Laprdarij

Opet sam noćas sanjala liftove. Neke čudne, koji vode tko zna kamo, i horizontalno, i nekamo na vrh zgrade, pa i visoko iznad, ili negdje lijevo u dubinu.. Budu mali bez kabine, samo pod na kojem jedva stojim i ako se pomaknem padnem u dubinu. Ili nemaju vrata za izaći. Ah... Ovaj noćas je imao samo gumb broj 9. Vozi samo na jedan kat. Mora..

Ali su me ti liftovi zato probudli u 4 ujutro, i mozak radi li radi..Od svih tema koje su mi protutnjale glavom zadržala se jedna malo dulje, a to je - veza umjetnika i njegovog djela. Da se ne ograničim samo na umjetnost - veza stvaraoca i njegovog djela.

Povod je zanimljiv razgovor koji sam vodila neki dan u kojem smo se sugovornik i ja složili da su veliki ljudi zapravo - u drugom planu. A u prvom planu je njihovo djelo. Veliki umjetnik (i općenito - čovjek) je onaj koji ne nametne sebe, nego poruku. To je onaj tko se ponizno pokloni pred porukom i pomakne u stranu da bi ta poruka mogla proći, a pomogne joj svim srcem. On je samo prenostielj poruke.

Ako je umjetnik samo prenositelj poruke, onda je upitno ime riječi 'stvaraoc', 'stvaratelj'. Ili 'kreator'. A u to sam i sama duboko uvjerena da mi nismo vlasnici svojeg znanja. Niti onoga što stvaramo. Mi smo samo poštari.

Znači, svatko bi mogao biti umjetnik, znanstvenik, kreator? Da. Svatko to može biti ako se dovoljno otvori prema tom sveukupnom znanju. Što je uvjet? Priznati to da znanje nije naše vlasništvo. (I posljedično ovom, tema vlasništva me zaokupila noćas. Osvijestila sam da zapravo nema vlasništva. Mi samo posuđujemo..)

Znanje je kao ove sjenice koje mi dođu jesti na balkon. Ako im ponudim njima finu hranu i mir da pojedu, dođu. Ok je ako se sakrijem iza prozora, ili sam nepomična. No, svaki moj nagli pokret ih otjera. Dakle, na meni je samo da im stvorim uvjete, u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Na meni je da prepoznam trenutak, prostorni i vremenski, da ponudim i da se maknem. Sjenice su plahe, i znanje je plaho. Ali se oboje mogu pripitomiti. (Imala sam doma sjenicu koja je pala iz gnijezda, bila je presmiješna! Krala je listove zelene salate iz zdjele na stolu, i poletjela bi s njim, a kako je list težak gubila bi visinu i završila na podu. Ali nije se odvajala od lista:)..

Veliki čovjek je onaj koji se fokusira na poruku koju prenosi, a ne na to da je ON taj koji će poruku prenijeti..

zapravo, svejedno je kakav je čovjek ako promatraš samo djelo.
to je onda parametar veličine promatrača.

E, to je bilo glavno pitanje. Kako to da onda svi znamo za recimo Leonarda da Vincija, ili Picassa? Čemu ih spominjemo? Po meni, ipak ostaje dio njih u tom djelu. Neodvojivi dio. Ili ne?

Ili je to sreća na razini one kad penzići slave poštara koji im donosi penziju? :)

Sve sam pročitao !

neodvojivi, ali nebitan. nekako mislim, njihov ljudski sklop uvjetovan nečim xy u tim i tim okolnostima rezultirao je (recimo) vrijednošću koja nadilazi njihovu bitnost kao pojedinaca. zapravo je u rezultatu nebitno je li picasso bio neki poluporemećeni manično depresivni lik, ako je "produkt" nešto bitno na razini kolektivnog promatranja. ali, vjerojatno su osobitosti pojedinca bile vrlo bitne u procesu stvaranja.

