Muškarci i žene...i nešto između

...ili kiklju



Jedna od blog tema koja se redovito ponavlja, čak i s istih adresa je o uparenim, a na Iskri.
U nastavku se izvuče kamen iz džepa, onaj koji se čuva za svaki slučaj u rezervi. Sigurnim pokretom i čvrstim čvorom zaveže na dovoljno dugu špagu i s njim zavitla zrakom u namjeri pogoditi, a nikako ne promašiti cilj.
Spretni će se izmaknuti. Oni malo manje praviti se da niš ne boli. Neki fućkati, jer kao nije o njima riječ.
A neki drugi će reći da reagiram jer je i o meni riječ.
Da, je, u onom dijelu da nisam solo i da sam na Iskri. Na sve ostalo, i da postoji ostalo, baš nitko drugi na to ne bi trebao brusiti jezik.

Ali...

Kako smo, mi kao ljudi znatiželjni, a nemamo još 8 mačjih života u rezervi, krenu priče uobičajenim ritmom i tijekom, baš kako će i danas biti, pa usput potrošimo jedan u nepotrebnom uvjeravanju da smo mi sami polazišna točka određenih vrijednosti, a nismo jer smo samo jedna u nizu.

Toliko o tome.
Dalje o nečem drugom, dodirno s napisanim, ne samo tu, nego i u drugim zapisima...

Možemo naučiti.
Možemo prepisati, pa na kraju ponavljanjem i usvojiti.
Pokušati i odustati.
Opet probati i uspjeti.
A možemo gledati i vidjeti, slušati i čuti. I na kraju sve to u sebi pospremiti, kao pinklec, kao klinci, za dane kad će nam trebati, a djetinjstvo ćemo ostaviti u fotkama obiteljskog albuma.

Jer starci nam, ne znam koliko smo toga svjesni, ostavljaju tragove po kojima kao odrasli hodamo. Ili ih pokušavamo izbjeći.
Kako tko.
Stvore obrasce muško-ženskog ponašanja koja nam se, bez pitanja, uvuku u memoriju, i priznali ili ne, na neki način nas oblikuju.
Kako koga.

Moj tata je bio tipičan dalmatinac; visok, zgodan, šarmantan, vješt riječima. Aktivan sportaš, poslije rekreativac. Kao klinku me je naučio primati cvijeće i zahvaliti se na doručku u krevetu.
I da, imao je svoje muško društvo s kojim se redovito viđao, ili na špici subotom, poslije placa, ili uz kartanje petkom. Ponekad oboje.
Mama (hvala mama na dobrim genima ;), mama je uvijek nekako, valjda kao svaka žena, držala 3 kuta kuće. Energična, poslovno uspješna, ponekad doma tek toliko da je promjenila stvari u koferima.

Kao klinka sjećam se njih dvojem uvijek na neki način povezano.
O onome kaj je bilo, a nije bilo za dječje uši, ne znam. Ili znam samo kao naknadnu informaciju-dogodilo se, a ja nisam imala pojma o tome.

Ne znam kako bi izgledalo da je ona bila žena koja ga je ritualnim zvocanjem pokušavala zadržati što bliže. A on tip nepovjerljivog muškarca, zauzet brojanjem dana koliko nje doma nema. Vjerujem da bih tatu viđala vikendima, a mama bi u njemu vidjela krivca za svoj, promašeni život.



Čitam da neki povezanost u dvoje mjere blizinom koju dijele. I satima. Zajedničkim aktivnostima.
Valjda i sakrivenim cipelama.
Novim papučama.
Prekopanim džepovima.
Gugutanjem u dvoje, valjda u ime ljubavi.
A možda kratka uzica, fino našpanana govori i o nesigurnosti i potrebi dokazivanja da netko nekome toliko znači da ga želi imati uvijek na dohvat ruke. Noge. Svejedno čega. Bitno da je tu. Razlog nebitan..

