Laprdarij

Koliko se ja kužim, tu na blogu većina se služi antitezama, a maše njima kao argumentima. Rečenica - to što govoriš ne stoji, ili - nisi u pravu - i sl. nije argument. To je samo antiteza. Ili u upitnom obliku - je li ti to kažeš da... ?. i ponovi ono što sam rekla, uz hrpu čuđenja. Koji je to sad oblik? Osim emocionalnog ispada ne vidim nikakvu formu. (Možda - emocionalna parafraza :).

Argument je kad na neku moju tezu vi ponudite drugu tezu, neko vaše iskustvo i rezultat razmišljanja i onda zajedno napravimo sintezu iz tog dvoga. Jer ako meni vrijedi moje, vama vaše, onda je i jedno i drugo jednako vrijedno, ne isključuje jedno drugo. Vaša teza obogati moje viđenje, a moja teza obogati vaše.

Recimo, ja nešto promatram i uočavam posljedicu nekog svojeg ponašanja. I to se svaki put ponovi s velikom preciznošću. Ne ulazim zašto je to tako jer bih se zaplela, a i moje znanje je sigurno preskučeno za objasniti takav fenomen. Možda i ne samo moje znanje, nego sveukupno znanje dosad na Zemlji. (To je fenomenološki pristup.)

No, ako sam već uočila tu pravilnost uzrok-posljedica, ne postoji prepreka da koristim to kao pravilo iako ga ne znam objasniti. A nije mi niti važno objašnjenje. Primjerice, svi znamo da postoje magneti. Isto tako znamo da magnetizam dosad nije objašnjen. Ali koristimo magnetizam vrlo ekstenzivno jer smo uočili pravilnosti. Znači, znanosti uvijek prethodi fenomen. Objašnjenja stižu tek kasnije, i ako.

E, pa kad iznesem neko takvo svoje zapažanje, promatrano fenomenološki, ima li tu antitezi uopće mjesta? Nekim svojeim opažanjem možete pridonijeti mojem opažanju, i to je to. Antiteza ne pridonosi napretku. Jer ako smatrate da je takvo nešto nemoguće (antiteza bez argumenta), zašto bi mene uvjaravali u to kad sam se ja već uvjerila da je moguće?

Osim ako vam nije stalo jedino do prepucavanja... Samo se pitam, kako s takvom spikom funkcionirate u svakodnevnom životu?

Jel se to uči na filozofskom faksu?

dobro jutro koko! znaš kaj sam pomislila kad sam išla prema lapu sa kavom...ujutro će sigurno koko napisati blog...ta danas je nedjelja! no, idem sada čitat!

Eh, a ljudi misle kako je prirodna znanost ekzaktna. A cijela se recimo kemija temelji na pretpostavci da postoji atom. Koji dosad nije viđen. A niti ne bude. Postoje posredni načini dokazivanja postojanja čestica. I to dobro šljaka, pogotovo ako želiš nešto određeno dokazati, onda ćeš to i dokazati. Pri tome primijeniš teoriju koju si smislio u glavi na temelju tko zna čega. Nakon kemije, cijela se molekularna biologija temelji na kemiji. I tako prema gore... A ne kužimo atom uopće.

Najbolje pručavana molekula dosad je molekula vode. A o njoj se ne zna puno.

znaš da možda i da! jer eto kćer mi je završila taj faks i moram ti reć..malo malo pa filozofira! valjda je na mamu? ali toj tezi je pridodana i antiteza tj. tata! ona je očito sinteza? jesam li u duhu bloga? srk kak veli marta...

Ne znam možete li si to predočiti koliko je molekula vode mala. O izoliranoj molekuli ne znamo sve. A pogotovo ne znamo o njoj puno kad je okružena s drugim molekulama. A tek o kompleksnijim molekulama?

Jutro, Mai :) Pa ja se nadam da se to uči na filozofskom, jer gdje bi inače? No, možda ovi naši tu preskaču predavanja..

ajmo radije o kemiji u ljubavi a ne o fizici, atomistici, kvarkovima i ostalim pizdarijama..jer i sama reče, kao da ih nema?

A jedna 'obična' bakterija je toliko kompleksna da ju je nemoguće objasniti. Da, neke uočene zakonitosti vrijede.

Joj, Mai, meni taj izraz 'kemija u ljubavi' nikak ne sjeda. Otkud to uopće?

Kad bismo trebali izliječiti bakteriju, stotinu muka bismo imali. Već sam pisala o stanicama raka koje kad rastu u zdravoj okolini postanu zdrave.

E, i kad sve to metnem na hrpu, kako da vjerujem recimo liječniku? Da on ZNA? Kad mu se cijelo znanje temelji na pretpostavci. A mehanizmi djelovanja lijekova u organizmu su samo djelomično objašnjeni, ako uopće i jesu. Lijekovi se testiraju na određenoj populaciji u rel. kratkom periodu, pa što se uoči.O međusobnim interakcijama lijekova vidi se tek nakon što ljudi stradaju, jer ne postoji dobar test u kliničkim ispitivanjima. Zato lijekovi i traju prosječno 10 godina na tržištu. I tada ih povuku zbog nuspojava.

pa je ovo s kemijom nit meni nije sjelo...već dugo! znam, to su feromoni..al kak recimo objasnit (a upravo sam to pokušavala) jednom klintonu da ja nisam...monika? teško...jer čovo to nije shvatio još od 2010. otkada datira naša prva prepiska? zakaj su muškarci (ili tako djeluju) ponekad tak retardirani?

Moje je iskutsvo da neki liječnici ne znaju niti dozu lijeka odrediti. Dakle, samo prema težini. A kamo li da uzmu u obzir druge parametre (neke osjetljivosti, metaboličke devijacije) koje su važne kod uzimanja lijekova? Ma, može znanost i rasturati to područje kad majstor na kraju lanca zezne. No, majstor k'o majstor u svakoj struci. Ima malo dobrih i puno loših.

Hej, Mai, feromoni su detektirani kod životinja, biljaka, ali nisu kod ljudi. Barem nisu donedavno bili. Ne postoji dokaz o postojanju feromona kod ljudi. Ta 'kemija' je čista računica - analiza koju mozak provede na temelju naših dosadašnjih iskustava i postoječih slika - kad nekog ugledamo. Kasnije se razvijaju jake energetske veze. To bi bila onda prije fizika. Ajd neka kemija u mozgu, pojačano lučenje tih 'spojeva sreće', ali to se događa i kad slušamo dobru glazbu..

Čuj, a zakaj je loše biti Monika? PA ženska si je pomogla na više načina :)

Znaš da u krugu Plive postoji zgrada koju zovu 'Monika'? Baš prema toj Moniki. A zato jer se u toj zgradi proizvode 'oralni oblici' :)

btw, 'oralni oblici' to su tablete i sirupi, ono lijekovi kaj se uzimaju oralno

ajd me malo uputi...kaj su to oralni oblici? meni oralni baš nikad nije sjeo...tak da sam tu još...omladinka?

ups...a ja mislila da to ima veze sa sexom...čim spomeneš moniku to asocijacija na sex a ne na tablete?

a ni tablete mi baš ne sjedaju...onak širom otvorim usta, jedva zgutam tabletu uz hrpu vode a suze navru na oči..ko da sam neki...kurac, s oproštenjem, progutala!

Hehe, Mai :) Hja, tak se zove pogon, 'oralni oblici'

Paaa, postoje i supozitoriji, tj. čepići, za guzu recimo. I to djeluje brže i ne udara na želudac.

Znam kako ljudi funkcioniraju u realnom životu, sinulo mi je. Ne postavljaju teze, pa ih nije briga. Ali zato postavljaju antiteze i osećaju se moćno. Drugim riječima, jedino su u stanju pokušati omalovažiti tuđu tezu

Problem s tim imaju oni koji postavljaju nove teze. Koji su inovatori. I koji razmišljaju. I stvaraju. Jer nakon muktrpnog stvaranja neke teze u koju su uložili tko zna koliko vremena, dođu ovi antitezičari i ruše tezu, a da nisu prstom mrdnuli već samo jezikom mlate.