Muškarci i žene...i nešto između

...koji to nije



Jutros mi je, nemam pojma zakaj, bilo hladnije nego jučer, a isti minus je.
Znaš da ne volim kad zima zahrapavi stakla. Odavno sam prestala prstima šarati po njima i pisati gluposti.
Sjećam se onih dječjih rukavica, s jednim palcem, mekane, vunene, tople, šarene, od ostataka, s coflekom na žnjorici stisnutoj oko zgloba ruke.
Još uvijek znam izvući prste, stisnuti šaku, i samo palac ostaviti na mjestu, kao bit će mi toplije, a nije.

Znaju me pitati kad ću odrasti. Ne znam, a i ne žuri mi se biti odrasla po tuđim mjerama. Ili su mi prevelike, plešu mi oko tijela, smetaju u pokretu. Ili me stežu i ne daju disati. Čak i kad otkopčam gumb pod vratom, još jedan mi treba da lakše dišem.

Mogla bih, da hoću, biti drugačija. Čak i kažem im da budem. Jednom. Zaustavim tak' njihovo novo pitanje, kupim vrijeme do slijedeće prilike. Dobro njima. Meni još bolje.
Ali ti znaš da sam odrasla odavno. Znaš i kad. Točno u dan. I sat.

Se sjećaš kad sam znala ugurati ruke u tvoje džepove, a niš nisam tražila. Ili zavući ti ih ispod pulovera, prisloniti raširenim dlanovima na tvoja leđa, pustiti da toplina s tvoje kože prijeđe na moju.
A ti se se trgnuo zbog hladnog dodira. Uvijek si znao da će biti tako, ali nisi se pomaknuo. Ni njurgao. Pustio si me.

Danas sam našla parking od prve. Dokaz da je dobro naći se na pravom mjestu, u pravo vrijeme. I nisam kasnila. Znaš da ne volim to. Nekako mi je bezveze ispričavati se, a istovremeno znati da sam se mogla ranije dić', manje gmizati po doma i zjakati u prazno, krmeljava.
Promrmljam ispriku, tek toliko da me se čuje i produžim korak.

Vidjela sam neki dan Šogija. Zdebljal se ko prasac. Veli da ga i dalje jebucka koljeno i da bu konačno to trajno rješil. Bježi od doktora ko vrag od tamjana, pa bumo vidli da li bu se predomislil'. Kaj, to je još od onda kad ga je razvalil na skijanju? Valjda više ni za kikljama ne trči k'o nekad, kad veli da je tak i tak niš koristi.
Čudim se njegovoj Marini da nije do sada skužila da švrlja. Da je švrljal, ak ne mulja. Ili fakat vrijedi da vidimo ono kaj želimo vidjeti. I čujemo. A ostalo ko da ne postoji, dok nas ne lupi po njonji.

S Liduškom idem sutra na kavu. Već dva tjedna se dogovaramo i nikak' da uhvatimo vrijeme. Ima mi nekaj za ispričati, a veli da nemre ovak, prek žice. Nadam se da je trudna. Čak imaju i ime za bebača, Luka po Antinom starom, a Tia za maličku.

Naš Marin je postao malo ozbiljniji. Hoće u izviđače. Opet. Nadala sam se da bu ga to pustilo, ali vraga. Uporan je na tebe. Nemam pojma kaj da radim. Nekak' mi je još mali da ga pustim samog, negdje. A možda bu konačno naučil, uz čvorove vezati i tenisice.
Zlizala sam jezik opominjući ga stalno, da bu jednog dana razbil nos ak se popikne na žnjirance, a on, onak' mudro, ko da zna kaj govori, a možda i zna, veli da je to fora. I da se ja u to ne kužim. Mahne rukom i ode.
Ima jedna mala Ecija u njegovom razredu. Pozvala ga je na rođendan. Samo o tome priča. I o njoj, onak' između redova, kao, da se ne kuži. Da ne skužim. E, ma zamisli – dao mi je 25 kuna od svog džeparca da mu pomognem izabrati poklon za nju.
Jutros me pita, namreškal je nosek, da li je mora poljubiti ili je dovoljno ispružena ruka. A ja njemu da bu sam znao, na vrijeme, kaj treba. Ili da je nekaj napravio, a bilo je krivo.