Mogu prihvatiti da nismo isti i da, kad ispružimo oba dlana kao vagu, jednako ne mjerimo ono što bi trebalo biti izmjereno.
Nisu ni svi prsti isti. Kao ni dlanovi, kad raširimo prste, jednako veliki.
Nadam se da se prihvaća i moje mišljenje jer i ja mogu prihvatiti da nekome puhanje za vratom, i bez poljupca u isti taj vrat, ljubav je. Jer ionako drugo nemaju.

Možda, da su moji starci bili drugačiji, i ja bih bila.
Ovako, naučila sam uz njih da i u dvoje treba ostaviti dovoljno prostora jedan drugome. I vremena.
Dobrom voljom i vlastitom odlukom.
Da udaljenost, mjerljiva metričkim jedinicama, ne znači ništa osim brojčane oznake. Kao i vrijeme u minutama, satima ili danima.

I zato mogu otići na kavu s frendicama kad god poželim. Baviti se aktivnostima o kojima on zna samo nužne informacije jer ga ostalo ni ne zanima. Biti zatvorena u svojoj radnoj sobi satima dok iz boja i gline ne izvučem maksimum.
I biti ovdje, na blogu. Pisati.

A on s dečkima na cugi. Tekmi. Ili u drugoj sobi, uz film koji nema šanse da odgledam s njim.

Čudno?
Meni ne. Ne zadnjih 12 godina...

Kažu da je sedma godina vrlo lomljiva. Sve ostale su manje-više individualne i relativne. Olimpijsku normu si ispunila, olimpijada je tvoja. A uspjeh? To nitko ne može ocijeniti osim vas dvoje.

dobro jutro meijo! ovako uz kavu nemrem preć prek ovog, a i doć k sebi da već ranim jutrom...kamenuješ upravo ti? jer citiram:
"....U nastavku se izvuče kamen iz džepa, onaj koji se čuva za svaki slučaj u rezervi. Sigurnim pokretom i čvrstim čvorom zaveže na dovoljno dugu špagu i s njim zavitla zrakom u namjeri pogoditi, a nikako ne promašiti cilj.
Spretni će se izmaknuti. Oni malo manje praviti se da niš ne boli. Neki fućkati, jer kao nije o njima riječ. .." ako ovo nije kamenovanje ne znam što jest?
btw , očito je tvoje kamenovanje uzrokovano mojim jučerašnjim blogom pa opet citiram:

"ne bje me ovdje u jutarnjim satima...onak za praf uz kavu! pa nemrem ne primijetit (upućeno u pvt poruci)

"uzvraćam pogledom ali i porukom! obožavam ljude koji žive s nekim posebnim al se rado dopisuju? pa mi dođe da im preporučim da odu u neki...poštanski ured i pokupe sva pisma i krenu...redom! ugodan ostatak dana i ostalog...ostatka!"

nastavno na moluškin blog...i sve boje i godine...i sve laži i prijevare...i sve nove početke bez završetaka. ljudi moji, kako izgleda sram?"

hm...sve ostalo je suvišno...jer gdje si ti našla da ja ikog u ovom tekstu prozivam zašto je ovdje i s nekim, gdje si ti u ovom tekstu našla išta što govori o tome da ne uvažavam slobodu...etc. ne da mi se. znaš, obično izvrneš teze i ona radiš od toga traktat! to jest tvoj problem, jer očito imaš problem (zašto si se našla u zapisu o lažima, prijevari i sramu to samo ti znaš?)! btw otkad si postala kroničar bloga? ajde se vrati svojim pričama...nečijim!

