ZAPISI ANTI-UDAVAČE

..sve je već fantastično reko jedan moj frend, bloger i novinar..pa evo - za vas koji se pitate i koje objašnjenje "žulja"..;)))

RIGHT STUFF


Živimo u dreku. To je realnost. Ali, kao da to nije dovoljno, sad ga još moramo i gutati. Kako, zašto?
Imam jednu teoriju. Uličnu. Ali mislim da sve objašnjava.

Živimo kako živimo jer više nema Pravih Frajera. Ne, ne buncam. I neću definirati što je to „pravi frajer“, jer se to ne može. Danas se sve treba definirati, i svatko misli da se iz definicija sve može razumjeti. Pravi Frajeri su nestali. Kao neka mitološka bića, njih se može samo opisati. Imao sam sreću biti pripadnikom generacije koja ih je još mogla vidjeti, čak upoznati neke.

Nekada je svog Pravog Frajera imala svaka ulica, zgrada, ulaz, svako malo ili veliko mjesto svugdje u svijetu. Neovisno o kapitalizmu i socijalizmu, blokovima, nesvrstanima, staležima, ta izumrla vrsta je bila malobrojna, ali sveprisutna. Kao neka mreža, bili su pravilno raspoređeni svijetom i branili su ga od dreka. Tek sad to znamo, sad kad su nestali.

Danas je gotovo nemoguće naći način da ih se uvjerljivo opiše, a nekad su stajali na svakom uglu. Lako ih se moglo prepoznati.

Ako bi nekom dedi krepao kašljucavi „fićek“ na raskršću Pravi je Frajer bio taj koji ga je bez puno priče pogurao dok ne upali. To je mogao biti fakin iz kvarta, pred bircom ili dućanom „Prehrane“ na uglu, s pivom u ruci, u Varteks hlačama, ali je mogao biti i kit s kokoticom u inozemnom Levi's-u koji je baš iskočio iz svog Trijumfa. Svejedno. Pravi Frajer je obavezno pogurao dedu. Pravi Frajer je s čikom u kutu usana susjedi prebacio teške cekere uz stube iako ga se ona bojala k'o vraga i nikad ne bi dala kćeri da se druži s njim.

Pravi Frajeri bili su dobri duhovi svog susjedstva.

Mislit ćete da su bili nekakvi kočoperni pjetlići svog kvarta. Krivo! Bilo je pjetlića, kao i danas, ali Pravi Frajer nikad. Taj je uvijek bio opasno tih.

Mislit ćete da je bio nekakv huligan koji je izazivao kavgu. Opet krivo! Tada se nije išlo u čoporima tući slabije. Upravo suprotno od tog mišljenja: Pravi Frajer se zapravo jako rijetko tukao. Kad bi se Pravi Frajer pojavio u nekoj gužvi, gužva je redovito prestajala. Nitko nije imao puno volje odazvati se kad bi Pravi Frajer rekao nešto kao: „Kaje ovo? Ajmo, razlaz... Il' neko hoće jedan na jedan vani?“
Pravi Frajeri nikad nisu tukli slabije. Nije bilo šanse da žgoljo s cvikerima dobije batina na plesnjaku. Nije bilo cipelarenja.

Mislit ćete da je bio sitni kriminalac. To uopće nije bilo važno. Poneki je tapkario pred kinom, poneki je bio iz dobrostojeće obitelji. Netko je studirao, a netko bio pomoćni šloser. Što je činilo Pravog Frajera bilo je Ono Nešto, a ne nikakav izvanjski faktor.
Pravi Frajer je uvijek znao tko je i što je. Nitko mu to nije trebao reći, niti se on ikome imao potrebu dokazivati. Mogao je imati love, i nije morao. Pravi je Frajer o lovi imao samo jedan stav: „dobro dođe“. U dlaku tako, ni manje ni više od toga.

Jer, Pravom Frajeru ni u najgorem ludilu ne bi palo na pamet da se hvali. Pogotovo ne lovom. Hvale se papci. Pravi Frajer zna tko je i što je. Njemu nisu trebale nikakve stvari da bi sebi podigao cijenu.

