Laprdarij

Ne gledam NU2, ali me je danas privukla Sanja Sarnavka. Tko ne zna, iz B.A.B.E.-a. Hrabra žena, hvala joj, govori u ime onih koji ne mogu biti glasni iz raznih razloga... Plemenito!

Kaže, cijeli je život bila zdrava, nema niti jednu kroničnu bolest, i dobije - rak. Da, takvi obično i dobiju rak. Žuti žutuju, pa žutuju, pa žutuju, a crveni otputuju.

A znam za nju i iz neke druge priče, Zagreb je takvo malo selo da je to prestrašno. Svi (slični) se međusobno poznaju.

A ove godine je nekakva energija u zraku, barem u zraku oko mene, neka energija koja me plaši. Slične priče me okružuju. Ne pretjerujem, ali ako se netko upozna sa mnom, bojim se za njega. Jest da poznajem more ljudi, ali približavaju mi se samo određeni.. Samo promatram, od početka godine slušam slične priče.. Taman pomislim, ovo je kulminacija, i onda me strefi neka nova priča..

Jedna priča mi je toliko blizu, preblizu, priča jedne žene meni slične. Proživljavale smo neke stvari zajedno, tješile jedna drugu, bila mi je podrška kad mi je bilo teško, mogu reći - najbolja prijateljica. Inače si ne dam blizu, ali nju sam pustila do kraja, bezuvjetno.. Za nju mi ništa nije teško.. Ona je sad tu, a nema je..

Kako pomoći nekom koga nema? Jedan mi je liječnik i rekao kako joj se može pomoći, ali i da nisam ja ta koja to može odraditi. A oni koji mogu imaju otpor. Ne krivim nikog, to je jednostavno tako. Svatko ostaje u svojoj priči. I drži se grčevito za ono svoje poznato. Makar i život bio u pitanju.

Gledam tu scenu i vidim sebe u istoj konstelaciji. Ne mogu ne vidjeti jer rezoniram. Vidim koji ljudi su uz mene, a koji nisu nikad niti bili. Vidim one koji naglo odrastaju, a i one koji to nikad ne budu. Vidim one koji uče, i one koji žmire i začepili su uha. Vidim one koje me uvlače u neke igre i koriste za neke svoje ciljeve.

I sjetim se priče o ribiču, koji lijepo sjedi na obali i peca, uživa smiren. Priđe mu poslovni čovjek i pita ga: zašto ne postaviš još koji štap? A zašto? Pa da uloviš više ribe! A zašto? Pa prodaš ribu, i kupiš brod za lovljenje ribe! A zašto? Da možeš uloviti još više ribe! A zašto? Da zaposliš ljude, kupiš još brodova, i loviš puuuno ribe! A zašto? ... i tak dalje... E, da, zato da bi mogao naći vremena i pecati u miru... Ali to imam sada!

A najneugodnija mi je pomisao da bi mi na sprovodu mogao biti u prvom redu, na samom početku špalira - bivši muž. I da bi njemu izražavali sućut! Jer bi on naravno bio uz djecu. Šit! Koji apsurd!

A onda mi to postane smiješno! Ima još, ali ne da mi se...

napisala, i nadala se da ćete ovo čitati: cocos anel

Kaj si štel reć?

I sretan imendan Žuji :)

A ima i Vinko danas imendan?

Vrit, i ja bi njemu onda bila na sprovodu, i meni bi izražavali sućut!

Mene je dugo godina grozila jedna činjenica ... svi ljudi koji su me zeznuli tijekom života ili učinili nešto nažao, vrlo su loše prošli, život ih je brutalno kaznio.
Bez ikakvog mojeg voljnog, željnog ili svjesnog upliva ... doslovno moram paziti što razmišljam i nema veze, oprostio ili ne (a oprostim uvijek).
Svemir jednostavno izda račun i naplati njima ...

Prekjučer smo prestresli tu temu. Sreća je što će njega pokopati 120 km daleko od mene.

Žorž, i ja sam došla do sličnog zaključka! Svemir se za sve pobrine, ja prstom ne moram maknuti.. Nema čovjeka kojem želim zlo, ili sam željela..

S nekim se ljudima mučim, i tražim dobro u njima.. I oprostim im, kako ti veliš, možda i ne uspijem, ali to želim..

A puno sam se puta zapitala: što je to u njima da su u stanju napraviti takvo što loše? I puno puta zaključila da - ne znam.

