Muškarci i žene...i nešto između

Ponavljam se, fakat Pietren opet ima praf!

Pogotovo tam' di piše da muški orgazam i posljedično pad muške energije uzrokuje nepremostive antagonizme između jedinki ženskog i muškog spola, što u konačnici dovodi do raskoraka, i na kraju prekida svih spona između njih, a to znači i bilo kakvih anatomskih i inih aktivnosti.
Muškarac, shrvan nakon seksa, osjeća se, vjerujen, iskorištenim i do kocena potrošenim, i nije za čuditi kad postorgazmički razmišlja o prekidu s trenutnom partnericom koja ga je dovela u to jadno stanje satrtog duha i tijela.
Olakotno je kaj se, kak' uvaženi bloger piše, sve odvija na podsvjesnom nivou, i kao takvo ima značenje bliže istini nego bilo koja druga racionalna, pomno odrađena analiza. S tezama ili antitezama, nebitno ;)

Ako idemo logično zaključivati svezi glede napisanog, a u smjeru rješavanja problema, osnovno kaj bi mi žene trebale učiniti je povećati razmak između dviju seksualnih aktivnosti. Ubaciti pauzu, dovoljno dugu da se zaboravi na nedaće i neugodnosti prehodnog koitusa.
Predlažem prvu i eventualno treću subotu u mjesecum kao aktivnu, a neradni tjedni između bili bi dovoljni za obnovu potrošene muške energije i recikliranje njegovog duha kao obnovljivog izvora energije i čulnih, dvosmjernih užitaka.
Sustavno djelujući uspješno bi prevenirale moguće, radikalne poteze s njegove strane, a usmjerene u potragu za novom kikljom.
Ili, ako to nije izvedivo, i ponavlja se spomenuta radnja u pravilnim, gušćim razmacima, dobro je na vrijeme sjetiti se, prije konačnog uzdaha, važnog, a neodgodivog posla, kao npr. peglanja i ribanja kade ili pećnice, rješavanja križaljki ili sređivanja noktiju, te mu na taj način, brzo i jednostavno omogućiti da sačuva svoju energiju, nedirnutu ili tek toliko, malo načetu, žrtvujući se za dobrobit nas kao para.

U nastavku se spominju valovi, amplitude, gornje i donje sfere djelovanja, a ja se svesrdno nadam da žene u takvim kombinacijama ne pate od morske bolesti, a niti ih nije frka visina, te smjerno i smjelo predlažem slijedeće:
ako je do sada, muškarcima bila potrebna dodatna signalizacija u označavanju ženskog cilja, u duhu tantrično-orgazmičkih aktivnosti potrebno je uključiti i zvučnike, da se čuju upute; naše njima.

Kako sam i inače sklona vizualizaciji, ne znam da li bi to nekako ovak' izgledalo: to, to...čekaj, malo lijevo...e tu...ne, ne, fulao si, aaaaaaa...k vragu, kaj delaš?...uuuuuuuuuf, dobro je...nastavi...e, ma di ćeš?...ajme, čupaš me...pomakni ruku, žulja me lakat...kaj da kuham sutra?....sam stavila lenor u zadnju turu za ispiranje?.... još malo, sad ćuuuuuuuu.....konačno....toooooooo.....aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaah.....!



Na kraju, u znak zahvalnosti nikako ne zaboraviti milo ga i zaljubljeno pogledati, utisnuti mu poljubac na mjesto po osobnom izboru i trenutnoj inspiraciji, zahvalno potapšati po guzi i zašušljati ga da se odmori.
Gaseći svjetlo, tiho, na vršcima prstiju zatvoriti vrata za sobom.




Iako je ponedjeljak, i dalje ga smatram najodurnijim danom u tjednu, pogotovo iza vikenda koji i nisam imala, sve ovo gore navedeno potpisujem, u znak ozbiljnosti, svojim nickom!

S poštovanjem,

vaša meija

(mogu li sad otpetljati prste u figama stisnute? ;)


***

Pišući o seksu uglavnom se piše kao o tehničkom načinu spajanja dvaju tijela, njihovoj anatomskoj (ne)kompatibilnosti, trajanju samog čina, uz pokoju, hrabro ubačenu lovačku ili ribičku zgodu, i doživljenom ili neostvarenom orgazmu.
Eventualno u pričama postoji i ono kaj je prethodilo, kao potvrda požrtvovnog djelovanja, osvajanja, nagovaranja ili samo ponavljanja već nekoliko puta ranije potvrđene učinkovitosti primjenjene metode.

Obično izostane onaj dio poslije. A taj je itekako bitan.
Meni.
A vama?

