduje, sjedinjen je s njom, draga mu je, živi je, i kao rezultat toga, intuitivno je poznaje. Takva osoba možda nije kadra napisati kakvu učenu knjigu o njoj, ali njegovo ili njeno ”konaturirano” (dosl. su-naravljeno) znanje je solidno i pouzdano…
Moglo bi se još dodati (ako se dopušta kratka digresija) da je ovo znanje po konaturalnosti svojstveno čitavoj sino-japanskoj kulturi i osobito je prisutno u buddhizmu. U čajnoj ceremoniji, aranžiranju cvijeća, kaligrafiji i borilačkim vještinama – što su sve takozvani ”putovi” – čovjek se poistovjećuje s objektom i okruženjem. Tako ulazi u stanje poznato kao ”bezmišljenost” ili ”bezsebnost” (no-mind, non-self). Ovo nije, kao što se katkad govori, poricanje sebe nego pokušaj da se opiše stanje svijesti u kojem je čovjek tako blisko poistovjećen s okruženjem da izdvojeno ja iščezava. A sve to vodi k natpojmovnom znanju koje je izrazito holističko i duboko humano. Takvo znanje ili mudrost je sama srž zena. (William Johnston 1995.)
nek se nadje.
Autor: mmmmmm_da | 23.10.2012. u 15:41 | opcije
rekao bi onaj moj paradoksoljubac "ljude je besmisleno poučavati nečemu što sami ne znaju" ;)
Autor: pike_TS | 23.10.2012. u 15:49 | opcije
kak ja vas volim! ja bi vas takve na neku večeru, pa po iću, piću i ovim temama! uskličnici rad' ushita tu su. a točka da se nađe. nek se nađe :) aj, pozdrav, ljubimci moji :)
Autor: mirelina | 23.10.2012. u 18:51 | opcije
ma si draga, mir :)*
oš pelinkovac? oš naložen kamin i vatru što pucketa? ooššš... piletinu u dunstu sa pivom+ pire od celera(0 bodova, heboihmasteršef)+ karameliziranu kapulu(hvala, masteru)?
Autor: mmmmmm_da | 23.10.2012. u 20:30 | opcije
mmmm, za ovo što nudiš moram iskreno reć: naaaaajviše mi se sviđaju tvoji citati :)
Autor: mirelina | 24.10.2012. u 8:48 | opcije