Nadalje, zašto je roba s potpisom skuplja? Ako je već sama po sebi super..

eh, to je već pitanje marketinga i brandinga. ustvari nema puno veze s kvalitetom, nego nedovoljnim odmakom pojedinca od kolektivnog:)

Meni je nekako bitno tko je taj čovjek koji je nešto stvorio, iako sam svjesna da je on samo kanal. Kad pogledam neko umjetničko djelo, ili nekakvo znanstveno otkriće, pitam se tko stoji iza toga, kakav je taj? Da, zapravo se divim tim kanalima koje je netko 'otvorio'

Ok, ali možda je i ime Picasso stvar marketinga i brandinga..

brijem nešt da, kad umremo, jedino što ustvari propada s nama i što je gubitak u tome, je neponovljiv skup "znanja". koji čine i naše pojedinačne osobine i skup "formalnih" znanja koje smo skupili. tko god da jesmo i ma kakav taj skup da je. zapravo je svatko od nas neponovljiva priča, komad umjetnosti na svoj način, ma koliko nebitni bili.

ma je. teško to procijenit. trebalo bi ga stavit pred nekog potpuno neindoktriniranog bilo kakvim kulturološkim i socijalnim utjecajima da bi se znalo procijenit. a opet, ne znam je li ga bez tog moguće promatrat.

Opet, s evolucijske strane mi se čini to velikim gubitkom ako to sve ode s nama. Ok, ima teorija da mi dođemo na Zemlju skupljati znanja koja nam koriste u reinkarnacijama. Ali gledano svjetovno, ono što ja osjećam je da je znanje mojih roditelja sačuvano u meni, a moje znanje se prenosi i umnaža u mojoj djeci.. Da sam Picasso, moje znanje bi živjelo u mnogima :)

bah. probudio mi se wild pack of family dogs:))
odoh im nahranit dnk

E , baš briješ! A stvar je vrlo jednostavna , život je sranje , a onda umreš. Ajde mi objasni , molim te , šta je tu toliko komplicirano? Za 50 god. , nitko te se neće ni sjećat , eventualno će ostat kakav vic za tobom , mada sumnjam da će budućim naraštajima , bit in.

Styx, sve što kažeš stoji. No, kako u umjetnosti tako i u svakodenvnoj komunikaciji, valjda treba postojati neka rezonancija, neko preklapanje već postojećih slika.. Umjetnost na nekoj dalekoj planeti teško da bi nama bila razumljiva. A možda i bi?

Krize, znam da me se neće sjećati, pisala sam i tome i pitala sam se - po čemu će me spominjati? Po čemu ja spominjem svoje bake? Bila je dobra... i ne mogu se sjetiti niti jedne njezine rečenice. Ne znam ni koju školu je završila, a je neku. Druga je bila jehovka, i to joj je glavno obilježje. A opet, nekako žive u meni..

Da , a nakon tebe? Savjetujem ti , da se ne umaraš temama , poput "smisla postojanja".Gubiš to malo vremena . Nego , hajde uhvati dan!

Krize, svatko od nas lovi dan na svoj način :) Ja trenutno uživam. Samo ne znam gdje si pročitao to o smislu života?

interesantan blog :) vidiš, i ja isto često sanjam liftove. u početku su ti snovi bili izuzetno uznemirujući, jer lift bi u određenoj fazi sna podivljao, a moj subjektivni osjećaj bio bi takav da bi me ulovila panika da će me radi velike brzine katapultirati drito kroz krov. sada su ti snovi mnogo pitomiji.