Još i danas se sjećam kad smo se mi prvi put poljubili. Bilo je isto šljiva kao danas. Ti naslonjen na drvenoj ogradi mostića koji to nije, na Ribnjaku. Ja na tebi. Se sjećaš? Kasnije, otkopčao si jaknu, stisnuo me uz sebe, zaogrnuo me njome, dok smo čekali tramvaj. Meni se nije žurilo. Ni tebi. Čak mi nije bilo više ni zima.
Davno je to bilo. A kao jučer. Čudno je to kako nešto nikad ne izblijedi, bez obzira koliko kalendara promijenili na zidu. Ostaje. Negdje.

Znaš, ne znam kako da ti kažem, kužiš i sam da trtljam. Pričam samo da popunim prazninu. Onu nevažnu.
Uvijek je tako kad sam nervozna. Krenem i ne znam stati. Znam i to da ti ništa nemrem sakriti u gomili riječi, ma koliko se trudila i ma koliko vjerovala da sam vješta.
Upoznala sam nekog. Nakon 3 godine. Ne, ne želim ti pričati o njemu. Ali htjela bih da to znaš. Osjećam da to moraš znati. Barem to. I samo to. Za sada.

Znaš da te volim. Još uvijek. I da se ništa neće promijeniti.
Zbog njega.
I s njim.


Idem. Marinu za pola sata završava škola. Ne volim da me čeka.

Naručila sam ruže. One žute kakve imamo doma. Posadit ću ih, tu sa strane, čim malo zatopli.

Idem sad.....

Link PIU' CHE PUOI - Eros Ramazzotti & Cher




(u nedostatku vremena, inspiracije, čokolade...repriza "nečije priče" ;)




Dan kao svaki drugi?
I da. I ne.
Kako za koga.

Moj je još pospan....

Dobro vam jutro! :)

uf..
lijepa ali teška priča..

kakva je spona u bojama meginog broda i tvoje ruže
mislim siga bolje da joj je muškarac ruža neg brod

kajaznam pogni, i je i nije...kak se s koje strane gleda
i koliko kome treba za korak dalje

meni ova onak, s pozitivnim predznakom ;)

zakaj ruža, a ne brod?

brod može uploviti u luku, čvrsto s usidriti ;)
ako je ruža, pa bila i žuta, kihne nakon nekog vremena :P

brod pohrđa. brod se zbuši
ruža se čuva i njeguje a pri tom se moš i piknut na nju

i ono mi je nekak bzvz pun ko brod

ako se dobro održava i redovito servisira, vrijeme nije ni brodu neprijatelj ;)

a ruža? tja...može ostati sasušena između stranice neke knjige, možda i zaboravljene na polici..

koji si kurac onda kupila ružu a ne brod recimo, ha?

idem aj bok

Autor: Philippe_de_Mala | 14.02.2013. u 9:52 | opcije

kupila je ruže zato jer su jeftinije :)

idi...bok! :)

meija..jel se meni cini,ili je pippo danas nest ko ljut? ;)

ne čini ti se..nekak je mrgudan. valjda je loše spavao. tko zna kaj sanjao

;)

mozda se nad'o da ce mu u san doc valentina,a ono dos'o valentin ;D

uf, onda ni ni čudo da je takav kakav je :))

zagrlite nekog koga do danas niste
ili poljubite
ako to nije dovoljno, riječima zaokružite

probajte!
nije teško

držim fige... ;)

čitamo se..mah-mah :)

vilip ne sniva ili točnije toliko rijetko sniva da je to zanemarivo

kahm....nije ljut. čemu?

koja priča ..... jbg, mene rastužila. možda i više nek kaj bi trebala, al kad si onak... pomalo već načet, svakakvi ti se virusi lako priljepe :-(((((((
jutros sam zaspala i kasnila na posao skoro sat vremena ..... virusi, štaš :-)))))