Tako bi trebalo biti. No često (čitaj uvijek) tradicija nam nalaže da se djevojčicama daju lutke za igranje, a dječacima autići i lopta.
Griješimo u odgoju djece već od pelena. Djevojčice moraju imati ružičasto, a dejčaci plavo. Djevojčice imaju uvijek ukosnice, špangice, a dječaci crtu posred glave. To je tradicija.
Žene moraju biti ženstvene, podatne, umiljate, zavodnjive, moraju dobro kuhati, u krevetu biti kurve itd. itd.
Muškarci moraju brinuti za obitelj, zarađivati puno novca i pružiti blagodat ženi i djeci.
Meija, bilo je to do sada normalno i društveno prihvatljivo. Ako nije bilo tako, ogovaranja okoline nisu zaobišla sigurno niti tvoje roditelje. Primitivno? Da... ali tako je ipak bilo do sada.
S radošću primječujem da se to mijenja. Vidim po svojoj djeci.
Da li treba zadržati tradiciju, ili je to ipak, u današnje vrijeme nemoguće, neka sude i drugi.
Ja mislim da su promjene nužne i potrebne.

Medonjo, odvatit ćemo on i ja i 2x7 ;)

mai, opet si uspjela fulati "ceo fudbal" jer nije o tvom zapisu riječ, nego o pognijevom, a kaj je bilo između, nemam pojma :P
ali eto, napreduješ, ovaj put mi ne savjetuješ da se maknem s bloga i odem negdje drugdje pisati, nego o čemu da pišem

fakat, osjetni napredak, bravo za tebe! :)

nevažno o čijem je zapisu riječ..mom...tvom...pogni...poanta je u bacanju kamenja, ženo? ti insinuiraš da netko ovdje..kamenuje! a to nikako nije dobro. sve drugo je nebitno! pogni bi te mogla tužit (ak je o njoj riječ)...jer ovo jest uvreda! ne možeš ljudima samo zato kaj napišu nešto što ti se ne sviđa ili je drugačije reći da citiram "...U nastavku se izvuče kamen iz džepa, onaj koji se čuva za svaki slučaj u rezervi. Sigurnim pokretom i čvrstim čvorom zaveže na dovoljno dugu špagu i s njim zavitla zrakom u namjeri pogoditi, a nikako ne promašiti cilj. "
jesi li ti svjesna kaj si napisala, to je fizički napad ženo a ne verbalni?

vrbi, s tatom sam išla na tekme Hajduka i Dinama, prije Zeke i potočića znala sam imena svih ajdukovaca
fliper i pikulanje mi je bilo zanimljivije od lutaka (svaku sam ošišala jer mi se nije sviđala frizura :)
zato i pišem da nas starci oblikuju. pa ili to prihvatimo kao svoje ili se propnemo na zadnje noge da budemo drugačiji nego oni

da sam živjela u drugačijoj sredini, i ja bih ziher bila drugačija. koliko god se trudili, nosimo kroz život svoje korijene, vidljive ili nevidljive

jutro, samo ću pozdravit društvance bloga,
i gibam u šumu po drva za ogrijev, malo je zazimilo

mai, bez cenzure pitam: si ti glupa ili se praviš glupom?
pogni mi je frendica na fejsu, tak da ne brini da li bu me tužila ili ne ;)

btw prijavila sam ti blog...zbog tvojih insinuacija o bacanju kamenja!

ojla brojček...toplo se obuci :)

sad me još prijavi zbog predzadnjeg komentara :))

pouka bloga,
uvijek imaj kamen na špagici kad ideš u šumu
nikad se nezna kad će ti zatrebati

btw meijo, dokaz da nemaš argument je argument sile koji primjenjuješ...i spuštaš se na osobnu razinu...uvredama! to govori o tebi...no, potrošila sam svoje vrijeme uz kavu na ovaj blog (ne i tebe) i to mi posve dovoljno! mislila sam da ćeš se referirat na bacanje kamenja i onog tko to čini tj. ti reče da čini? ovo me podsjeća na moju priču od neki dan na blogu kad je malac udarao nogama o vrata a otac mene pitao o mom psu i njegovu sranju?