što se tiče kreacionizma - svatko od nas i jest kreator. ali isključivo vlastitog života. eventualno dijela života svoje djece. umjetnik preživljavanja, ili bolje rečeno, održavatelj vlastitih ideja iznad površine ili van kalupa koji nam je nametnut rođenjem.
ne vidim zašto bi ikome bio bitan moj način života, ili zašto bi u mom intimnom svijetu bio presudan način života mog susjeda/e ili prijatelja/ice. obzirom da okolnosti u kojima smo odrastali i u kojima smo stjecali iskustva nisu jednake ili su jedva slične.

to je ustvari glad za produžetkom. mislim da nam je instinktivna. svejedno hoćemo li se uliti u produžetak sebe kroz hrpicu kromosoma koji će naš genetski materijal prenositi dalje, ili neki produkt postojanja kojim ostavljamo potpis. al ne mslim da je to sebično, zapravo je zbilja evolucijski neminovno. kad bi svi bilo toliko nezainteresirani i skromni ne ostaviti za sobom naslijeđe, vjerojatno ne bismo opstajali.

Indijanac, mene je možda dva puta lift katapultirao :) I koliko god se činilo strašno, bilo je lijepo otići među oblake :)) Moji se snovi još nisu primirili :(

Da pročitao! Vidio ! U Monty Phytonu! Ja sam neuk čovijek , i dopuštam , da sam krivo protumačio lift.

Indien, a kaj misliš o tome da smo vi jedna hrpa i da ponašanje svakog od nas u toj hrpi utječe na druge, i obratno?

naslijeđe ostavljamo htjeli mi to ili ne. kako bi se moglo izgubiti nešto u što smo utkali svoj duh? bilo to djelo ili misao. mislim da je to nemoguće.

Styx, i kaj to nije lijepo? Ne znam zakaj mi je sad palo na pamet kastriranje ljubimaca.. Hm. Njihov doprinos evoluciji i nije baš nekakav

e sad, trebalo bi naučiti ponašati se odgovorno. spram sebe i spram drugih. to je, ako se ne varam, najteži dio spoznaje :)

Uh, Krize, to sam pokušala gledati ali mi je bilo pre-sick. Kažeš, Montyjevci tumače lift kao smisao života? Zanimljivo! Onda je moj smisao otići među oblake..:) Ili na neki deveti kat.

E, da , Indien :) Znači, ipak se drugih tiče kako ti živiš unutar svoja 4 zida

Btw, ima li neko muško ovdje koje živi na devetom katu?

Hm , očito si vjernik , jer ak ćemo po onom bezbožniku Darwinu , onda doprinos kućnih ljubimaca i nije baš zanemariv.

A samim time i njihova jajca.

e, fora mi su mi one teorije kauzalnosti (buterfly effect, domino effect), di mala promjena uzrokuje niz lančanih događaja koje vode do velikih promjena u sustavima.

Krize, ne kužim ovo o Darwinu. Kako kastrirani ljubimci pridonose evoluciji?

ne, coco, ne bi ih se trebalo ticati. ako moja energija ostavlja takav i takav dojam na promatrača/čitatelja/slušatelja, to ne znači da bi se trebao pozvati kod mene na kolače :) ili još gore, rovariti po mojoj intimi kao da je javno vlasništvo.

Ha, Styx, i meni su fora :) Jer bacaju novo svjetlo na našu odgovornost, zato mi se sviđaju.. ovo kaj veli Indien

Indien, ok, ako me već ne pozivaš na kolače - šteta :(

Ma, mislila sam prema ovoj teoriji kauzalnosti što Styx spominje, svako naše djelovanje ima utjecaja na cijelo čovječantsvo, iako se odvija iza 4 zida

:) pozvat ću te na kolače čim se odlučim krenuti u tu straaašnu misiju pečenja kolača :)

danas je, zahvaljujući tehnološkom napretku, veoma lako zaviriti u četiri zida bilo kojeg pojedinca. samo kažem da nije u redu rovariti. ostane dosta nereda poslije toga, tko bi to sve počistio :)

PA , kastrirani , kao i oni iz harema ljubimci ,nikak. Ali , prije nego jajca odoše pod škare, brrr ...Neda mi se više o toj temi razglabat , zazeblo me ...Koka , ajde , ne gubi vrijeme , samo gas!

