Laprdarij

Što više znam, vidim da zapravo znam sve manje. Poznata izjava. Ako ekstrapoliram misao, jednog dana ću biti sveznajuća u (o) svom potpunom neznanju.

Jučer razgovaram s jednom kolegicom koja 'zna'. I ona mi kaže: znaš, ja sam svojevremeno mozgala i mozgala nad tim (a ona je svjetski priznati stručnjak u svojem poslu, dakle žena zna misliti), i onda sam shvatila da se to ne može umom shvatiti. Čim uključiš um, isključiš nešto drugo bitno, i gotovo je. To su više dimenzije, umu nedokučive. To se naprosto - osjeća. Eto.

Eto, ja ne znam, ali osjećam. Znam da osjećam. Znam i kako osjećam. Uočavam pravilnosti, uzroke i posljedice. Ali objašnjenja nema. Zasad. Barem ne objašnjena dostupnog laiku. Običnjaku poput mene.

Razmišljam već neko vrijeme kako uopće načeti tu temu. Recimo, s kukcima i cvjetovima, i oprašivanju. Kao seksualni odgoj :) Ali cvjetovima kaktusa koji cvatu jedanput godišnje, jednu noć. A da bi do oplodnje i došlo, moraju svi cvasti tu istu jednu noć. I tak se oni dogovaraju međusobno kad će cvasti. I na tri-četri sad! svi cvatu. Kak? Feromoni su neki međuodgovor. Ali feromoni su materijalni. Možda utjecaj položaja nekog planeta - nije isključeno. Ako žena ima ciklus reguliran Mjesecom, zakaj ne bi i Mars, ili Jupiter djelovao na nas? Zapravo znam da djeluje. To je ta vrsta znanja - koje ne znam. Ali osjećam.

I sad, jedan tam neki da ne velim primitivni kaktus komunicira s drugim kaktusima. Postoji i onaj poznati fenomen stotog majmuna (Rupert Sheldrake i morfička polja - ako niste, vrijedi pročitati), i kak da ja onda ne mislim da su i ljudi povezani na sličan način? Ne da ne mislim, nego znam. Uvjerila sam se bezbroj puta. Prije kao mala i mlada to sam intuitivno znala, i onda mi dođe neka knjiga u ruke koja mi upravo o tome govori. Wow! Prva, druga, treća knjiga.. Pa zatim upoznajem ljude koji razumiju o čemu govorim! Sve ih je više! Znači, i drugima se to događa, fala Bogu! Ma, svima se događa, ali ne primjećuju. Ili ne žele primjećivati.

Opet spominjem Betta Hellingera i njegovu knjigu 'Priznati ono što jest' ili tak nekak. I još k tomu promatrati ili sudjelovati u takvom događanju! Nakon takvih iskustava koja opet i opet potvrđuju da smo svi povezani, i to vrlo čvrsto, mogu samo reći - hvala ti Bože što to vidim. Vratit ću se ja na Berta još puno puta.

Među posljednjim čudesnim pričama koje sam čula je priča o havajskom liječniku koji je izliječio cijeli psihijatrijski odjel, a da ni jednog pacijenta nije ni upoznao, a kamoli tretirao (Ho'oponopono). I to je dokaz kako smo svi upleteni. Kako bi Bert rekao.

E, i onda pročitam recimo tu na blogu nešto poput - (kaže žensko) pa nemam ja ništa sa ženom nekog oženjenog ako sam s njim, to je njegova stvar. To je njegova stvar, ali je i naša, čim smo se upleli. Ušli smo u njegovo polje u kojem se već nalazi i ona. Tako se povezujemo i s njom. Dakle, ljubavnica je dio sustava i djeluje na sve u obitelji, a i cijela obitelj djeluje na nju. I nije upletena samo sadašnja ljubavnica, nego i ona bivša, i neka stara ljubav.

A seksulani odnos je vrlo jak, što se više ponavlja čvršće nas veže. Upliće nas. A da nismo ni svjesni (većina nije). Zapravo, kad se s nekim poseksamo, ulazimo duboko u njegovo polje u kojem su sve njegove bivše partnerice, i u kojem su svi naši bivši partneri. I njegovi roditelji, i naši, i njegova djeca, i naša... I sve je to važno. I svi međusobno utječemo jedni na druge. Svatko utječe na ponašanje bilo kojeg člana takve grupe.

Ta razina obitelji je jedna od razina međusobnih utjecaja, ali jedna vrlo jaka razina koje većina nije svjesna. Ljudi se razbolijevaju zbog nesklada u takvim grupama. I umiru. Jer su izgubili mjesto koje im pripada ili se ne nalaze na odgovarajućem mjestu. (Detalje pročitati kod Berta Hellingera).

Kad vidim kolika je ljudska patnja, i kakve sve posljedice (recimo bolesti) proizlaze iz ljudske patnje, a ta patnja je posljedica nečijeg nesvjesnog ponašanja (neznanje ne opravdava), pitam se - zar vam je uistinu svejedno kakve će posljedice izazvati vaše ponašanje?

Trenutno nema niti jednog komentara na ovaj zbrkani, nerazumljivi tekst.
no, možda još i bude neki? ...

Diši, Das

tu šam, Kokoš A...

coco, sunčeko, načela si jednu zanimljivu i bojim se neiscrpnu temu...Isto tako bojim se da kritična masa kolektivne svijesti u ovom smjeru kojeg si trasirala još nije postignuta, a još više se bojim da smo sve dalje od toga, da budemo odgovorna bića u kontekstu morfičkih polja...Problem je što su ona jača od nas, a nešto u čovjeku tjera ga na individuaciju i odvajanje od "kolektivnog"...Pitanje u kojoj mjeri imamo dovoljno energije da aktiviramo eventualni višak libida koji se troši najviše na biološki determinirane procese...Whatever, volim te čitati...:)

Hej, Et :) Haha, kad tak veliš - promatram višak svojeg libida i vidim se kao netko tko se želi da prostiš posrati nasred Jelačićevog trga jer mu se baš sad prisralo i briga ga za sve oko sebe, pa i za njega samog. Postoji vrijeme i mjesto za to. S jasnim posljedicama. Moj libido je poštivan, i on mene poštuje :)

Baš me nasmijao prizor :)

Toliko na temu individualizacije :)

A gle, danas je neki tamo kritični dan, dolaze dani 'otvaranja', pa se i ja osjećam nekak onak, blaženo..

Sljedeći nick bu mi Blazenka

Ali kud me baš na sranje asociralo..

Sranje - to je velika stvar. Čišćenje, otpuštanje nepotrebnog, otvaranje, rasterećivanje, oslobađanje mjesta za novo... hm.

Zatvor. Brrrr

Idem

ha ha, valjda zato jer je kakanje jedna od rijetkih stvari gdje je čovjek odnosno žena potpuno iskren-a...Nema tu zafrkancije, niti blefiranja...:DDD

Idi, Blaženka, i pazi na poledicu...:P