parablog

kada sjedim u kinu osjećam da se osjećam kao čovjek koji sjedi pored mene i čovjek koji sjedi iza mene i čovjek koji sjedi ispred mene, kada sam u kinu ja se osjećam kao da je božić. kada sjedim u kinu razmišljam o tome kako reklame traju predugo, a ipak ih gledam sa izvjesnim zanimanjem koje u svijetu propagande nazivamo ˝izvjesno zanimanje za reklame˝. kada sjedim u kinu postajem pravi disciplinirani konzument kinematografa, diciplinirani radi toga što uvijek netko drugi viče: ˝daj stišaj to jebote!˝. kada sjedim u kinu pitam se dal je onaj negativac zapalio maketu kuće ili pravu kuću i bude mi skroz žao truda koji je uložen u pravu kuću ako je prava zapaljena. koga da pitam koju je kuću zapalio? koga? kada sjedim u kinu i gledam đejms bonda mislim si, al onako intimno u sebi, kako taj đejms bond baš i nije nešto. bio je veći frajer kad sam imala deset. tada je bio velik i svemoguć, svemogućiji nego danas. za sve je kriv đejms bond.

Imal kod tebe otvorena pekara?

ustvari je zajebo klint istvud. klint nas je doveo u postmodernističke zablude.
on je bio progresivno neprilagođen. đejms je s godinama postao samo malo stariji i prazniji.

http://www.youtube.com/watch?v=JPC0n_ml4kc

a dajtee...šta fali našem dudeku...on isto krave naganja ko klint

klinta ne pratim još tamo od mostova okruga madison. neljud jedan.

bome, ono mu nije trebalo.

Sve može, al žao mi onog DB5.