Muškarci i žene...i nešto između

On je zgodan.
Zaposlen.
Sa krovom nad glavom u vlasništvu.
Racionalan i emotivan po potrebi.
Trenutno u fazi točke na kraju rečenice.

Priča mi nedavno da je razlomljen po pola-s jedne strane fali mu ona, fakat fali, stišće ga sama pomisao na nju, a s druge zna da ne može protiv sebe jer ih previše nepomirljivih stvari razdvaja.
Sad je u fazi odvikavanja, vjerojatno s apstinencijskim krizama.
Nisu više zajedno.



Koliko smo u vezi (ne)sposobni sebe prilagoditi drugome, a istovremeno bespogovornu prilagodbu i sami, bez previše objašnjenja i navigacije, očekujemo?
Kompromisi? Di su?
Tkogod kaže da u dvoje nisu potrebni jer su upitne vrijednosti i znače gubitak, nemam pojma čega, ili ne zna da su nužni za suživot, vjeruje u svoju sposobnost gutanja problema u ime ljubavi ili zna će se nametnuti drugoj strani jer opet zna da je u ljubavnom suficitu kao startnoj prednosti.

Koliko egoizma ima i u ljubavi, pa očekujemo da nam se gleda kroz prste, a mi sami, punim dlanom zaklanjamo pogled, kao sunce kad nam smeta?
Prigovaramo na ono kaj sami sebi dozvoljavamo. Dozvolimo što drugome ne bi. I ne kužimo razliku.
Kao i to da ljubav sama po sebi nije recept za uspješno premošćivanje svakodnevnih problema na koje se usputno spopikavamo ili stalno u njih udaramo.

Jer...

U određenim godinama, priznali ili ne, bili toga svjesni ili ne, imamo pinklec na leđima vremena koja su realno prošla i oblikovala nas ovakvim kakvi smo. U njima ima i lijepog i ružnog, spremljenog na sigurno, ponekad toliko blizu da i mimo naše volje tu su, potrebno za dohvatiti je ispružena ruka ili samo prsti.
I nije lako krenuti dalje. Pogotovo u dvoje.

Prilagođavanje je nužnost takvog opstanka. Drugačije ne ide.
I nije riječ (samo) o popuštanju, nego i o ugađanju zbog svega onog kaj nas veže; bilo da je riječ o kompatibilnosti tijela, ugodne šutnje u dvoje ili planova koji čekaju na realizaciju.

Žao mi je kaj nisu uspjeli.

A mogli su....

On je zgodan.
Zaposlen.
Sa krovom nad glavom u vlasništvu.
Racionalan i emotivan po potrebi.
Trenutno u fazi točke na
---
dakle-homoseksualac je?

dobar blog

zamisli, nije :P

hvala vuče :)

Neću ponovit, bilo bi prebrzo, umislit ćeš se!

Nekako sam sigurna u Ljubav Mei,mene je ona uvjerila, (kroz moj životni vijek) da je svemoguća, pa skoro i čudesna.Niš na silu, ako pitaš Ljubav što misli , kako god ..ljubav je precenjena u riječima a podcenjena u dijelima?
Tempo života?
Snobizam?
Sebizam?
Egocentričnost?
Svega pomalo i previše se živi u zdravo za gotovo, premalo davanja sebe , previše uzimanja i iščekivanja....
Tako ja vidim ljude oko sebe dok uporno tvrde kako su nesretni u braku =vezama.

biska ..sam ti rekao da si ti jedan pametan curetak ?

ovo je zgodno rečeno, bis...."ljubav je precenjena u riječima a podcenjena u dijelima"

i je, važna je, jako važna. ali ne svemoguća

Vuće=lisac:-))))

ja ću samo čitati i upijati

na kraju je uskličnik Mei umjesto upitnika , greška u tipkanju!

a vidi ga.....šutnja nije uvijek zlato. i nije zlato uvijek ono kaj ima sjaj :P

upitnik nisam ni primijetila, viš da nije ni kopiran :)

Meni uz riječ Ljubav nikako neidu --borba , strah , strepnja---nikako da to posložim , ko da sam bisss sa onoga svijeta, premalo spontano se živi, iliiiii ljubav ne radi u svim kučama isti posao , pa je tužna i umorna , i to prenosi na ukučane!

