parablog

a možda samo čitam, slušam i upijam pogrešne autore?
woody allen, recimo. ima tisuću godina. potpuno pomiren s tim kako je život ništa drugo doli patnja. cirkusant. klaun. luđak koji je egzistenciju rješio uvaljivanjem istih fora kinematografima, a ovi ih sa svakim novim uratkom gladno kusaju. skoro kao i ja.

u svojoj "ljubavi i smrti" kaže da ako se patnja želi izbjeći, ne smije se voljeti jer voljeti znači patiti, a ako pak ne voliš, onda patiš radi toga što ne voliš. prema tome, voljeti znači patiti, ne voljeti znači patiti. ako biti sretan znači voljeti, tada biti sretan znači patiti. a patnja čovjeka čini nesretnim.

vrti mi se u glavi od ove kolorature.

i stvarno ne volim ponedjeljak. ni utorak. ni ostale dane u tjednu.

Link

ni ruske klasike.

lijepo rečeno, ali Tolstoj je još uvijek najveći!

To je zato što mislimo da se patnjom možemo iskupiti. Čak i nekog drugog.

o sati sumnje, sati bola.... tko stvara taj vas kleti neće......
Ljubaf ti donese klince, a tek onda naučiš što je to neuzvraćena ljubav :)

gore spomenutog režisera i glumca ne cijenim i ne gledam nikako

najveći pisac je Dostojevski,
a Tolstoj je najveći pisac zanatlija

molim, molim, ne zamjerite
to su samo moja mišljenja, ništa osobno prema ikome

http://www.youtube.com/watch?v=ldJkFJgqqWQ

a ma. ne valja ti filter gledanja. trenutno.

ajebiga. ne bih ja niš', al kad si rekla NIšta................................................................ :)

nikog, lutko, taka mi je narav, kano odžak star i garav... :D

Najveći je Stojko Vranković.

meni se nikada nije sviđao spomenuti woody allen, niti njegove "komedije".
mnogi njegovi uradci su više žalosni, nego smiješni.

haštajaznam :)