Ne mislim na brzopotezno skupljanje odjeće po podu, nervoznim prstima popravljanje razbarušene frizure, na polupognute poglede uz neizgovorena pitanja i eventualno prigovore.
Ni na očekivanja tko će učiniti slijedeći korak. I da li će ga biti.

Ali mislim na fazu kad se stisnemo uz njega, upijamo mirise, svoje i njegove. Hvatamo isti ritam disanja, teškog tijela i lakog, istovremeno, lijeno ne mičući se.
I puštamo da trenutak traje. Jer samo to nam je potrebno.
Dovoljno.
Tada.....


A meni sada treba druga šalica čaja.
Dobro vam ponedjeljkasto jutro! :)





(zamolba Pietrenu: malo uspori, vidim da kasnim jedan zapis, nemrem tak' brzo sve pohvatati….ponizno zahvaljujem ;P)

svašta si ti tu napisala..ali jedan dio mi se dopao:) jutro meija..:)

men'se svidja onaj dijel pred kraj..
kad si udisu mirise i slusaju si ritmove disanja
;)

eto,tiga,na
sad nje nema ;)

čini mi se da vam se sviđa isti dio ;)

a meni (i) medek :))

tko je rekao da nema meije..:)

meija je izgleda do sada hvatala ritam..he,he
salim se
jutro i tebi ;)

men se najviše svidja slikica, e:)))

konačno - u isto vrijeme, na istom mjestu..i vas dvoje :))

nemam više snage čitat o Pietrenovim biserima

a tak'i medo me podsjeca na onog kad sam imala 3-4god
sav je izlizan ;)
danasnji su meki,cupavi i podatni
;D

i meni, Vins...

;)

ma ko ga ne bi zašušljao, ha? :))

meni je slika bez veze..:))

ja još ne posustajem u reakciji :P

Pietreeeeeeeeeeeeeen, di si...dođi, ne bumo ti niš ;)

vins..jes'ti imala v'akog medu kad si bila mala? ;)*

nickiću, da je drugačije, fakat bih se zabrinula :))

megi, fotkam svog, skoro istog medu, kad dođem doma :))

uuf meija..moj tak'i izlizani je negdje na slavonskom tavanu
al sam ga zamijenila sa ovim sto ima ritam u disanju
;D
nekog reda mora bit (u skladu sa godinama ;)

Megi, apsolutno je da sam imala vakog medu i kad sam malo poodrasla:))))još u nekim razredima osnovne me pratio))

a najdraži mi je bio jedan zlaćani, duže dlake, sa rozim fjokom koji bi napravio "meeee" kad ga ko položiš na ledja..a tog sam obožavala..koja je to bila žalost kad se raspao pa morao u smeće:((

mene je cekao doma.. (citaj,nije mi stao u skolsku torbu ;))

imah i jednog zutog,gumenog..
eee,taj je sav bio izboden od inekcija ;)
voljeh se igrat opake doktorice kad bijah mala ;D

bila sam već dosta velika koza kad mi je mama iz Venecije dofurala krpenog pajaca velikog metar i nešto....jedino nju su na carini pregledavali i cerili se kad je otvorila kofer :)))
(pssssssst, još postoji ;)

a sjecate se onih obucenih beba iz Trsta,u onim polusjedecim stolicama od stiropora..
one,sto kad bi im se izvukla duda,bjesomucno plakale?
;)

a tek onih malih po imenu "sasa" u kutijici malo vecoj od onih za sibice...
ijaaaaj ;)

meij...bravo ti:)))...ovoliko bedastoća ovdje skoro ne pročitah kao ovih dana...uhhh :))))

meni je stari za drugi razred koji sam prošla odličnim kupio ooooogromnog psa crnog sa veeelikim očima.....e kako se naša mačka bojala tog psa, više nego usisivača ili bilo čega drugog)))

ha, čuče još uvijek klinke u nama? ;)

dono, kaj da prestanem vjerovati da je riječ o zeki i provokaciji? :P

(tnx :)

bas je fora cuvati onaj djetinji dio u sebi
;)
sve je dobro dok si ne počmemo opet vezati kečke

je, još fale i tratinčice ..voli me..ne voli me... :))
se sjećaš maslačaka, onih zafrfuljenih niti od stabljike...i flekavih prstiju nakon toga? ;)

vise ljepljivih,neg' flekavih ;)
ali,kad bi se pogledale kako smo si bile će-će sa onim lancicem od tratincica i narukvicom od maslacka......iiiiiiiii
ma 'ko to moze platit
(taj osjecaj)
;)

je..je...nema cijene ;)