Diktatura nesanice
jutro i livade u celofanu mraza
trljam talog kratkih snova
iz kuteva prenutog pogleda
monitor blješti umjesto
prekinutog buđenja Sunca
koje smo čekali na stijenju ispod svjetionika
natuknicom spašenom od zaborava
držim nas u zagrljaju
svijetlo rasplesanog ferala
pretvara nas iz tijela u sjene
pa izdajnički vraća tijelima
jutro i nespreman korak preuranjene stvarnosti
spotičem se na zakrpu prisjećanja
tvoj se vrisak stapa
s lomom vala
a vjetar nam krade pelud daha
upitnik kralježaka korektorom zakašnjele svijesti
ispravljam u kruti uskličnik
kava eruptira i gasi
vizualnu toplinu tihog plamena
razbijena šalica prosipa krhotine nestvarnog
akvamarin se izlijeva na zapadu
rijetke mrvice sedefa točkaju zodijak
dok se grafitno crnilo razlijeva polutkom
perle znoja kapaju sa nas
odlazim u dan s hendikepom umora
i znam, pri lijeganju
mazohizam će me predati diktatoru nesanice
podočnjaci su mala cijena
za živost kojom te ljubim dok samo
isprekidano dišem
10.02.2013. u 12:20 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar