Muškarci i žene...i nešto između

...ili...
Točka na kraju rečenice



Beštjice na 4 noge, dlakave i mijaukave, savršena su bića.
Mogu biti mentori svima nama. I uspješne u edukaciji na temu kako ugoditi vlastitoj guzi, a pritom druge, bez puno truda, uvjeriti da je to njihova i samo njihova ideja, a one nemaju, naravno, veze s tim.

U krilo se uvali mazljiva.
Zaposli naše obje ruke.
Meškolji se tražeći bolji položaj.
Predenjem pohvaljuje taktilnost prstiju.
A onda joj nekaj drugo odvuče pažnju.
Prestane presti.
Načuli uši.
Više nije podatna i meka.
Ali je dovoljno lijena da se ne pomakne s mjesta.
I pospana, u međuvremenu.
Odgurne ruku.
Još jednom.
Treći put i kandže su ispružene.
Slijedeći u tragovima na koži.

Od 1 do 4, 4 su broja.
Prvi bi bio dovoljan, da je prepoznat. Na vrijeme. Na zadnjem tragova na koži ne bi ni bilo.

S nama, ljudima, malo je drugačije. Teže. Bolnije.
Ne prepoznajemo signale kad treba. Tumačimo ih na drugi način, ponekad kontra od izvornog. I ne znamo se zaustaviti tamo di je svaki slijedeći korak višak.

Zato...

Crta do koje možeš doći povučena je namjerno.
Prvi put ću ti, onako usput reći, a u namjeri da čuješ, da je nagažena vrškom stopala.
Drugi put ponoviti.
Treći put odgurnuti ću te i jasno ti dati do znanja da ne pokušaš ponovo.
Pokušaš li, nisam sigurna za svoju reakciju.

Jednostavno. Ne diraj me, (jer) ne diram te!
Očekivani reciprocitet.
Ništa više, ni manje od toga.

Vraćam na isti način.
Uz bonus.
Poklon-bon.
Iskoristiv kao oblog tamo gdje boli nakon n-tog puta lupanja glavom o isto mjesto.

Prijetnja?
Ne. Naznaka namjere koja neće ostati samo to.


Još uvijek vjerujem da je ponavljanje majka mudrosti, ali ne uvijek. Ne za neke.
Mnogi uče na tuđim greškama, a tvrdoglavi samo na svojim. Očito je netko bio jako uvjerljiv kad im je prodao priču da je to najbolje.

I je, ako se ne zna drugačije, unatoč kvrgi na glavi.
I izgovorenim riječima koje se kao bumerang vrate....


Tak', točka. Može i s uskličnikom na kraju, zbog boljeg razumijevanja.


Sad mogu dalje….

Gore spomenuta dlakavica i dalje, 5-tu noć za redom, isprobava svoje glasovne mogućnosti, našu budnost i napetost živčanih vlakana.
Budilica nam ne treba. Problem je jedino kaj se svako malo uključuje, cikličkim ponavljanjem.
Podočnjaci postojani. Veći nego jučer. Manji nego sutra.

Siječanj.
Veljača za tri tjedna i nešto sitno dana.

Najavljuju snijeg za idući tjedan.
Sige u nosu nisu nikakav modni dodatak.
Pojavilo se sunce u centru Zagreba.


Srijeda.
Dobra vam bila :)

nemam pojma zasto,ali volim srijedu
valjda zato sto je u sredini
;)
i da..i cica-micamackove volim (skup sa karakterom im;)

i ja, baš je volim...pogotovo kad pogledam prema kraju tjedna :)

a mickonje..ah, mickonje...jedinstvene..volimo se uzajamno :)

Tko je taj tko je proglasio treći dan srijedom? Meni je treći dan.
I znam da se sedmi dan trebaš odmarati. Ostalo su zakoni i propisi kojih se možeš a ne moraš pridržavati.
Nisu bitni!

moj micek voli samo mog sina. a nisam zločesta prema njemu.... časna riječ :-)
srijeda... dan kad počinjem brojati unatrag :-))

nemam pojma, Medonjo....ali ak znamo brojati do 10, sve ostalo nije tak važno ;)

Bell, možda zna da s tobom nemre tak manipulirati i da miceka kužiš prije nego zamijaukne i milo te pogleda :))

znaš kad dođe k meni onak....sam od sebe?
ujutro. probudi me taman prije alarma na mobu. ako pružim ruku, samo se smuca oko nje. a ak ga ignoriram, ono... daj pusti me još 5 minuta, onda počene brusit nokte na indijskom tepihu, a zna kak to mrzim. i moram se dignut... dat mu papice.... pustit ga da malo švrljucka po balkonu dok ja obavljam prve higijenske radove u kupaoni ......
al uskoro dobiva društvo - malu crno bijelu pekinezericu.... Bellu.... hahahaha..... morat ću se potruditi da se zavole :-)))