Laprdarij

Intervju s Bertom Hellingerom:

Razlikovanje osjećaja

Novinar: U Vašem radu uvijek iznova govorite o ljubavi koja izlazi na
vidjelo. Što je s osjećajima poput bijesa, mržnje, zavisti? U
Vašem terapeutskom radu, koliko vidim, bijes ne igra nikakvu
ulogu. Zašto?

Bert: Razlikujem izvorne osjećaje od onih koji služe kao zamjena
za izvorne osjećaje. Izvorni osjećaji potiču na akciju,
dok sekundarni osjećaji služe kao zamjena za akciju. Zato
rad sa sekundarnim osjećajima ne daje rezultate, jer se
time samo utvrđuje poricanje potrebe za akcijom.

Pokazat ću ovu razliku na primjeru zavisti. Što je zavist?
To je potreba da se nešto ima, a da se za to ne plati odgovarajuća
cijena. Umjesto da radim sa zavisti, klijenta usmjeravam
ka spremnosti da za željenu dobit i uspjeh
plati punu cijenu.

Slično je i sa ljutnjom. Ona je jedno od elementarnih stanja
našeg postojanja, koje u trenutku kad nas netko napadne
pokreće naše obrambene mehanizme i u presudnim
trenucima daje snagu za samoobranu i, u krajnjoj
liniji, omogućava preživljavanje. To je, dakle, pozitivna,
dobra energija, koja nas osposobljava za akciju.
U većini se slučajeva, međutim ljutnja javlja bez stvarne
opasnosti, već samo na temelju predodžbe, i onda
bijesnimo umjesto da djelujemo. Tako sam, na primjer,
kod sebe primijetio da, ako se u mislima naljutim na nekog
i pomislim: Kako samo mogu biti takvi! Što li mi samo
spremaju? znam da se na ovaj osjećaj i pretpostavke obično
ne mogu osloniti. Jer svaki put kad sam ih provjerio,
uspostavilo se da je sve drukčije nego što sam pretpostavljao.
Moj bijes je bio izazvan mojom maštom. Ova
vrsta bijesa nije potkrijepljena informacijama, već počiva
na projekciji i sumnji i samim tim je i neosnovana.

Novinar: Bijes je često osjećaj koji je potisnut. Rijetko se događa da se
ljudi zaista razbjesne. Često se taj potisnuti bijes uopće i ne
pokazuje, već se ugnijezdi u sasvim pogrešne dijelove duše.

Bert: Bijes nastaje kad se ne zahtijeva ono na što se ima
pravo. Dakle, ako ništa ne učinim kako bih ostvario i dobio
ono što mi inače pripada, to me dovodi do bijesa.
Ovaj bijes je također samo zamjena za akciju.

Novinar: Rekli ste da uopće ne držite do toga da se bijes iživi u procesu
terapije Međutim, u procesu terapije česte su situacije pri kojima
klijenti upravo preko bijesa uče kako osjetiti samog sebe.
Jer bijes je izvor ogromne energije.

Bert: Ta snaga je često samo prividna. Presudni osjećaji su
bol i ljubav. Umjesto da se suočim s boli, lakše mi je razbjesniti
se.

Uzmimo da se klijent tijekom terapije sjeti da je npr.
kao dijete bio istučen, i razbjesni se na počinioca. U tom
stanju bijesa on izbjegava osjećaj boli. Ali ako kaže: Ovo
jako boli, on dospijeva na jednu sasvim drugu razinu,
postaje pribraniji i puno snažniji. Suočiti se s boli je puno
dublje nego ako se kaže vratit ću ti za to.

Novinar: Ima ljudi koji razbiju čašu kako bi izrazili osjećaj Kako si mi
mogao to napraviti! Ne razumijem što se tu može prigovoriti.
To, svakako, ne oslobađa od boli, ali izravno izražava trenutno
emotivno stanje.

Bert: Takav bijes se može vidjeti kao izraz boli. Ali njime se
dospijeva blizu opasne granice. Ukoliko se ona samo
malo prekorači, sve je izgubljeno. Bijes je, doduše, iskazan,
ali iz toga ništa ne proizlazi.

Razlika koju ovdje želim naglasiti je ona između trijumfa
i uspjeha. Ako se povedemo za osjećajima koji vode k pobjedi
i trijumfu, prokockali smo svoju šansu za uspjehom.

Novinar: Znači onda osjećamo da smo plemenitiji.

Bert: Ja sam sama plemenitost, a ti si gad. Ja sam vjerna
supruga, a ti me varaš. Cijena trijumfa je gubitak partnera.
Do uspjeha se, naprotiv, dolazi odricanjem od trijumfa.
U azijskoj kulturi se nikada ne smije dopustiti da netko
izgubi obraz. Time je osiguran uspjeh u budućnosti.
Ako svojim ponašanjem omogućim drugome sačuvati
obraz, čak i ako je učinio nešto loše, pridobio sam ga za
sebe. On će onda učiniti sve što je u njegovoj moći da
svoje nedjelo ispravi. Ako ga, naprotiv, ponižavani pred
drugima, ja sam ga izgubio. I još gore: stekao sam u njemu
neprijatelja. Time, dakle, ništa ne dobivam. Naprotiv, čak i
neutralni promatrači će se okrenuti protiv mene i solidarizirati
s poniženim, iz potrebe za ravnotežom.

Trijumf je odricanje od uspjeha. Tko trijumfira, gubi
prijatelje. Oni se radije okreću onome koji je izgubio. To
je potreba kojoj se ne može odoljeti.

Mnogi osjećaji su samo naličje ljubavi i boli. Mržnja je
npr. samo druga strana ljubavi. Ona nastaje kad je netko
povrijeđen u svojoj ljubavi. Onaj tko mrzi, zagrađuje
sebi pristup ljubavi. Ali ako kaže: Jako sam te volio i to me
strašno boli, onda tu više nema mjesta mržnji. Poslije jedne
ovakve rečenice moguće je pomirenje, poslije mržnje,
međutim, pomirenje više nije moguće. Mržnjom čovjek
upravo gubi ono što bi, ustvari, zaista želio imati.

Novinar: Neki ljudi kažu da je tjeskoba suprotnost ljubavi.

Bert: Ne, suprotnost ljubavi je ravnodušnost. Kad mi dođe
par i kažu mi da više ne mogu živjeti zajedno, ja samo
pogledam koliko su još angažirani. Ako ih to jako boli,
znači još uvijek su dosta angažirani, što znači da su i
šanse za pomirenje dobre. Ali ako ih više ne boli, zavladala
je ravnodušnost i ta veza je završena.