Laprdarij

Nedavno sam poučena da trebam reći 'žao mi je', a ne 'oprosti'. Bez daljnjeg objašnjenja. No, nije mi ni trebalo, zapravo logično je.

Povod ovom zapisu je što sam u nekom filmu ovih dana vidjela prijevod 'I'm sorry' u 'Oprosti', što je netočno i mijenja smisao.

Kad kažemo 'žao mi je', govorimo u prvom licu (JA poruka), i drugoj strani ostavljamo otvoreni prostor neka učini što god želi. Može i prešutjeti ako joj je teško. Može nas zagrliti, što god napravi, neće biti štete. Jer nama je žao, ta osoba koju smo povrijedili to zna, i odnos može ići dalje u kojem god smjeru. Toj osobi smo ponudili da bira i ona je slobodna.

A kad kažemo 'oprosti', i još usklličnik na kraju, to zvuči kao zapovijed. Tim oprosti ne preuzimamo mi krivnju nego praktički zapovjednim tonom tražimo da nas se oslobodi krivnje. I što preostaje onom koga smo povrijedili? Da kaže da ili ne. Dovedemo tu osobu pred gotov čin. Nema slobodu. Jer ako nam oprosti, onda nas potpuno oslobađa krivnje - što ipak nije u redu. A ako nam ne oprosti, onda ta osoba nosi teret dalje, stvar se ne rješava. A mi možemo misliti - pa kaj, ja sam se ispričala, tko joj je kriv što mi ne želi oprostiti. Užas! Prebacujemo sve na tu osobu koju smo već povrijedili!

Lijepo, ha?

ruka u ruci lijepo

imaš i treću soluciju.....ispriku.....

da , samo kad se ispricas toj osobi onda u civiliziranom svijetu
treba postojati nastavak konverzacije a ne ignoriranje

oprosti mi
je meni intimnije
a zao mi je.. zvuci, drugacije nisam mogla
mozda se ponovi

beš ispriku daj šapu

romane daj 5....

ili ugrizes nekog za uho ili vrat recimo
to je iz ljubavi, pa ne trazis oprost

recimo,opališ šamarčinu frajeru ...i kažeš oprosti....jer to nije lijepo,ali
ne kažeš žao mi je.....jer ti naravno nije žao zbog toga....ili??? :-))))

sleep, strasan mi to gust, oboriti ga na pod i skakati po njemu , nema oprosti izvini
:PP

kaj kolo plešemo,ono šapa u šapi

ubiti boga u njemu lady.....i pitati oš još....ha? :-))))

ej berdo berdo

a on umireee od smijeha , ne od boli naravno
kaj bi ga bolilo medvjeda jednog :))

oću oću

međed....da bi li međed....hihiiii

sutra u 16

noć koko

romane dođi da ti šljagu jednu opalim.......dolazii sa uskličnikom na kraju......jasno....sa upitnikom

Ja mogu reći i Žao mi je i Oprosti, oboje, ovisi o osobi, kojoj sam to rekla, jer meni je najčešće žao ko psu...ne može ona (osoba) meni oprostiti na silu, samo zato što sam ja njoj rekla da mi oprosti...iako si nešto napravio i imaš olakšavajuće okolnosti i kažeš, žao mi je, i osoba kaže, okey...ali ti znaš da nije...ne još...dakle, to su samo floskule...čovjek ti oprosti ili ne oprosti, bez obzira šta kaže, iako je na tebi, da se ispričaš...komplicirano, ha

beš oprosti i žao mi je,šapa u šapi je zakon

over and out

Dobila goste, a i pogledala emisiju o autizmu

Bio u emisiji prekrasan citat Arthura Schopenhauera: Svaka istina prolazi kroz tri faze: prva je ismijavanje. Druga je žestoko opiranje. A treća je prihvaćanje te istine kao najnormalnije.

Moj je osjećaj da ako se želimo nekome ispirčati da je dovoljno reći 'žao mi je'. I zašutjeti. Odgovoriti na pitanje ako postoji, ali držati se tog 'žao mi je' i ne dati se uvući u natezanje. Jer ako počnu objašnjavanja onda se vrlo vjerojatno nećemo osjećati dobro, reći ćemo što ne želimo, i može ispasti još gore nego je bilo.

ja se ispričam vako.... Oprosti, al malo si se zahebala....

Bitna bi bila iskrenost u izvinjenju ili pravopisno upotrebljen upitnik?

E, to je super, kad netko veli žao mi je, ili oprosti, i iza toga 'ali'... tad je gotovo.

Jarac, pa svi smo uvijek iskreni, zar ne? Samo to drugoj strani ne mora baš tako zvučati...