Muškarci i žene...i nešto između

Početkom godine, kao, trebala bih biti pametnija, pa znati kaj dofurati iz prošle kao temelj za nadogradnju u ovoj, a kaj ostaviti da tam', u onoj, bez grižnje savjesti i predomišljanja, hvata prašinu i paučinu.
Nemam pojma. Čak mi se ne da ni razmišljati o tome.

Kad sam bila mlađa (zvučim k'o naši starci :P), pokušavala sam na vrijeme napraviti godišnju bilancu, ne muljajući ni sebe, ni druge.
Pa sam u nastavku pedantno poredala želje po prioritetima ostvarenja, ugurala ih, po mogućnosti, u prvu polovicu godine, podvukla crtu u znak zbrajanja i oduzimanja i zakoračila puna planova u slijedeću godinu.

Danas? Ma daj si mira :)

Reći će neki zlobnjikavo da 'oće to s godinama.

Nekako, s vremenom koje prebacimo preko leđa, stisnemo se unutar svoja 4 zida. I unutar sebe.
Postanemo manje zahtjevni, reduciranih želja i planova. Pomalo lijeni, uvučeni u svoju stvarnost, ne mrdajući ni lijevo, ni desno, ako nije nužno potrebno.
E sad, reći će oni koji me poznaju (spominjem ih, a uvijek sam se ježila kad se jednina snage argumenata mijenjala množinom, ali baš paše, u ovoj rečenici, ovdje :P), da me godine još nisu lupile kako treba i da ne ulazim u prosjek žena blizu, jako blizu, pola stoljeća.
Mogu im proturječiti jer sam u zadnjih par mjeseci postala itekako svjesna neposluha svoga tijela, ali gode komplimenti, kaj ne, pa ću šutjeti :)
Zaboravit ću na njih i poslati ih k vragu ako se i kad ponovo sfrčem u klupko, nakljukana tabletama protiv bolova, svjesna spoznaje da bubrezi fakat bole k'o sam vrag i da jutarnji pogled u ogledalo nije ni malo ugodan, a izdajničke podočnjake i umorne oči ne može sakriti nikakav make up.

Ali kaj sad, iz svoje kože nemremo i da hoćemo.

I nemam pojma kad sam skužila, pa u slijedećoj fazi i prihvatila, da se s godinama suzuju mogućnosti. Pretumbaju prioriteti.
Vrijednosni sustav, s vremena na vrijeme provjerava.
Izbor baš i nije izbor, iako dobro zvuči, nego jedna od dviju opcija, obično izabrana nešto bolja od one koja je ostala na polici.
A mi smo tu gdje jesmo.
I ja....

***

E, ovo je napisano prije par dana, a danas nemam pojma o čemu je trebalo biti u nastavku. Možda o godinama i očekivanjima. Obično neralnim. Plahutanjem između stvarnosti, želja i potreba. Naših. Tuđih. I nesvjesnosti ili naknadne svjesnosti pogrešnog odabira, kad ostajemo zaglavljeni na pola puta.

Napraviti pauzu, pa se probati vratiti u nekakav kontinuitet baš i nije tak' jednostavno.
Ić' spavati u isto vrijeme.
Dizati se prije, trećeg, ponovljenog alarma.
Uhvatiti, nakon ljenčarenja, ritam na steperu.
Pohvatati sve ono kaj je do neki dan ostalo na čekanju.

I biti na blogu. Pisati. Kao nekad.
O čemu, nemam pojma.

Eto, priznajem da mi je sve teže biti tu, unatoč guštu koji imam, pišući. Počela sam se, sa svima vama, vrtiti u krug. A to mi se ne sviđa.
Ne volim vrtoglavicu.
Istu putanju kretanja i povratak opet, na istu točku.
A kao slovo Ž.
Početak i kraj bez promjene.

Zadnje kaj sam pročitala na blogu, a bilo je ugodno, meko i toplo ovo je:
Link

Fale mi takvi tekstovi, nebitno čiji.
I oni koje sam sama napisala, a nikad objavila na blogu.

Riječi mogu ugrijati dušu, ali i rashladiti.
Znamo to, kaj ne?

Jer....
Energija koju utkamo u riječi vraća nam se nepromijenjena.
I ljudi oko nas isti su takvi. Kao mi. Privlačimo ih ili odbijamo svojom energijom.
Ovdje, riječima jer jedino njih imamo.

I nekako, čitajući, ne samo ovih dana, ne vjerujem da su nam riječi samo sive.
Rubno crne.
Iskrzane.
Guste.
Teške.
Neporozne.
Kao čičak pikave.
Gadljivo ljepljive.
Kao da su tuđe, a nisu.

Da, ne sviđaju mi se takve!
Htjela bih da su drugačije...

Možda bum sutra, o svemu ovome, na drugi način razmišljala. A možda i ne.
Kajaznam, bumo vidli.

Jer ne ovisi o meni. Ne samo o meni....



A vi?