Njima na dušu. To je moje geslo: svakom njegovo.

Zlo koje mi netko poželi je zapravo njegovo, u njegovoj se glavi odvija, ja nemam ništa s tim, on je time zatrovan.

Ja ih nisam analizirao toliko, takvi su, kakvi su ... žao mi njih, jer "svemir" je iznimno surov.
Suroviji nego što bih ikad mogao biti.

To je prirodni zakon. Ni dobar ni loš. Ako skočiš niz visoku liticu, izvjestan je kraj. Tako je i s mislima.. Loša misao je vezana uz svoj izvor, ne napušta ga. Čudno je to...

Čudno je to što ljudi toga nisu svjesni.

Neke ljude vidim onak kak im iz glave visi čitav snop loših misli koje vuku sa sobom kroz život, neke deblje, neke tanje, spopliću se o njih, zapinju o okolinu.. Neki omotani skroz.. Bljak

"Mene je dugo godina grozila jedna činjenica ... svi ljudi koji su me zeznuli tijekom života ili učinili nešto nažao, vrlo su loše prošli, život ih je brutalno kaznio."
Autor: GeorgeClooney_pravi | 11.11.2012. u 16:24 | op
Jurice, promijeni kut gledanja. Nije se njima dogodila brutalna kazna zato što su tebe zeznuli, već je u tebi zlo koje privlači zle ( slične ) ljude. Zato si ih upoznao i zato su ti učinili zlo jer su takvi. oni bi tako prošli da nikad nisu piknuli Juricu.
Tema je meni vrlo zanimljiva ( nije važno ! ), još kad sebi dodjelimo glavnu ulogu: "Nemoj mi se zamjeriti, jer ćeš loše završiti."
U najmanju ruku je neskromno, zar ne,Coco? Mali, veliki ljudi!!!!

Nisi shvatio, nisam od onih koji privlače zlo, naprotiv ...
Radi se o nesrazmjeru ... njihova djela prema meni su nebitna, često i minorna, nema se što niti opraštati, problem je u ovome: čak i dok sam bio selfcentered egomanijak, bilo je po mojem.
Zaključujem da nije ni bitan predznak energije, već količina.

E, Medo, evo i tebe :) Ajd, iskreno, zar nije svatko od nas u glavnoj ulozi - sam sebi? Pa to je i prirodno.

Ja sam Žorža drukčije shvatila.. Nije point u tome da su NJEMU nešto zlo učinili, jer ti ljudi koji čine zlo, čine to mnogima.. A ima ih, nažalost. Ali je on to primijetio kroz njihov međusobni odnos. No, sad bi valjda trebalo definirati kaj se smatra 'zlom'

Ok, Žorž misli nešto treće...

Po meni je zlo - prekid protoka ljubavi. Svakome od nas pripada i pritječe ljubav, i onda se nađe netko tko prekine taj dotok... to je zlo

Točno, niti ih je 327 :D
Poanta je baš u rezerviranosti i distanciranju od takvih, jer opet, neobjašnjiva sila koja se iznenada pojavljuje (na volšeban način) rješava stvar :D

Borba za otimanje ljubavi ide i do ubojstva..

Nije to treće, samo sam svjestan da sam i kao vampir dobro prolazio ...

Zašto si imao potrebu biti vampir?

Pa, valjda kao i svi ... čim kao djeca naučimo da suze mogu biti oružje ... poslije razrađujemo suptilnije tehnike ... radi vlastite materijalne i imovinske koristi :P

Coco, nikad nisam uočio ili okupio, ili definirao neku skupinu, ili više pojedinaca koji bi željeli meni učiniti zlo. Meni je zlo nešto apstraktno, a za ono što mi se događa sam , uglavnom sam kriv. Rat je nešto drugo. Tu ljude ne vodi njihova narav , već mobilizacija.
Na blogu sam uočio nekoliko nerazumljivosti mene i moje osobnosti kao komične ili tragične. Ali, došao sam svojom voljom i na iskrice i na blog... Sve sam mogao eleganto zaobići.

A zašto si prestao biti vampir?

prije nego što se ovo pretvori u debilnu raspravu ( a krenulo je u tom smjeru )
tipa -" ja znam o tebi više nego što ti znaš" i prije nego odjezdim dalje,
samo bih u opis Sarnavke - hrabra - svakako dodao i PAMETNA, jer se to itekako vidi iz svake izgovorene
rečenice
a moram dodati da mi je i naziv udruge izuzetno simpatičan:)
toliko od mene

Medo, znači i za svoju bolest si si sam kriv?

