čudan čovjek čudnog imena

1.
Suvislost još tek noktima grebe uspaničena zbog neminovnog poraza.
Titraji lampica. Nehajno razbacane užarene LED kose, kao suvišna šminka na ostarjeloj dami, zrinjevačke platane uvode u grotesku.
Buka. Ljudi.
Promašeni smisao rođenja boga-čovjeka zgusnut je u profitnu nasladu i rashod iskrenih osjećaja.
Kriška Geinog satelita, kao krivulja kapule, Mjesec je tanak. Sjaj je prepustio zvijezdama.
Ljudi vole svjetlucavu masovnost.
Noć je ohola, zove runde,časti planetarne grinje prije nego ih usisa u ponor valutnih minusa.
Stranci, bezimeni zagrljaji, radost degustacije fermentirane flore.
Pokoran sam hedonizmu, običan nesvjesni čovjek. Praštam im boga u kletvama.
Tiha sjena u zelenom, laštim šank laktovima, pijan, vjerujem osmjesima. Naivan. Svoj.Rijetkim posrtanjem u mislima dočekam se u tebi.
Sretan ti Božić.
2.
Vrijeme je predvidljivih želja. Dobro je šareno u spektru boja na papiru.
Mir je u nizu ništica.
Nitko mi ne želi tihu nježnost usana, topli dah na vratu, hvala što postojiš. Već dugo.
Glamuroznost zapada kontaminira ljudskost dok ravnoteža napušta kretnje. Savijam se prema naprijed. Reverse evolucije.
Lupom prisjećanja od točkastih sjena radim lica, a bdijenje rastanka s godinom
skicira nadanja. Pijanstva su varljiva kao loto spam u inboxu.
Iako znam da ovu ponoć samo pucnji i mašta pirotehnike čine različitom
od ponoći jučer i da će jutro, prkoseći željama, iz magle i slabašnog leda mlaka,
izvući samo bunilo, još sam jedan istrošen glas promukle mase.
Na rezervi snage, nazdravljam ti iz separea birane samoće. Već dugo.
Hranim izmoreni ego usnama koje ne pripadaju tebi.
Hladne, tuđe ruke, šiju dolčevitu već sutra zaboravljenih dodira. Otimam se glasovima.
I, dok odmičem cestom, onom linijom koju bojaju sukobljena sivila pokisle noći i zore vidljivog daha, a ostavljeni zvukovi slome se u točki tišine, palim cigaretu, a ti iskočiš iz iskre jeftinog upaljača kao Domaći i sjetno me poljubiš daljinom, da ne mrznem u prvom sječanjskom jutru. Bajkovita vizija pred san.
Sretna ti Nova.

3. mir = ništa,a ništa je sve i tak to

u krug iliti kuglu

stvar pogleda zelenoruki

sfinga stvari gleda malo drugačije nego ja

ja sam smrtan i ograničen

ponekad pozelim biti neka druga . kad vidim kako svemir sastavlja kapice ....al , onda ..tako i tako ... budem ja ..