tak je brojček...nikad ne znaš tko se nađe na putu, a treba ga zveknuti. makar i preventino :))

mai, nezanimljiva si mi, a samo iz jednog jedinog razloga - ne čitaš kaj piše nego tražiš sadržaj između redova.
a ako se netko spušta na osobnu razinu, to si ti. odavno. samo, fora je imati selektivno pamćenje. i selektivno se ponašati, kaj ne? :)

pročitaj kaj si zadnjih godina pisala o meni, pa i ekipi koja je na mom blogu. i nemoj se ponašati kao uvrijeđena frajla kad ti se vrati na sličan ili isti način. kod mene to ne prolazi :P

sad riskiram da ti mene možeš tužit za...prijetnju! jer, možda bi trebalo plastično ti pokazat kak to kamen završi npr u tvojoj glavi ako, citiram tebe kaj si napisala da netko ovdje radi "....i s njim zavitla zrakom u namjeri pogoditi, a nikako ne promašiti cilj." kapiš?

samoobrana il borba za opstanak,
čak i tu za kompom nosim kamen na špagici v đepu
nikad se nezna koga treba klepnuti po glavi tamo iza monitora

kaj nisi rekla da ideš? :))

brojček, riječi umjesto kamena

trenirala sam srednje pruge, kaj da isprobam u kakvoj sam kondiciji? :))

a ovo sa cuckom što piša i kaka gdje stigne, dok gazda/gazdarica kao slučajno zagledana negdje drugdje
ravno je djeci što nogama nabijaju u vrata lifta dok roditelji bulje u išarane zidove

btw sad mi postalo zabavno...iako sam kavu popila! jel i sad brojiš komentare? eto, malo smo se za promjenu pofajtale...ali, kao što rekoh, ti nemaš argumente...pa se teško s tobom sporit? a što se mog pisanja tiče...o tvom pisanju, tvojim posjetiteljima...što ćeš kad imam i ja svoj blog pa na njem...pišem! a imam i svoje mišljenje o virtualnim ljudima koji su ovdje samo zbog pisanja, dopisivanja i ostalih pismenih radnji! uživaj u danu...pozovi svoje dvorjane da te malo zaštite od ove, bloške glupače, kak reče!

zato ja volim mačkonje i imam najljepšu dlakavicu na svijetu...koja nam već 4-tu noć ne da spavati jer ima ljubavnih problema i treći dečka :)

traži*

mai_, definitivno mi je draže da se piše da imam pračku u žepu, nek da imam figu u žepu (ko dosta njih ovdje, pa ju nemaju muda pokazati)..

Fala meija što si ti to pjesnički bolje razradila kao temu.
Stvarno: uz nogu, niti makac dalje, pa ni na blog.
(a još da mai_ zna da smo ja i moj čekali posebno novu godinu.. tek smo se oko 2 u noći sastali, mislim da bi joj mrak opal na oči) ;:)))

a ne mai, znala si doći ko furija na moj blog, opustiti jezik i pomesti s njim po podu i otići, a ne reći ni jednu riječ o zapisu :P
i nisam ti napisala da si glupača, nego sam te pitala da li se praviš ili to stvarno jesi. bitna razlika :))

pogni, buš me tužila zbog ovog zapisa? :)))

čitam zapis, i kao sve tvoje, meyyyyy ... opet dobar, dobar. bar po mom guštu.
pa se pitam....... zašto, zašto, zašto ...... zašto se uvijek neko prepozna u nečijem zapisu? pa i ja se dijelom mogu prepoznat u ovom ..... pa i tuđim blogovima, bilo način razmišljanja ili riječi koje bi upotrijebila .... nebitno.... al mi ne pada na pamet oko toga dizati prašinu.
e sad, kad drugi put nekaj napišeš, a ja se "prepoznam" , prijavim ti blog pa si ti misli. o izrazima i rečenicama koje pišeš, dobro pazi kaj pišeš, a sačuvaj me bože da su ono .... metafore :-)

sviđa mi se kako si opisala i oca i majku, vrlo šarmantno:) a i mora da ti nije bilo dosadno sa njima.

u zadnje vrijeme imam malo čudne metode za kojekaj..
nemoj da mi opadne na pamet ona odgojna: il buš tjedana dana nosila pračku u žepu, il te bum gađala pračkom (i za tu svrhu bum morala najprije nabaviti pračku, pa vježbati gađanje pa..ajme jao)
Il sam tvrda za uhima , il ne kužim što je uvredljivo u ovom blogu.