Jer sam shvatio da sam nitko i ništa, obično zrno pijeska :D

I da imam dovoljno energetskih resursa u svemiru, bez da cijedim ljude.

Da, Lave, Sarnavka je izuzetno pametna i hrabra žena, sviđa mi se što je rekla - za nju je jedino mjerilo tko je kakav čovjek, a ne na kojoj se poziciji nalazi.. A to može samo netko tko ima petlje

Jurice, tisuću puta si rekao da smo svi nebitni. ( slažem se ) Kako to da si primijetio da se događa zlo ljudima koji ne paze na tebe? Zar su ti postali bitni?!

Eh, Žorž, ti iz krajnosti u krajnost...

Medo, stvar percepcije ... percipiram kvantitativno puno informacija svake skunde ... pomaže i neporočan život.
A sa godinama razviješ i te suptilnije osjete ... bolje ne mogu opisati.

Ja sam sebi bitna, a bitna sam i svemiru. I svi mi. I svaka biljčica, bakterija, gljiva, ptica, bla... Jer je život misterij. Život ne može postojati bez nas, trebamo mu.. I ta neka inteligencija životna.. Na nekim mjestima i u nekim uvjetim život buja, hjteli mi to ili ne, a s druge strane netko bi rado zatrudnio, ali život to ne podržava... Zagonetka

Da, apsolutna ja. Od prve cigarete, pa do 3 kutije " Opatije " dnevno ( 40 godina pušenja i genetska sklonost ka karcinomu ) i to s dijagnozom " mirujući oblik zloćudne bolesti "

Medo, jel još pušiš?

Čini mi se kao da ljudi umru psihološki puno prije nego umru fizički.

I onda kao da im to naše prekrasno fizičko tijelo ide na živce, pa ga nastoje uništiti na razne načine, pušenjem, hranom, ležanjem, izlaganjem opasnostima..

Eutanazija mi se čini baš humana.. Ako je netko odlučio otići, nek ide. Može se predomisliti do zadnjeg časa. Pošteno. Bolje tako nego da se polagano ubija, sebe i one oko sebe.. I (ne mogu ne spomenuti) troši užasne novce od zdravstvenog osiguranja

Pušači, alkići, debeli, trebali bi plaćati veće premije za zdravstveno osiguranje. Možda ih udarac po džepu osvijesti. Vani ima toga.

Coca kao Linić. Nešto novo. Briga za društvene institucije A što se tebe tiče kako će tko umrijeti i umirati? A i živjeti? Ako hoćeš pomoći , zanemari humanost. Samo još jedno licemjerje.

Izraziti ću tvom bivšom moju duboku sućut.

Medek, a kaj nije glupo pomagati nekom tko si sam ne želi pomoći?

Nek svatko živi kak hoće, i nek umire kako hoće, ali dalje od mene, i ne na moj račun. I taj moj bivši se sistematski godinama ubija, nedavno je imao moždani, i prošao je super. Ali i dalje puši. No, kaj ja tebi pričam...

Ok, bit ću direktna: Ako si se godinama trudio zagađivati smolom i znao si kamo to vodi, zašto se sad želiš liječiti? To mi je fakat zagonetka

Coco, neka ti Bog pomogne da ne rješavaš tu zagonetku. To ti od srca želim.

E, meni ti je to tvoje licemjerno. A ja se trudim ne dovesti do te zagonetke, a kako Bog odluči.

Viš, nemam niti jednu kroničnu bolest, ništa me ne boli, pazim više-manje što trpam u sebe, ne zagađujem se nepotrebno. No, takva je i Sanja Sarnavka..

Eh, fućkaš mene, Medo, ali da se barem jedan pušač zamisli nad tvojim iskustvom...

I da se bar jedna žena zamisli zašto je tvoj bivši postao alkić i zašto te je ostavio i zašto je sretan s drugom i zašto...jebga...ima tih zašto još mnogo... "Bolje mir!"- rekao je Cigo.

Hm, sad zvučiš kao Pogni. Baš ću pitati bivšeg zašto je postao alkić. I zašto je otišao za od mene 20 godina mlađom stjuardesom. E, da, nakon što ga je ova napucala zapravo se propio. Ali ću ga svejedno pitati zašto. Možda pomognem ovdje kojoj udanoj da sačuva muža..