Da, naravno, zadirati u tuđi prostor bez dozvole, u bilo kojem smislu, je po meni nedopustivo..

Krize, zakaj me teraš? To odi prvi

U lift ! Pa gore , dolje ...

Odi ti! Ti si starija!

Nisam nikad živjela i zgradi s liftom. A i volim niže katove, što bliže zemlji. Otkud mi taj lift? Sjećam se , prije cca 25 godina, u Hong Kongu je po jednom neboderu s vanjske strane putovao stakleni lift, wow!! Toga još nije bilo baš svuda. Pak sam si priuštila tu vožnju :)

Gle ga! Idem kad mi se klinci probude..

na kraju krajeva, saznanja bi se trebala čuvati za sebe sve dok ne sazriju u kakvu takvu smisleniju poruku. aconto odgovornosti. vjerujem da je tako. možda se varam :))

e vidiš, ovo mi je ostalo od bake: "izbroji do deset prije nego nešto kažeš" :)

odoh. puse!

Inidne, znaš kaj je mene strah? Recimo, čuvam saznanja, a pukne me auto. I ode sve...

Jučer sam bila na sahrani svojoj dragoj prijateljici.. I bilo je predivno promatrati koliko je ljubavi ta žena ostavila za sobom! A bila je skromna i samozatajna, gotovo nevidljiva, ali kad je otišla - izašle su na vidjelo njezine vrijednosti! Ujedinila je nespojive ljude!

Pusa i tebi, Indien :)

Ne tjeram te, naprotiv , obožavam elokventne osobe i dubokoumne razgovore , ranom zorom , a pogotovo , kad nemam pojma , di mi rit , a di glava.

Moji još spavaju, dakle tu sam. Veliš, ne znaš di ti je rit, di glava... Ja u 9 navečer gubim takve pojmove, a ujutro mi je sve jasno. Moram napisati u profil da tražim nekog jutarnjeg tipa.

Svaka rit dojde na šekret. Ujutro.

:))) Dobro si me podsjetila. Hajde , konačno uživaj u danu , jer nikad neznaš koji je zadnji. Ja odoh pročitat jučerašnje novine , časkom. Javi se , kad ti bude do plitkih razgovora , baj.

ha ha..mogla bih se pridružit krizi, but...napamet mi pada hali đubranova misao o luku i strijeli!

u stvari, čovjek (bar ja) ne pamti toliko roditelje, bake...već neke ljude koji su ostavili pečat! bje to moj profa iz osnovne...neki pisci iz srednje...i jedan čovjek! njegove misli i naša simbioza prerasli su i mene i njega!

Hej, Mai :) Jesi li tada bila svjesna da su ti ljudi posebni, ili si to zaključila s vremenske distance?

pa dijelom jesam! nekak sam prijemčljiva za takve ljude. nanjušim ih..a onda upijam! ponekad si umišljam da su tu radi mene? a ja radi drugih...to je to pripadanje. odradiš svoju misao, odašilješ je...i time kao da više prestane smisao tvog postojanja. no, često sam tek post festum shvaćala...i te ljude a i sebe. znaš, ono dogodiš se sam sebi i začudiš se sobom? jebote, pa ta misao je junivers!

Prekrasno, jelda? Tako se i ja osjećam, i vjerujem da su oni tu zbog nas, a i mi zbog njih, da zajedno rastemo..

Nekako mi se čini da je najveće bogatstvo - čovjek pokraj nas..

jedino što većinu prerasteš! a znaš koko, još uvijek se tak ushitim kad neku misao mogu podijelit s nekim! ono, ko malo dijete...to me jako digne! naravno, i spusti...jer je tako rijetko!

ovo sa čovjek prored nas...pa meni to i jest! tin je to dobro nazvao...pobratimstvo lica u svemiru. eto, ovog časa ti si mi najbliža osoba u svemiru...zašto? pa samo zato što imamo tu neku nit od misli..tu smo, rekla bih! tako jednostavno a opet tako rijetko i teško?

onak, figurativno da se vratim na tvoje liftove...nekak smo se u trenu obje popele na lift...ali ovaj nema stranice...otvoren je sa obje strane i diže nas u vis...pogled puca samo na misao...tako mi to nekak došlo jutros!

