čudan čovjek čudnog imena

Stavi dlan na moj dlan i zareži iskrama repatice crnu svilu neba u koroti.
Podijelimo kozmos na dva jednaka dijela i igrajmo se sjena i gospodara.
Poziraj mi na fresci istočnog grijeha.
Poleći ću te na zvjezdano krzno velikog medvjeda i otapati tvoj stid.
Smirenim kistom jezika brisat ću zaboravljene sunčeve pjege s tvojih obraza.
Ti si delicija na trpezi u slavu Erosa.
Udisat ću šumove dalekih valova iz tvojih slušnih školjaka.
Odazvat ću se timpanima koji tuku iza tvojih grudiju.
Ja sam plaćenik tvoje požude i ovi prsti crtaju kartu tvojih drhtavih erogenih zona.
Raširi noge.
Budi slutnja snošaja.
Pusti da kušam okus kojim si ispunjena.
Drži mi glavu u rašljama omamljene kušnje i ne puštaj je sve do ruba svemira.
Tamo, s tvoje strane, gdje kipi blještava Venera slomi moja koplja štitovima cjelova.
Ja sad ležim nemoćan pod tvojom vlašću.
Uzmi me za saveznika kad izvori zore poteku i isperu ugalj noći.
Biti ćemo užarena lava koja mrvi kruto stijenje čekanja.
Tek u horizontali olakšanja pripast će nam sjene.

gosp. zelenaruka je malo zagazio u mistični svijet?

:)