Dobar vam bio! :)

dobar i tebi, dan bio :)

aj, da izdvojim ovo
"I oni koje sam sama napisala, a nikad objavila na blogu."

a da ih možda objaviš, pa da se i nama svide, ha? šta misliš o tome?
naravno, ja ne virujem da ih ti već nebi objavila, al...eto...
komentiram.

mazo....puno puta odustanem u želji da s vama podjelim dio svog dobrog raspoloženja
nekak, kao da nam kolektivno jamranje ide lakše
a i to mi se ne sviđa

(pročitaj, ako imaš vremena CCin zapis s linka, pa ćeš skužit o čemu pišem :)

"pa ćeš skužit o čemu pišem :)"

alo...
jel ti sebe "čuješ"?

"puno puta odustanem u želji da s vama podjelim dio svog dobrog raspoloženja"

a mi smo ka "koš za smeće" ?

točno sam znala. čim sam stisnula komentar, da će biti takva reakcija :)

(nemojte čitati na svoj način, čitajte kako piše. a pisalo je da je dobro pročitati tekst s linka, pa skužiti i o čemu ja pišem. ništa više ni manje od ovog u komentaru)

mazo, kae tebi? ako si ustala na lijevu nogu, ja ti nisam kriva
i ovdje sam 4 godine, a to znači, ak se ne varam dulje od tebe. tak da ti priča o košu za smeće ne stoji

problem u ovakvom tipu komunikacije je kaj svatko čita na svoj način i zapikne se na ono kaj ga smeta, a puno puta nema baš nikakve veze s napisanim.
pročitaj ponovo komentar, pa ćeš možda skužiti kaj sam napisala ...a u nastavku sam napisala da nam svima, a to znači i meni, lakše ide jamranje nego da dijelimo s drugima dobru vibru

malo jasnije?

ja ću se primit ponedjeljka, ovaj put.
jerbo ga ne volim. a i jer sam cijelu nedjelju od jutra nabrijana zbog sutrašnjeg ponedjeljka.
a kak sma tek nabrijana ovaj ponedjeljak... nakon dvotjednog "odmora" .....
a sad... glede i u svezi.... da nam je lakše na blogu jamrati. e ja mislim da da. nikad nisam napisala ništa dobro i lijepo (meni dobro i meni lijepo) kad sam bila sretna i vesela i razdragana, puna pozitive. Tad se mogu samo zekat i šalit.
A ono "dobro" što sam napisala ..... to je uvijek u trenucima kad sam .... uglavnom loše.

http://www.youtube.com/watch?v=sG8QgSzY3nI

nemam vremena,...za više ,))
mah mah !

ma ima nekaj u tome, Bell, da loše u nama izvlači dobre tekstove, a kad smo u dobroj vibri, ko prasci smo u blatu i to nam je dovoljno :)

ali ja bih da je, ipak, drugačije...sjeti se smijeha kako je zarazan. ponekad ne treba puno....

(možda sam fulala dan za zais i ponedjeljak je kriv ;)

zapis*

i tak....niš....čitamo se, mah-mah :)

vidiš, došla mi je poruka sa kritikom što svoju sreću opisujem na blogu, kao hvalim sam sebe a nitko me ništa ne pita..toliko o djeljenju dobrih vibri:)))

dobar dan...an pasan pri kompu pa nemrem ne primijetit meijo da nema više hi ho ti ća ni kod tebe? a baš šteta, bilo mi zabavno čitat trućanja posjetitelja! možda stoga što su se tvoji zapisi malo promijenili?

je nickiću....lakše je prihvatiti tuđe rogoborenje i jamranje, cendranje i ostali folklor jer onda i sve naše, isto takvo, malo manje je. a nama lakše.

ma diš sa srećom mahati ikom ispred nosa? jer za nju se ipak treba potruditi, ako niš drugo uložiti da bi ti se vratilo ;)

(samo ti i dalje piši o onom kaj te veseli. ako niš drugo, zbog sebe, a i onih koji te čitaju :)

ne brini, mai....spavaju. imaju nekaj pametnije za delati ili ..... ;)

a kaj se tiče zapisa (zanimljivo, opet se ponavljaš), nisu se ni malo promijenili. tj. na tvoju veliku žalost, ništa se nije promijenilo; ista sam i sve je isto kao prošli mjesec, prošle godine, godinu prije ;)

ah svi će naći nekaj u vezi čega budu rogoborili..kad sam pisala o dobrom..bilo je kaj ti je? si ponorela? hvališ se? i td
kad se pisalo onak sa jamranjem opet je bilo.ne valja, ne jamraj, kaj ti je? si ponorela? i sve tak..manje više ista količina rogoborenja...dakle ovdje uglavno uvijek rogobore..to im je konstanta..:))
dakle ak se piše da bi se ugodilo..kome?..ma samo sebi i objavilo ono kaj si mislimo da je za objaviti
dakle pišimo:)))

a sa novogodišnjim odlukama?...a nisam baš..spremna sam ih mijenjati, pa ih ne donosim..a mijenjam ih jer se pokušavam prilagoditi, a ak se prilagodim, onda nemrem reći to budem...jer nikad ne znaš, kaj u stvari bude...jer često brijemo na nešto, a onda bude to nešto ali skroz drukčije nego kaj smo si zacrtali, pa ispadne skroz dobro..

hm oportunistički..