Dijelim misli s tobom, u potpunosti :) Da, razmijeniti s nekim misao, a da se oboje osjećamo dobro, da je to na podjednakoj razini, to je tako rijetko :(

Da, veliki je dar doći ovdje na blog i sresti nekog sličnog :) Ne moramo misliti jednako, ali da se poštujemo

a magla, josipina magla svuda oko nas!

Jedna od metoda "sna po narudžbi" prije spavanja je, vizualizirati ulazak u lift, osjećaj podizanja, onaj poznati kad lift kreće i putovati prema gore. Pa ponovo. Ako s tim mislima zaspimo, velike su šanse da sanjamo let i to ugodan i dug let. Kad to sanjamo velika je vjerojatnost da se naš astralni dio odvoji od nas i krene na stvaran put gdje ćemo biti viđeni i gdje ćemo zaista posjetiti Rio .Za ozbiljne, trezvene i jake osobnosti nema nikakve opasnosti pri tom letu , dok se tijelo mirno odmara. Provjerio.

Neki snovoznalci preporučuju takav san jer dođe do savršenog rem stadija, tj. do odmora i tijela i duha.

hm..medo, dobro da imam doma lift! ;)

Lift doma samo olakšava vizualizaciju. Bilo bi bolje da imaš avion. Još je let uspješniji.

hm...odrasla sam na onoj pjesmici...tata, kupi mi auto, kolica, romobil...kupi mi..jugovinil...al ne bje aviona? možda je jat bio prevelika firma za kupit? a kad tamo tj. tu...sad nema nit jata (berem ne mog) nit jugovinila. pače, većina klinaca nema pojma kaj to je?

Ja živim na šestom. Znaš da je u snovima sve naopako

Çoco, nije to magija. To su realne mogućnosti našeg mozga.

Hej, probudio mi se podmladak. Medo, da ja sanjam ono o čemu razmišljam prije spavanja, ne bi to sigurno bili liftovi. Velim liftovi su rijetki u mojem životu. Osim nešto malo na poslu. Sanjam i stube. A tek su te grozne!

Ergo, zapisala sam :)

umjetnik..odnosno poseban, kreativac...je 95%rada 5%talenta..neki vele i da je manji postotak talenta..
e sad poslati ideju ali sebe pomaknuti u stranu i gurati je...je stvar nadrastanja ega..naime nije se lako odhrvati hvalama i uzdasima oduševljenja okoline na ono što si stvorio..i sam povjeruješ da si jedinstven, a ne samo prenosnik poruke..

s druge strane, svi ajmo reć pravi a posebni, umjetnici, stvaraoci i bla.neovisno književnost slikarstvo ovo ono)..dakle ne mali dio njih je pokazivao nagnuće prema tome u vrlo ranoj dobi, najpoznatiji primjer je mozart, zar ne?..pa ukoliko su bili sputavani u svom stvaralaštvu, izmislili su napravili su bunt, odmak, ludilo..uglavnom nešto a sve da se maknu iz svoje okoline i provedu tu svoju posebnost..ili transfer?

a s druge strane, možda su svojim djelima doslovce delali skok "svijesti" sebe i nas koji nismo toliko "poštari" kao oni, međutim da nismo kolko tolko svjesni unutar nas (intuitivno)mžda oni ne bi bili prepoznati, zar ne'?

btw. velika većina tih genijalaca stvaralaca, bili su strašno teški, ludi, na granici ludila, depresivni, pijanci, raspikuće ovakvi onakvi..dakle mislim da je bolje da ih je djelo nadživjelo, nego da se bavimo doista njima kao ljudima..osobama djeci, očevima , muževima, ljubavnicima..isto vrijedi i za tzv. velike žene..

