Muškarci i žene...i nešto između

Kažu: božanski je opraštati.
Kažu i da oprost čisti dušu.

Pitam se, čiju.

U ovim danima Adventa, svatko od nas na neki način zbraja i oduzima ono što nam je obilježilo mjesece koji su ostali na izlistanim stranicama kalendara.
I sigurna sam da smo nekoga nama dragog uvrijedili riječima, gestama ili djelima. Učinjenim, a ziher sam i propustom.

Ne znam kae gore – jedno ili drugo.
I ne znam da li je teže tražiti oprost ili čekati da bude oprošteno.
Biti svjestan da smo na nekom ostavili trag koji peče, pa pokunjeno, s kotrljajućom knedlom u grlu tražimo oči u kojima će mekoća pogleda zamijeniti oštrinu. I nastavit ćemo di smo stali, istina, malo usporenim korakom, ali i takav je korak naprijed, dok se ne uhvati zajednički ritam.

Kažu: mogu oprostiti, ali ne mogu zaboraviti.
A ja se pitam: kako mogu oprostiti nešto što u meni i dalje postoji jer pamtim?
Da li je riječ ipak o potrebi da uvjetnim oprostom zavaram samu sebe, pa i na kraju uvjerim u nešto što u svojoj suštini i dalje postoji? Jer ne zaboravljam...
Prije će mi se dogoditi da svjesno pokušam potisnuti osjećaj kojim je netko u meni zahrapavio glas, zadrhtao bradu, oči napunio suzama.
Pa ću, u duhu optimizma i prethodnih pozitivnih rezultata, čekati da vrijeme učini svoje i isti taj osjećaj učini pomalo amorfnim, sve dok na neki način ne izbiljedi. Ili postane takav da ga se prisjećam tek svjesno prebirući po prošlosti, onda kad sama želim, a ne kad me, nepozvan, izdajnički lupi posred nosa.
Ako mi sve to uspije, oprost neće biti ni potreban jer zaborav će učiniti svoje.

Bilo kako bilo, za nastaviti u istom smjeru treba puno više od pukih riječi.
I od onih koji to nisu, ali zato jesu egoistične. Zbog mirnog sna, onog koji traži oprost....

meice srce...daaaaj kaj si takva...
buš mi oprostila...pliz pliz..

kaj, grdo zvučim? :P

pamtim ko slon, pa si ti misli ;)

a šta sa nama koji nikad nikom i ništa ne zgriješiše
a ipak me se htjeli ispričati preventive radi

bi

ma daaaj ...pa znaš da nisam tak mislio
kiss kis daj......
skuhat ću ti ručak
posaugati stan.....
ići na plac....mijauuuu

brojček, takvi imaju krila i u fušu su anđeli ;)

vuče, ovo su već prefrigane metode :P

oprostiti?nemoguće.uvijek će ostati u glavi,između dvoje,kao
fleka na čisto bijelom stolnjaku.može se prijeći preko nečega,
ali gorko u ustima ostaje...forever

bezi....kamen na koji se spopikavamo

znam presti ko mačak ...frrrrr
i uz nogu se maziti :)))

ak je tako ne brinite za svoje grijege
šlepam vas sa sobim, tebe i vička

ja bih bio anđel,makar u fušu,samo nikako da mi
krila izrastu,vjerojatno je to zbog mog nick-a..:(

meija...pokušavam nedorećene stvari riješavati u što kraćem roku. Tj. mislim da ja nikome nemam što oprostiti, niti bi netko meni nešto trebao oprostiti.
Ne znam kakve to stvari moraju biti...da se oprost mora čekati tako dugo. Osim toga zar treba čekati kraj godine, da se upitamo: Što meni netko treba oprostiti i što ja nekome trebam oprostiti?
Najbolje je da se s oprostima, ne čeka...što prije to bolje, jer ti je daljni život mirniji...:))))

vuče, a jel imaš buhe? :))

ma nemam ..ne brini :)))
oprostiš mi ...daj...daj...trep trep ...pliz pliz

dečki, svi vi možete biti anđeli, ako želite....a i vrageci, ak vam damo ;)

da bi oprostili drugome moramo prvo moci i oprostiti sebi ,
za ucinjene greske.
oprostiit ne znaci zaboraviti ..
procesom oprastanja treba se osloboditi svih negativnih osjecaja koje dogadjaj ili ruzne rijeci daje ..
kazu da ne mora biti ta osoba prisutna kojoj oprastas ,mozes sam to uciniti ...
svi su odgoovorni za svoje osjecaje ,sjecati se necega sto je oprosteno je bezbolno i ne utice na nas ..
mnogi se inate pa kazu da ne mogu oprostit ali to samo oni osjete i nije prijatno tako zivjeti ...

vrbi, kad bi se tak problemi uvijek, na vrijeme rješavali, ne bi ih ni bilo ;)
ali ih ima
zahlade se odnosi, zalede, a ako ima sreće naknadno se skuži tko je kaj napravio ili nije napravio...pa se, opet ako ima sreće, i otope :)

Prakticirati oprost i zaborav kao " dodir dobrote ", dovest će nas pred kante za smeće, ako prije ne odapnemo od neke boleštine... To je uhodani put za raj.

una, prvo moramo biti svjesni učinjenog.
a tko od nas, bez problema, prihvaća svoje greške?

tek onda ide nastavak

najbolji su mi ovi svakodnevni što se mole za oproste
triput na dan a istivremeno šest puta griješe dnevno

meija ..daj ti meni oprosti ..pliz
pa ću ti ja reći kaj mislim

onda, treba tražiti prvu priliku, da se odnosi odlede...jer živjeti s nečim nedorečenim i imati kvrgu u želucu, šteti meni.
A ja to ne podnosim. Ja sam uvijek za ono: ili-ili...

i još nekaj - bome smo na neki način, posredno, odgovorni i za osjećaje ljudi oko sebe, ne mislim na usputne prolaznike.
jer nitko od nas ne živi pod staklemim zvonom

Medonjo:
c/p
Portugalska poslovica
"Dobrota i oprost stvaraju nezahvalnike."

vuče, ne volim ucjene :P
ali ako te zamolim, da li će s nama podijeliti kaj misliš o oprostu?