(meni je ipak najbolja faza od mai_sarai kad je mene i meiju silila da joj damo brojeve telefona od svojih boljih polovica da ona s njima popije kavu i da im ona neke stvari objasni. Moj doma se skoro zahliklul od smijeha na to..)

Bell, upravo u prepoznavanju puno govorimo sami o sebi, na način kako komentiramo, reagiramo, totalno nesvjesno.
rekli bi ljudi iz struke, da je to baš to. da smo to pravi mi

e sad, pametniji neće istrčavati, ako ne žele da se nekaj dozna :)

Vins, meni je tata slika muškarca kakav treba biti.
a mama me je naučila ženskoj mudrosti, da ne trebam baš uvijek reći ono kaj mi je na vrhu jezika

pamtim ih kao sretne ljude. zadovoljen partnere. znala sam mamu pitati da kaj se nikad nisu svađali jer ne pamtim svađe. odgovor je bio naravno da jesu, ali ne u mojoj blizini

toliko o obrascima koje nosimo iz djetinstva i obilježavaju nas za cijeli život

(meni je ipak najbolja faza od mai_sarai kad je mene i meiju silila da joj damo brojeve telefona od svojih boljih polovica da ona s njima popije kavu i da im ona neke stvari objasni. Moj doma se skoro zahliklul od smijeha na to..)

Autor: pognioci | 08.01.2013. u 9:36 | opcije

pa što nisi, baš bi bila fora?:)))) ma bar samo razgovor da je bilo snimit, preko moba))

pogni, nemam pojma ni ja koji je main razlog za prijavu ovog bloga. fakat, eto trudim se već 15 minuta, i nikak da skužim
možda zato kaj nigdje nije spomenut kurac, oprostite na eksplicitnom izrazu :))

Vinslet, imam muškarca koji nije baba i kojemu baš nije štos s nekakvim babama se nadmudrivati.
Bilo mi je žao mai_,

Bell, upravo u prepoznavanju puno govorimo sami o sebi, na način kako komentiramo, reagiramo, totalno nesvjesno.
rekli bi ljudi iz struke, da je to baš to. da smo to pravi mi

e sad, pametniji neće istrčavati, ako ne žele da se nekaj dozna :)

Autor: meija | 08.01.2013. u 9:36 | opcije

- morala sam iskopirat, da ne ponavljam.
a vidiš, zato ja najmanje komentiram. svjesna sam da bi toliko ponijelo da bi, kad se misli natječu jedna s drugom, teško zauzadala prste. ipak ponekad i počnem.... pa obrišem.... pa tako više puta .... ili napišem u wordu i tamo ostavim....
a ponekad... e ponekad bi mi baš pasalo vrisnut onako ..... punim glasom. pa vrištim, al u sebi :-)))))

pogni, ak ne znaš, postoji šansa da je bila s mojim muškim, tak veli....pa je pisala i o njemu kad spominje mlitavce :))
samo ne zna, e sad bum bila baš odurna kad me vuče za jezik, da na tip žena kakav je ona, njemu se može dignuti samo želudac. niš više

očito ne kuži izraze: šamaranje, posipanje pelepom, gađanje pračkom..
ona misli da još uvijek ljudi nose pračke u žepu :)))))

(ovo fakat ružno zvuči, ali ne bum brisala....moje pravilo: ne diraj me, mene i one koje volim, i mir u kući)

Bell, ali tako je, kaj ne?

u stvari, čak nije problem toliko u prepoznavanju nego u mogućnosti kad nešto o sebi kažemo/napišemo, da će biti iskorišteno kao bumerang
svjesno

a to mi se ne sviđa. pa još uvijek mislim da je autocenzura ponekad bolje rješenje

nemoj brisat meija, slično je komentiral i moj kad je čitao da ona hoće broj..
odnosno, bilo je nešto slično: "ili je steraj ti tam gdje joj je mjesto, jer ako ću to ja, bit će joj neugodno.."

puno je ženske zavisti na ovom blogu, puno i previše. al me reakcije ipak i iznova začude, ne očekuješ ipak nešto tako djetinjasto i stalno da se ponavlja.