"...bili su strašno teški, ludi, na granici ludila, depresivni, pijanci, raspikuće ovakvi onakvi...." Da, tako ispada, što ne znači da je svaki raspikuća, pijanac, ili puknut zapravo neizraženi genijalac. A možda i jest.

A šizofrenije, vjerojatno autizam, možda i alzheimer, su zapravo teži poremećaji ravnoteže prohodnosti tih kanala, kod nekih su previše prohodni, a kod nekih zapinje..

Moj bivši se želio baviti umjetnošću, htio je ići maminim stopama, ali mu starci navodno nisu dozvolili.. I u njemu je to napravilo vječni konflikt. A fakat ima otvorene te neke kanale.. No, ove zemaljske stvari koje si nabrojila su ga previše ponijele..

A ja dobila sina s izraženim umjetničkim sklonostima... Umalo sam ga ugušila dok nisam shvatila..

Svejedno malo teže probavljam te 'neizražene umjetnike', kojima samo što nije došla inspiracija. Ok, suosjećam na neki blagi način, ali čini mi se da uspiju zauzdati svoj ego, došla bi im i muza.. Imam dojam da neki zauzmu boemski stav, ali bez pokrića.. Zapravo bih bila sretna da nije tako.. Ma...

dokazano je da (može se provjeriti na netu)
dakle da svih stoljeća nebitno kojega..umjetnici koji su bili izuzetni kreativci, pomaknuti i bla..dakle bez obzira u kojem stoljeću živjeli, su značajno nadživljavaju svoju generaciju ili uobičajeni tadašnji životni očekivani vijek.(ako nisu umrli od bolesti, zaraza)..a zašto?
zato jer #stvarajući# ulaziš ili upadaš u tzv. meditativno stanje...što te umiruje, obogaćuje i produžuje život

Ladona, zato ja pišem blog. Imam osjećaj da mi to produljuje život :)

baš sam htjela nastavititvoj post..kod sebe u smislu...
koliko nas je danas...spremno trpjeti razne ajmo reć ispade..ako se slučajno sretnemo sa "pravim# stvarateljem" kreativnim, novim, svježim u mnogo čemu... koji je nadasve originalan, ali u toj originalnosti..naravno svi oko njega manje ili više pate..
iza pikasa...i za vrijeme njega, nekoliko njegovih žena je napravilo samoubistvo, završilo u ludnici i sl
koliko je dali..srca slomio, a koji egocentrik je bio
želim reći to doista i zasita samo žena može pratiti, te uspone i padove..i to ne svaka i ne svo vrijeme..

Pa da mi se produlji makar samo za ono vrijeme kaj provodim na blogu, ha?

ne ne znaš da ne..ovo je komunikacija..interakcija, nejde to tak.:)

pogle morrisona..jel bil genijalac? je..kolko ludila, opijanja, drogiranja..do neminovnog a ubzanog kraja

Da, sjećam se filma o Picassu, prestrašno!

Ajd, Morrison je nekaj valjda i dal. Nadam se da nije brendiranje u njegovom slučaju prevagnulo. Na njega se nisam mogla otkvačiti..

a jel mu se može zanijekati genijalnost? ne može..ali biti uz njega dok stvara???dok mu izbijaju ideje, dok promišlja kako šta uobličiti., dok je u procesu...ukratko .brrrrrr

pa i pikaso je dao...kako ne...ne bi ih tolko bilo oko njega spremnih...međutim vidi..nije jednostavno...i nikako lako

Nisam bila s nekim genijalcem pa ne mogu reći iz prve ruke, ali da je Picasso bio težak mogu si zamisliti. No, zato treba trenirati uravnoteženost i ne ulaziti uopće u priče s takvim genijalcima... Osim ako imamo neku patologiju kojoj se ne možemo oduprijeti, što isto nije isključeno..