meija ..znaš nitko neće ući u neku proceduru samosagledavanja
lakše je sagledavati drugoga
lakše se povući i reći nije išlo
ili smo jednostavno uvjereni da je naš stav ispravan
a često smo u zabludi , glede samog sebe

ma bis....je, ali ružičaste naočale nisu uvijek IN modni dodatak
uz ljubav treba postojati još puno toga pa da sve klapa u životu. ne vjerujem u onu "budemo već nekako"

vuče, valjda zato jer se onda moramo suočiti samo sa sobom. a to je ipak najteže

tek nedavno, nakon odgledane emisije o greškama u komunikaciji, bila sam svjesna svojih.
i fakat, toliko puta nesvjesno idemo nekaj objašnjavati na krivi način, čak i onda kad postoji dobra volja s druge strane da nas se pozorno sluša, bez šaltanja programa

aha ..o tome ja govorim

mislim da prestajemo biti dovoljno nevini za vjerovati u to sve više.

a gle vuče, ak ego šutnemo na stranu, moglo bi biti i jednostavnije. jer znamo di zeznemo, kaj ne?

stiki, a naivni? ;)

bem ti ego

nikako se odreći figa u džepu, planova b, c i d. sad treba imat i volje i snage i xy nečega za stat iza sebe kad se u nešto upustiš.
prije si se samo upustio, ne brojeći ništa.

ljepše mi reć "nevin" nego "naivan". nije to bilo glupo. samo, neindoktrinirano skroz. tada. dok se još vjerovalo u apsolute:)

a ježi ga, ovak ispada da smo ziheraši i kukavice. 2 in 1

pa i ne. ponašamo se "odraslo". čuvamo leđa, zube i guzice.

nevin mi intaktno zvuči, pa kad povežem s (našim) godinama, naivnost mi je ipak primjerenija (iako i znakovitija) :P

ili nezreli i neozbiljni

zakaj? kaj nam se može dogoditi? sutra bu tak i tak bila opet srijeda
(velim ja koja ispružim (ne uvijek) oba dlana i važem :P

ma ne. baš, "nevini". i da, intaktni. prije nego te srondao niz neuspjeha, porast očekivanja, uzgajanje vlastite komocije, zazira od tuđih, fige, džepovi, čvrge, bokseri, podmetnute noge, podvijeni repovi. ono, kad je vlastiti enotivni svijet još bio mlad:)

*emotivni.

kad počneš uvrštavati matematičku logiku u te stvari, znaš da si odrastao, sazrio i ljubav više nikad neće bit ista:)

....mlad i zelen :)

umjesto da nam godine budu prednost, začahurujemo se i čučimo iza ugla, pauziramo jedan krug u tekmi i čekamo slijedeći da se ubacimo, kad nitko ne vidi :P

kad sam bila mlada, imala sam dečka koji- kad bi došao po mene da idemo van, trubnuo je na cesti. Potrubio bi i kad bi se vozio uz moju kuću. Pa smo se razišli, zakaj, ne pamtim, ali pamtim da mi je falilo njegovo trubljenje. Na to sam bila navikla, osluškivati jel trublja pod prozorom.
A to što mi je falilo trubljanje neme veze sa ljubavlju.

Navike su grda stvar, fale i one dobre i one loše..
Tak da je jako relativno bi li netko uspio ili ne da se potrudio- na osnovu toga što mu netko nedostaje.

je, a kaj ak matematički zadatak ima nekoliko varijanti rješenja? ;)

skoro redovito, odabire se najlakše.

niš od ljubavi , čim se uključi matematika

nedostajanje je samo tjelesna komponeneta koja ima i onu koja to nije
a navike?
zakaj gotovo uvijek na njih gledamo negativno?

stiki, komoditet?

(hbt, danas sam ko tape, postavljam pitanja :))

meija, navike se često mijenjaju s ljubavlju..
ljudi prekinu, netko im nedostaje- kao puno vole- pa počinju ponovo, pa pukne po istim šavovima, pa opet žile režu zbog navike.. i tako to..
zbog navike ljudi ne mijenjaju nešto- i kad je to nešto stvarno naporno ili loše.

mene zna biti strah da ako se zaljubim da ću biti u tuđoj milosti-nemilosti

donekle, komformizam i ziheraštvo. s druge strane, nema posvećenosti. ne vjeruje se u nju. sve je zamjenjivo. za sve ima bolje i novo koje će naići iza ugla. i sve je to potrošivo.
što sam starija, sve više počinjem vjerovati da je lanenkin bushido neophodan da cijelom tom sustavu uopće da smisla, jer meni to sve počinje nalikovati na stroboskopo koji se ne zaustavlja.

skop bez o

pogni, recimo....navikla si da te ujutro poljubi kad ide delati
loše?