Pravi Frajer nije bio pohlepan. Ne može se reći da danas ljudi nemaju muda. Ima ih. Treba imati muda za uletiti u kladionicu s pištoljem i opljačkati je. Ali današnji kriminalci ostaju ipak ono što iznutra jesu: pohlepni papci. Što će ti muda ako nemaš Ono Nešto. Što će ti lova? Pa zna se, lova ti treba da bi glumio da si nešto što nisi: faca. Pravi Frajer nije ni trebao biti pohlepan jer je uvijek znao tko je i što je.

Zato je Pravi Frajer uvijek odfurao žensku koju hoće. Znao se upucavati. Točnije, tajna je bila u tome što se uopće nije znao. Jeste li primijetili kako se cure često žale da im se diže kosa na glavi od blesavih uleta blesavih muškaraca? Nije nikakvo čudo! Svijet je potonuo u drek. Nema više Pravih Frajera koji su ga još koliko toliko držali iznad septičke. Pa kako se onda upucavao Pravi Frajer? Ključna riječ je: jednostavno. S nekoliko jednostavnih i iskrenih riječi rekao bi curi koja mu se sviđa da mu se sviđa. Možda je bio romantičniji i pjesničkiji nastrojen, možda je bio škrt na riječima i jednostavna uma, svejedno. On je rekao što misli. Nije muljao, nije glumio, nije se preseravao i prije svega: nije se hvalio! Pravi Frajer zna tko je i što je. Normalno da bi i cura to osjetila.
Eto zašto su oni odvodili najbolje komade. I što je zanimljivo, cure koje bi se udale za takvog jednog nikad nisu bile nesretne, nisu se rastale, nisu bile jadne i očajne. Danas su takvi parovi dedeki i bakice iz susjedstva, i nema tog mladića koji bi im pogurao auto ili ponio torbu. Danas smo u dreku. Hvalisavci, muljatori i pohlepni papci preuzeli su vlast na planeti.

Samo dajte! Vladajte, krojite politiku, štancajte reklame, ali svi znamo tko ste i što ste. Vi ste papci. I neće vam pomoći što držite vlast i što se kupate u lovi jer nikad nećete biti ono što ne možete biti. Vi biste htjeli da drek i dišemo, osim što ga gutamo, jer jedino tu ste u svom elementu. Ali istina se ne da promijeniti – od čega ste sazdani to i jeste, to je vaš element, ništa vam ne pomaže što ste i sve nas ostale povukli u svoju kloaku.

Tako ispada da su Pravi Frajeri bili neka posljednja vrsta vitezova. Sigurno će se opet pojaviti! Sigurno tu i tamo još opstaje poneki, možda kakav bajker ili neki pijanac u nekom zabačenom bircu. A na ljutnju papcima, neka o njima i dalje živi legenda, poput one o Arturu i njegovim dečkima.

Mi, normalni ljudi, imamo svoje legende i mitove, i zato nam drek nije uvijek drek! A vi papci to ne kužite. Nikad nećete. I nitko vam neće objašnjavati.

Požderite se!

nije svit kriv
jednostavno - mi starimo Vinslet

dobar blog!

nije se svit prominio, već mi
samo je prije bilo manje medijskih servisa
i nitko nije znao za otklanjanje mrene laserom
zajebi velika očekivanja

nema starenje ili okolnosti veze s tim..to je stvar duha..il ga imaš, il nemaš;)

i da, blog ti je odličan
iako nema veze s realom

je je..a biće i da je radi utjecaja saturna, venere i jupitera pa zato:)))

tu si u pravu
ali to je duh u boci

,ovo nije moj tekst ali je odličan..

ne bih rekal da nema veze sa realom...čovjek je opažao što vidi.

ali super je vidjeti taj grupni otpor čitavoj temi))))

Da bi riječ rekla....to je to :-) hvala ti Vini :-)

ovo je napisao jedan od meni najdražih muškaraca koje poznajem:)

cure, ima Pravih frajera!!
ja imam Pravog frajera!!

neće ti vjerovat Pogni...reći će da lažeš...klevetat će te...reći da to ne postoji..da se svijet promijenio, reći će milijun razloga zašto toga nema..