Ma gle, ili je netko čovjek ili nije. A to kakav je unutar svoje struke to me se ne tiče. Naravno, rado bih da je uspješan i ispunjen..

da ali zamisli fascinaciju...kad si pored nekoga takvoga, pa kužiš kako to nastaje, pa kužiš koje su sve mozgovne čelijice u igri, pa osoba, pa um, pa logika, pa ponašanje...mislim nije da nije interesantno..

Je zanimljivo ako nisi emotivno uključen. On je kakav je, ali ako se emocionalno vežemo pitanje je zašto smo mi uz njega? Zašto smo baš njega izabrali?

Takve je možda zanimljivo imati kao prijatelje. Ali ni milimetra dalje. Tak se meni čini. I još se s njima odnositi s ogradama. Mada ja ih ni kao prijatelje ne bih. Zakaj bi se netko iživljaval na meni?

Meni je nekak sve interesantnije kad je muškarac nježan prema meni, kad me pažljivo sasluša, i kad su mu rečenice jednoznačne. Pa još kad je uravnotežen, i samostojeći :)

Da budem točnija: dok sam muškarcu jedina, svašta sam u stanju pretprjeti. Ali ako osjetim da nisam, može biti ne znam kakav, nije mi više zanimljiv...

:))) n da...to je onaj racionalan dio..a kaj je sa emotivnim..mislim nije da to ne fura..onak baš fura:))

a napokon jel ne očekuje svako od nas..da barem malkoc posrće taj dio inspiracije, makar na kapaljku?..zeznuto je to
i da kužim, zakaj baš ovak, zakaj baš onak..a s druge strane znatiželjna smo bića..pa ponekad velimo a zakaj ne?

Da, ponekad smo kao noćni leptiri, pa spržimo krila. E, zato nam je dan razum. Ne zato da biflamo na pamet činjenice, nego da zaštitimo svoje emocije. Da prepoznamo (emocionalnu) opasnost i da se maknemo.

zar ne misliš..da je emocionalno, najdublje učenje iako bolno?

Da, naravno, ali mi se čini da u tom području učenje ide najsporije. Ako se opečemo, onda ne idemo više u slične situacije, u svemu osim u emocijama, čudno! Ja sam se opekla s 18 (do cca 28), i bilo je dosta.

:) gle i ja sam se opekla..manje više smo svi...zar ne?
međutim kroz drugu ili treću ili koju već emociju, naučiš..da si kroz tu drugu, nadomjestila ono kaj je falilo u prvoj, kroz treću skužiš da si nadomjestila općenito neki dio iskustva koji ti je promaknuo..itd itd..ali samo ako su emocije u pitanju, onda se to nekako jače i bolje skuži...kad je svejedno..onda je onak..li- la...ne -dovoljno snažno, ne- dovoljno lekcija
ili je to samo meni tak?

Kužim o čemu pričaš, barem mislim da kužim. No čini mi se da je klopka u tome - ponavljati stalno jedno te isto, uvijek metnuti sol na istu ranu. Pa to i kažu, da ponavljamo situacije zato da iscijelimo neku povredu koja je nastala vjerojatno u ranom djetinjstvu. Ok, prvi put nasjednemo, pa i drugi, pa ajd nek i treći.. Sad nekako znam da do učenja mogu doći i na bezbolne načine, stvar je u jačini podražaja. Prije me je moralo boljeti, a sad osjećam lagane povjetarce i već raspoznajem poruku.. Jest da sam sve usamljenija u fizičkom smislu, ali sam sve ispunjenija iznutra.

ok a čemu napokon ne odraditi sve kak se spada da se dođe do tih povreda,pa onda i do iscjeljenja? jer nije svaka povreda..ista..kao ni bol, kao ni ljubav kao ni prepoznavanje..

ovaj zadnji dio je vrlo istinit,
međutim ja guram ponekad, dok ne dođem do sukusa, svrhe i spoznaje..a onda idemo dalje