:)

vrbi i ja...ali između ostalog, jer sam nestrpljiva i ne volim nedorečene odnose ;)

kaj to moje izgleda kao ucjena ?
a to kaj ću ići na plac , usisavati stan , kuhati finu juhicu
i tak dalje
to niš ne vrijedi ? ti si kamo srce ..sam da znaš
a sad što se tiće oprosta : ja bih oprostio ako se netko iskreno pokaje za riječi ili djela
ta , ljudski je pogriješiti , i ne vidim razlog zašto ne oprostiti

meija...tako je...Ako ne mogu nešto riješiti u kratkom roku...odustajem od rješavanja...
Za mene je prića završila. Ali, ako se oprost, traži od mene..spremna sam ga dati..uvijek. Nisam zlopamtilo.
Dobro...možda mi se i nije dogodilo nešto tako strašno (sad mislim na domovinski rat), da bih oprost morala dati nekome tko mi je povrijedio obitelj.
Zato razumijem one koji bi diskutirali o takvim iprostima...pa se povlačim...:)))

gle vuče, od modernog muškarca očekuje se da na placu zna kupiti mrku i sve ostalo za juhu
pobrati zmazani veš i staviti u vešmašinu
skuha ručak
i s osmijehom dočeka ženu, kad se umorna vrati s posla ;)

a oprost....kako možeš znati da je riječ o iskrenom kajanju, a ne kupovanju vremena?

ima jedan citat i za tebe:
Bernard Shaw
"Kad udarite dijete, nastojte da to bude u bijesu, čak i po cijenu da ga osakatite. Hladnokrvni udarac niti se može, niti bi se smio oprostiti."

vrbi, nisam tak velikodušna da opraštam uvijek..i svakom

preko nekih stvari se ne prelazi samo tako lako, prvo zbog nas samih

i nisam zlopamtilo..nisam :)

meija...za stvari preko kojih ne mogu prijeći...nema oprosta..za mene je to kraj, točka, ende....

naravno da postoje stvari preko se ne prelazi
sve zavisi o težini učinjenog ili izrečenog mi
a sad ...moderan muškarac radi , i nema vremena doma dočekivati ženu sa ručkom
ali zato može pomoći u svemu

vrbi :)
neki bi rekli-ali neoprost ostavlja tamnu mrlju na duši
a ja bih rekla-neka, lakše mogu i s mrljama nego s ožiljcima koji nikako u nečijoj blizi da zacijele

vuče, ali zato ne bu gladan gledal u zavorena vrata frižidera, dok se ona ne vrati, kaj ne? ;)

(usaglasili smo stavove)

slažem se

vidiš kak smo saglasni da u isto vrijeme stavljamo sličan komentar

kad je tak, mogu se dalje ić liječiti (čitaj: zavući pod dekicu :)

budite dobro i dobri...čitamo se :)

meija..hehe moja teorija je slična....
Ja sam na čistom. A za druge ne znam...
Kaže se da je ljubav svjetlost. Ako tu svjetlost pustiš u tamnu dušu..nastat će opet svjetlost...:)))

opet :))))))

vrbi ..znaš kaj ?
i jam ponekad u nedoumici
i mislim si da opraštam neke
stvari , koje možda netko drugi ne bi
ma jebi ga ..takav sam i kaj sad

vuku...stvar je jasna...
Male stvari se mogu oprostiti...ali sigurno ne do u nedogled.
Za sve postoji granica....

"Praštajući, čovjek se uzdiže iznad onih koji ga vrijeđaju."

mislim da treba pokušati shvatiti nekoga tko je nešto napravio ili rekao
staviti sebe u njegovu poziciju ( barem ja to radim )
pa tek onda odlučiti : oprost ili ne

una ..ništa od te teorije
možeš me uvrijediti , jednom dvaput
ali ne više ...

una..je...al, ja imam običaj reći...OK..oprostila sam ti,
ali ne želim više imati posla s tobom. I zaboravim....

Za sve velike stvari što sam ukakila, oprost nisam tražila, niti neću. Dovoljno je što sam ukakila, a da još sipam drugoj strani sol na ranu tražeći oprost da bih sebi oprala dušu- nije pošteno.

Bezobraznije je za neoprostive stvari tražiti oprost, nego ono što smo napravili.

Ako nekog pošaljem vrit ili on mene- to nije predmet oprosta, to je svakodnevnica..

ali velike stvari koje mi je netko napravio pamtim, pa vratim kad se ukaže prilika ili se maknem od govana da se ne zasmrdim- ovisi..

Oprost ne postoji ukoliko "milostivo oprosti", okreneš glavu i izgubiš se iz nečijeg života.
Oprost je samo ako ste nastavili gdje ste stali, bez da se čuvaju leđa.

ja bin jim oprostil zdravstveni odgoj al kajjaznam pa neću