postumno

Stavio sam plesačicu u kineski toranj. Osovila se na ruci, izdignula iz špage, sama u dvorani, na katu tornja, a s ulice su se uz tornjeve verala plava i narančasta svjetla. Do Šangaja. Noge su joj bile... britke. U tamnoj trenirci, iznošenoj bijeloj majici. Pjesma naopako. Sasvim naopako. A zvuk sve viši i smiješak sve tiši jer ne može više biti daleko. Možda za pesa. Njima, kažu, ultrazvuk nije muk. Ludilo je kao drška napukle šalice. Neodoljivo je kročiti u nju, u dršku, gustu i bijelu, nogom i gledati je kako pada duboko. Odlomiti. Papučice tupkaju parketom. Leti lako i diše teško. Najljepša je tako, sama u dvorani.

cirque du soleil

A gle kak ima lijepe štucne. Eh, nema do 80-ih. :D

...e bok! Ćini mi se da bih i ja trebao "pomoć", jer ne mogu "skinuti" one babe sa poćetne stranice - znaš, one što daju komentar kao - da li bi sa tobom ono ili ovo, a ne znam kako te beštije ukloniti. Dao si savjet momku kako da vrati ekran na standardnu rezoluciju, pa ko velim...bio bih ti zahvalan!
Pozdrav

Ne bi išlo, stranica ih servira.