Muškarci i žene...i nešto između

Skoro godinu i pol je prošlo od zapisa koji ponavljam, ali niš se nije promijenilo.

Za nas koji smo tu ukorijenjeni, možda kao podsjetnik, za one koji su patuljci koji pojma nemaju, upute....


ZA NOVE BLOGERE

Kad jednog lijepog dana, a možda i ranije, konačno odlučite maglovitu virtualu zamijeniti opipljivom realom, a nije (samo) međunožno uvjetovana, dobro je znati, i bez klokana u blizini, da vam se taj i slijedeći korak može vratiti kao bumerang, ako:
-upoznate krive ljude u pravo vrijeme
-upoznate prave ljude u krivo (svoje ili tuđe) vrijeme
(o onima koji su pravi u pravo vrijeme ovdje nije riječ, a ima ih, ima...)

Jer sve što kažete o sebi, a prođe bez vaše autorizacije, znat će i oni kojima te informacije, čak i one potpuno nevažno-beznačajne, nisu namijenjene.
Jer i ono što ne kažete, doznat će (se) o vama okolnim putem, slijedeći naputak da je dobro biti u prednosti i na vrijeme doznati sve što se treba doznati.
Jer mašta je svemoguća, a nastavak može biti i u smjeru gdje je svima, ne samo njima, vidljivo postavljen znak za zabranu zaustavljanja i parkiranja.

Po mogućnosti, zato, pravovremeno krenite s treningom bezazlenog čavrljanja u trajanju najmanje 120 minuta na temu: kako sugovornika-cu zadržati (neprividno) budnim, a ništa važno o sebi ne reći.
Jer opet, sve što kažete (o sebi, o drugima, o trećima), neplanirano, nesmotreno, usput, u krivoj procjeni trenutne situacije, kad-tad bit će vraćeno na vašu adresu u promijenjenom sadržaju, ili istovjetnom, ali ciljano-angažiranom, a za (auto)cenzuru ionako je već (pre)kasno.

Zato, uz kavu, sa šlagom ili bez, poželjni su razgovori o prognozi vremena, pogotovo o najavljenom snijegu i procjenama da li će ga biti i u koliko će ga biti; o nekoliko puta najavljivanom smaku svijeta; o modnim imperativima za proljeće-ljeto 2012-te, ako preživimo još jednom spomenutu kataklizmu; o receptima s Coolinarike, te začinjeno pokojim vicom o plavušama uz mjeru predostrožnosti, a ta je da su u društvu nazočne samo tamnokose ili crvenokose dame.

Ako opet, jednog lijepog dana, a bit će sigurno i ranije, doznate sasvim slučajno, a ta slučajnost naravno i nije, da se o vama na n-toj kavi i dalje priča, smatrajte se izuzetno privilegiranom osobom.
Zanemarite štucanje i prisutnu žgaravicu. Proći će.
I nikako, i nikada, pa ni onda nemojte pomisliti da se radi o brušenju jezika jer riječ je samo o običnoj razmjeni običnih informacija, svima dostupnim, a nekima malo više.
To što ponekad nemaju veze s istinom, vaša inicirana reakcija je opet vaša ograničena percepcija o izrečenom i interpretiranom.
Ako imate višak vremena (i manjak pameti; ne nužno svima vidljiv), ne žalite vremena, i potrudite se pomno i kontinuirano prikupljati sve, baš sve što netko o nekome piše/govori.
Pravovremeno razgranajte, kao lipa grane u proljeće, mrežu kontakata, pogotovo s onima koji su, čudno, uvijek na samom početku zbivanja (o čemu god bilo riječ). Jer doznati što se treba doznati, i doznati kad se treba doznati neprocijenjivo je.
Kad-tad, ne brinite prije vremena, znat ćete prikupljene informacije adekvatno iskoristiti. Ako ne drugačije, onda kao provjeru tuđeg ponašanja i da li će ili neće biti reciprocitetne vrijednosti.

Budite ponizno zahvalni svakom tko odgovori na vaš upit, a pogotovo kad vam samoinicijativno pošalje privatnu informaciju o nekome. Odgovorite, jer pristojno je, cijeneći uslugu na isti način.
I budite sretni jer samo tako, malo po malo, tanašnim sponama gradi se povjerenje i učvršćuju temelji za prijateljstvo.

I za kraj, pažljivo hodajte. Kažu-bit će sutra ledena kiša. S vremena na vrijeme, u pravilnim razmacima, provjerite tko vam broji korake iza leđa. Pri prelasku preko ceste, a semafora nema, sjetite se roditelja i njihovih savjeta-prvo lijevo, pa desno, neovisno o političkoj orijentaciji.

Jer ako nekome stanete na žulj, ili pokažete jasnu namjeru da ćete to učiniti u dogledno vrijeme, o tome će promptno i preventivno znati i ostali. Naravno, na blogu.

(*ebala vas tuđa reala u virtuali!)

kad bin se stalno osvrtao tko mi broji korake opizdijo bi glavom o zid

ko ti kriv ak se šmucaš uza zid :P

ili ne gledaš kuda hodaš...ili nemaš ženu koja bi te usmjeravala kam da ideš :)

žena mi nije potrebna

jebeš muško kojeg žena treab usmjeravat. kaje to muško?

vid meja ak se uza zid smucaš nemreš opizdit o isti na zadovoljavajući način

zid te mora znenadit i najednom se pojavit pred tobom da doživljaj bude pamtljiv

eeee, da ovo daju bebama na izlazu iz rodilišta :D

Jako dobar vodic. Mozda da ga se uvrsti u stranice iskre nesto kao kratak vodic za novopecene blogere.