Vinslet, ne poznajem te, ne znam čak niti meiju, niti mai_
daj mi jedan razlog za ljubomoru ili jal.
Zašto bih ja bila jalna ili ljubomorna na mai_???

gle Pogni, u ovom slučaju sam mislila da si ti i Meija objekt ljubomore, kuiš sad? ali ovdje zavisti i sitnih strasti ima koliko oćeš..čudi samo ta količina neosvještenosti kod onih kod kojih se javlja..

ili više i ne čudi, ne znam..još mi se spava.

Vins, picek i glista :))

i da rezimiram: svi koji su upareni, trebali bi imati limitirano kretanje, ugrađenu čip i navigaciju za partnera
jer...
ak idem mijenjati na servis, a mehaničar mi je zgodan, mogu..hm...mogu
na kavu samo u kafićima di rade žene
kupavati u šoping centrima nije zgodno jer ak tražim nekaj od tehnikalija, mogu isto doć u napast
teretana..a jok, zabranjena zona!
a kaj ću s kolegama...imam zgodnog zamjenika direktora...poslovnim partnerima?
ajd, susjedstvo mi je sigurno jer mi se zgodan i zanimljiv sused odselil

:))

i tak..fakat grozno. teška iskušenja...a još je i iskra tu...uf...

idem brojati do 10 i primiti se posla..čitamo se...mah-mah :)

btw sad ću razoračat sebe, al ne i vas! jer ću se počet tj. i završit bavit vama na vaš način. jer vi se cijelo vrijeme bloško jato žensko bavite mnome? zašto? jel me netko poznaje? jel me netko sreo? jel netko sa mnom spavao? tko je mai_sarai? fiktivni pojam! a vi cijelo vrijeme pričate o toj spodobi, pače tako ju častite (nepoželjna žena etc) a pričati o nečem što ne postoji i što ne znate tko je i što je u stvari govori koliko vas je strah! zašto? čega se to bojite? mene? pa ja sam stvarna i ne prijetim nikome iz svoje stvarnosti. no ženski strah može biti paralizirajući. jer brani svoju svojinu (dijete, a počesto zaglibi pa misli da je i muškarac njena svojina), to nam je u genima. btw drago mi je da ne brišete...jer kao što jučer rekoh...još uvijek postoji sram. ako ne javni, onda onaj intimni, meijo!

:))
Sukobi generacija, načina života, odgoja ..

Mai_ ne može shvatiti da muškarac nije Bog niti centar života prosječnoj ženi. Da unatoć tome što žena ima dečka, muža..ili bla,,,bla.. njoj nije život stao i ne bi joj se smio previše promjeniti vezano za prijatelje i rodbinu.
Mora biti tako, jer u protivnom ovisnost postaje prevelika, do te mjere da je naporna onom drugom.

mai_ sarai.
Umišljaš nekakav strah.
I ne dati ti broj telefona od bolje polovice nije moj strah, nego tvoj bezobrazluk što ga tražiš.
Tvoj bezobrazluk da si umišljaš da si neka faca i da možeš zvati tuđe muškarce.

(i pročitaj si ono gore o dizanju želuca)

sunce moje, meni su tvoji blogovi predugački..Sve je to zanatski korektno, ali nema safta koji bi eventualno opravdao trud oko čitanja...Nr bilo mi zamjereno...Kaj si ti išla na neki tečaj iz kreativnog pisanja?...meni je to sve na isti kalup, nemoj se srdit...:P

ajme kak je to lijepo, a sunca ni otkud, ete :)
ali ipak si me rastužil komentarom. mi daš rukav da obrišem suze? obećajem, iako sam šmrcava, ne bum nos. ČP :)

ježi ga, kaj mogu kad sam tak posložena i centrirana. ali eto, obećajem da bum slijedeći zapis nasaftala za tebe. samo za tebe :)