Ja bi jednog pravog frajera...

moj Pravi frajer je prvi puta vidio moju obitelj kad je došao po mene i u deki me sa temperaturom 39,5 odnio u auto i k sebi u stan da mi kuha čaj..moj Pravi frajer je .. sve ono što jedna žena može od muškarca poželjeti.. i maloprije me nagovorio da u životu popijem i jednu votku da me neće ubiti.. i votka ne ubija definitivno.. ali preko ekrana gledam najvećeg frajera što sam u životu ikad vidjela..i bolje da ne pišem više..jer za mene je jedna votka više nego za nekog flaša votke..jer ne pijem..i ajme svi mi se doma smiju..
i moj Pravi frajer..

Pogni ti si onda sigurno jako draga i dobra kad te on tako lijepo voli....

pasemi (jooooooooj, pijano se osjećam:))) kažu da Bog ne naplaćuje često, al ipak naplati..
očito sam bila jako dobra- pa mi je poslao - njega :)))))))))

al ja i njega često pitam, čime sam ga zaslužila
časna riječ..

Nemoj gubiti vrijeme s nama ovdje na blogu, idi ga voljeti :-)

odličan:)

tolerira čak i moju naviku- iskrice..
aj laku noć (ovo pri meni doma već čoporativno kikotanje)...

Te prave frajere , uvijek su otfurale tihe , mirne , i romantične cure. Zapravo pravi frajeri su voljeli baš takve , da baš takve
samozatajne .Koje nisu imale na sebi ni šminke ni pudera , već su bile , jednostavno lijepe.
Lijepe iznutra kao i izvana.Te, cure ,pravih frajera , nisu previše isticale svoje cice , dubokim dekolteom ,ni dupe
Jednostavno su nosile traperice , koje su savršeno odavale sve njihove čari sexipilnosti .Pravi frajeri su jednostavni i voljeli su jednostavnost . Pravi frajeri su redovito poklanjali crvenu ružu, kao znak ljubavi , koju su gotovo uvijek nosili u ustima
predhodno ukradenu iz sudjedovog vrta .Često su bili tu negdje , uvijek u blizini . Gotovo nikada ne ističući svoju prisutnost
nametanjem .A opet su se izdvajali .Dobrotom .I nisu se često tukli , jer dovoljno je bilo i nekoliko puta pokazati papcima gdje im je mjesto.Opasno tihi....
Bez suvišnih riječi...
Te njihove cure , samozatajne , jednostavne i često nevidljive , gotovo uvijek su nahranile psa svoje stare susjede
a šarenom starom mačku donjele mlijeka...

ma bravo vins...upravo tako! i svaka žena zna (il se bar nadam) koji je bio taj i koji će biti taj! na svu sreću bilo ih je i nadam se da će ih biti. žive tu onkraj nas....samo malo više treba razgrnuti da bi ih čovjek sreo! nažalost, iskrica je mjesto gdje na takve ako i naiđeš nekako se pogubite...ovaj život više nije romanca kak je bio. kako biti pravi frajer ak se moraš borit za opstanak (posao, plaća, biznih) iako pravi frajer već poodavno bi trebao biti materijalno sređen. kad kažem materijalno sređen onda (barem ja koja sam prije 20 let imala za ljubavnika i supruga istinskog managera) ne mislim na neku lovu, već da ima svoj plejs, svoju plaću ili prihod da pristojno od toga živi. o manirima neću, jer mi je to uopće preduvjet. i dobro reče...papci to ne kuže (bilo žene bilo muškarci) i danas me pitaju..kaj ja hoću! znam kaj neću a bome znam i kaj hoću! ne može netko obuć nakon opanka cipelu i kravatu i mislit kak je frajer. ne može mi netko glumit frajera uz bmw (ta mene nije nit porsh impresionirao već tip koji je bio u njemu) ili neki drugi bijesni auto a u glavi...nit zrno soli. o ovim obrijanim s brizletama neću nit govorit a pun ih je grad. zato ja sve više i idem na...selo!

e da, viš Mai..zanimljiva podudarnost..

mene je odgojio jedan takav - pravi frajer,
upravo me u dalmaciju dovezao jedan drugi - pravi frajer
a sad idemo na selo gdje ću sresti opet najmanje dva takva..

ima njih, ima...ja vam ih želim sretati što češće a i samima takvima postati ako niste...postoji i ženski ekvivalent..e to je već priča koju ću ja jednom morat sastavit, dajete mi vremena..)))

živiš kak znaš i umiješ a drugi pričaju o dalaj lami urbane legende,jednoga dana bit ću miljunaš,a možda i neću ko će ga znat

sretno vinslet