;)

pasemi, pa nije loše s vremena na vrijeme izgubiti se. uostalom, kao da smo svjesni, kad se zaljubimo, kaj nam se događa ;)

je, ima nekaj, stiki, u okvirima koja su postavljena kao pravila ponašanja. ak niš drugo, jednostavnije je jer nema dvojakog tumačenja

mada...trebaš biti takav da budeš uokviren i zadovoljan

meija, nije loše ako je navikao (a je) da me poljubi ujutro kad ide raditi..
al znam brak koji se raspao zato što je on njoj bio stvarno zločest (galama od jutra rana, dernjava i na djecu, ljubavnice kud je išao novac...)
pa je ona nakon dvije godine zaboravila sve što je bilo loše i htjela mu se vratiti. Falila joj je i njegova dernjava..
(srećom, pa su djeca bila pametnija)

nosi to kao bujica (zaljubljenost)- kao vlak smrti u luna-parku, izuzetno uzbuđenje ispresjecano isčekivanjem i vriskovima uzbuđenja i straha. I u pravu si nema nazad nakon ukrcavanja.

mazohizam, pogni?

Dobro, ima i onih dijelova koji su bajkoviti kao plava laguna isto :-)

(za rubriku vjerovali ili ne: postoji muškarac koji je ženin zaručnički prsten koji joj je postao premali darovao prolaznoj ljubavnici, isti taj je ženi drmnuo parfem i otfurao drugom komadu, koji je doma ukrao posteljinu da bi namjestio podstanarsku sobu za ljubavnicu..)

pasemi, posljedica vrtnje na ringišpilu može biti želudac u grlu i.....
leptiri u trbuhu su znatno benigniji i diskretniji ;)

pasemi, bez obzira što ljudi pričaju, ljubav nije niti slijepa niti glupa..
ne treba se strahovati od ljubavi
više se treba strahovati od svoje neodlučnosti da onom što ne želimo i kažemo ne.
Onog trenutka kad pomisliš: on je loš i nije za mene, ne analiziraj nego pobjegni..

halo efekt na prvu obično je točan!

nekad po patternu biramo osobe sa "sigurnosnom manom". ima nešto zbog čega nikako ne možemo biti s njom. to nasdrži na dovoljnoj udaljenosti da ta veza bude u punom smislu nemoguća. i kraj predvidiv, zbog "sigurnosne mane". štajaznam, netko je oženjen, nezaposlen, ne voli nas, voli drugu, ne voli nikog... neki x element koji će ga držati na pristojnoj razdaljini. e, u te sa sigurnosnom manom se pošteno zaljubimo. otpustimo emocionalni ventil samo tako, ko iz ekspres lonca. zašto? jer se ustvari ništa neće dogoditi. ćorak, a pucao si. i sve se nakon toga vraća u normalu, nema tektonskih pomaka koji će nam promijenit život. malo ćemo patiti, ali će se sve vratiti na staro.
e, to je isto komformizam.

To je slično kao vožnja bicikla bez ruku, uzbudljivo, ali nosi svoje rizike, kako je ranije rekla styx. Volim leptiriće, ali znam da se mogu razbiti jako, jako. Nema veze, od nečega se mora i umrijeti....

*n. loša mi cirkulacija danas:)

super primjer dignute ručne, barem u početku.
meni to sve izgleda kao kontrola situacije, potrebna da se ne zaebemo jer kao opet ćemo se zaebati, n-ti put do sada.
pa o kad se to dogodi, bit će lakše jer ćemo biti, nakon ture cmoljenja, realni zbog realne situacije kao prepreke

moš mislit!

pasemi, kao da smo čipirani na loše predviđanje

ili, b varijanta "sigurnosne mane": nema šanse da se s tom osobom emotivno involviramo dovoljno da poželimo tektonske pomake s njom, ali se involviramo tako da bude mlačnjikavo toplo i grije noge, jaja i guzicu. s druge strane obično bude osoba sa "sigurnosnom manom" varijante a.
i jednom i drugom slučaju ja bih preporučila par bushido elektrošokova, prije nego se pošteno izmrcvare svem tim.

stiki, ima li i c varijanta? ;)

i ogreznu u postmodernistička istraživanja sloboda :))

(kad sam, u emotivnom i inom minusu, došla na Iskru, ciljana skupina bili su mi samo oženjeni...toliko o potvrdi tvojih komentara :P)

ima. oni koji bi za pravo, mogu za pravo, hoće za pravo, al sigurnosnu manu izmisle samo zato da to sve ne bi.
i tak:)

podsjeća me ta varijanta na "nisi ti kriva, ja sam" :P
i ode on čistih ruku

prije si bio s nekim jer ti je s njim bilo lijepo. u dobu "nevinosti", to je bio dovoljan mot. i sada je dovoljan. ali, na svaki razlog za, dodaje se po jedan "ali". i prestaje biti dovoljan:)
e, moram ić:))

nezasitne li žene...ccccc :p

mah-mah :)

Super tema :-) idem i ja za poslom....

osnovna sranja nastaju kad su ljudi s nekim jer svi kažu da je taj netko ok, dobar, divan i krasan i taman za njega i pašu si i što sve ne uz to..
ili kad je netko s nekim jer si pašu, a sva okolina od obiteljske, prijateljske, radne i pesa i mačke smatraju da ta/taj nije niti dovoljno zgodan, niti dovoljno dobar niti prihvatljiv za njega..

jer što će netko reči..

ja sam u kategoriji teško prihvatljivih- dok ne dozvolim da me se upozna..jer se ne ulizujem nikom..

koja si ti mudrica a uz to i dobrica

dojdimire, imam urokljivo oko, nemoj da te s njim pogledam :)))
i kad se zaljubiš u mene, a svi ti kažu da nisam za tebe..ajme jao.. :)

u godinama u kojima jesmo, komotno je imati prostor za uzmak.
obično ga sami napravimo, preventivno.
teško će netko sa četrdeset grlom u jagode.
i nije ni nevinost ni naivnost diskutabilna, u našim godinama, a nemam pojma zašto bi i trebala biti.
mene bi bilo malo sram da sam sada nevina ili naivna kao kad mi je bilo 18.
godine nose svoje.
i mi se trebamo nositi sa njima.

nešto kao brisani prostor.
pa tko živ, tko mrtav.
meni to ok.

na muci se poznaju junaci.:)

uzmak je potreban uvijek, samo u nekim godinama potrebniji ;)
a da smo s godinama pametniji, pa baš i ne. jer da je tako, problema bi imali manje. ili ako ih i ne bi bilo manje, lakše bi ih rješavali. govorim općenito.

i nije stvar srama vezano uz ponašanje. ma, u stvari je :))). možda je važnije znat se nositi sa svojim glupim odlukama. a da ih ima, ima. i da nam dosadašnja iskustva služe često kao podsjetnik, po n-ti put, služe :P

blago onom tko je drugačiji :)

meija, sada sam posložila prioritete..
više me ne smeta nečija čarapa na podu, šutnem je nogom, već bu završila na pranju..

znaju ljudi reči: one godine i ova pamet..nije to bez vraga..

i uvijek je samo jedan faktor u tome: biti svjestan svojih godina. a godine su divna stvar..

hm...nakon razlaza...svjesni smo toga da smo neke stvari mogli učiniti bolje i drugačije...osobito kad si s nekim dulje vrijeme, svjestan si svih mana te osobe...ali ih priznaješ kao i on tvoje....a onda ...preko svega toga prelijeva se eliksir ljubavi...pa se greške praštaju....sve do jednog dana, kad popizdiš...i počneš galamiti i bacati lonce...pa onda te iste lonce počne bacati prema tebi i druga strana.....grozno je i svetogrđe kad se uguši ljubav izbog inata i egoizma...e baš ne ću priče....na kraju i jedna i druga strana crkava, a tako i treba jer nisu znali drugačije....

ne vjerujem da se raspada ono što je moglo opstati..
puno nih je probalo ponovo, pa popuca po istim šavovima..

je pogni, godine su divna stvar ako jutarnja krmeljavost i otisak čipke jastuka na licu ne predstavlja baš nikakav problem ;)

a kad bi zmazane čarape, kao mrvice kruha kojim je Ivica označavao svoj put bile najveći problem, ma di bi nam bio kraj ;))

paprena, meni je nekak prihvatljivije kao modus ponašanje koje opisuješ, iako je tanka crta do agresivnosti, nego cmoka u obraz, ispružena ruka i "doviđenja"

eh,kada bi razum (umjesto emocija) reagirao onda kada treba....
sve bi bilo puno poslozenije i urednije
..ali zivot je cupav i dlakav

a cesljic cesto zaboravimo staviti u unutrasnji dzep jakne,kad krenemo zavoljeti...
..krivog
pravog..
......nekakvog