Laprdarij

Čitajući vas danas, i obzirom koliko emocija ovdje ulažete, koliko pravice dijelite, pa savjeta, i koliko ste u stanju osuđivati, stječem dojam da vi MORATE biti ovdje, na blogu. Da nemate alternativu. A bome nemate ni većih briga od toga tko je komu što rekao, a pogotovo tko je vama nešto rekao. Ajme. Ne razumijem, ako vam je tu tako grozno, koji vas vrag tjera da se tu patite? Kaj ste osuđeni biti ovdje?

I koji klanovi? Meni je to smiješno! Ajd, tu nekakva grupica od tri dokoličarke nešto pokušava sebi nabiti rejting, eh i one su našle mjesto gdje će biti glavne, i kaj bi ja sad trebala njima povjerovati? Po onomu kako su mene blatile vidim da sve to nema smisla. I da se zbog toga uzrujavam? Pa ionako ih većina blogera izbjegava, zajedno sa mnom. I vidim da je većina ovdje nepristrana, i da ih je baš briga za klanove.

Tu sam jednako vrijedna kao i svi, čak imam i privilegije jer plaćam premium :). Ne znam kako je s vama, ali ja sam tu dobrovoljno. A ako sam dobrovoljno, onda kao i u svakoj grupi ima raznih. A o meni ovisi kako će se oni prema meni ponašati, i potovo o meni ovisi koliko će me to dodirnuti.

Gledajući ekipu na blogu ima jedna stvar koja me jako zabavlja, i u čemu nema pomaka. A to je - kako je teško prešutjeti. Nevjerojatno! Moji klinci već znaju kako biti mudar, i kad se isplati zašutjeti. Ne ono - biti ušutkan, nego elegantno i mudro izbjeći raspravu bez kraja i konca. Da vam zadajem ciljeve za sljedeću godinu, to bi bilo: naučiti prešutjeti. Naučiti ne reagirati. No, vjerujem da ste vi kojima jezik toliko bježi zapravo upravo iz tog razloga ovdje, jer si vjerojatno jedino tu možete dopustii toliko (nekažnjenog) lajanja. Doma, ili u reali općenito, već bi odavno svi popizdili na vas. Možda si neki na taj način spašavaju svoje veze. Jer doma ne smiju pisnuti.

A opet ako zaključim da su ovo ovdje zapravo prava lica, onda je za zabrinuti se što ljudi u sebi potiskuju u reali, i ne znaju to izhendlati nego dođu na mjesto poput ovog i tu propište. Pa tu izbace ono kaj ih muči. Uh, bome u nekih je to povelika hrpa.

Ja si dođem sim proluftati mozak i srediti misli. Odmaknuti se. E-dnevnik. Raditi nešto suprotno onomu što radim ostatak tjedna, ili dana. I uglavnom se nađe netko za izmijeniti par ugodnih riječi. Zna se tu naći izvrsnih tekstova. I dirljivih priča. Krasnih ljudi! Sve u svemu, dobro mi je. I dok mi je dobro, bit ću tu.

Koka, očigledno ti nije dotični rekao da si nedojebana slinava smrdljiva pičketina i babuskara i svašta još gorega...a zar nije jednostavnije da on jedan otiđe, nego svi mi koje napada?

Nije, Đusi, a ne znam zakaj nije. A možda i je, nemam pojma. Ja takve stvari niti ne registriram.

Pa ne veli on to zato kaj zna kakva sam. To je slika koju ON nosi u SVOJOJ glavi, koja nema veze sa mnom. Pa ak je njemu lijepo s takvom slikom u vlastitoj glavi, neka mu je.

Ih, kaj mi je Vega svega rekla, to sam ponešto čak i primijetila. Valjda zato jer stalno ponavlja. No, to je njezin svijet u njezinoj glavi. I pokazuje kakav je taj njezin svijet. Koji nema veze sa mnom.

Moj svijet je lijep. Neka svatko u svojoj glavi čuva svoj svijet, kakav mu paše.

MENI JE SVE MAGJOVITO...MOJAM PJESTATI MJEŠATI PIĆA......

uvijek je tu bilo onih koji su pokušavali biti dominantne kuje il alfa mužjaci. nemoš to mijenjat. to je život. a navodno smo iznad životinja...

hm...primjećujem da su svi,gotovo svi,našli za shodno komentirati svađe na blogu.... (pa i ti koko...indirektno)...
čemu?....valjda vam je zanimljivo (a kao zgražate se)...
a zakaj ne svađe?...zakaj ne šljašteće sličke?.....zakaj ne srcedrapateljni pjesmuljci?....zakaj ne.....bilo kaj?
....ovo je blog.....ko voli nek izvoli
baš ste mi zanimljivi ovih dana :))))))))))))))))

Slipi, sad i ti komentiras svadje, preko mene

Slipi, a iz čega ti iščitavaš to što si napisala u komentaru? Fakat me ponekad iznenade komentari..

Napisala sam da ne morate biti ovdje ako vam ne paše. Blog nije obligatory. A to si čini mi se i ti napisala.

Tu je borba za pozornošću. To je netko već danas napisao, čini mi se. I u toj borbi si ljudi svašta dopuštaju. A kad netko traži pozornost negativnostima, to je fakat gadno. Jer taj je jadan od malena vjerojatno mogao provući pozornost samo ako je štetu radio. Nije ljubavi dobio. Kako pomoći takvima? Pa tako da ne reagirate na te negativne vapaje. Suprotnost ljubavi je - ravnodušnost. Ako reagirate, napravili ste upravo ono što on želi. Dali ste mu pozornost. Pa će on to naravno ponoviti. A ako ignorirate, možda mu sine da pokuša na lijep način. Možda i ne, ali na njemu je, a ne na nama taj dio.

Pikov_as, to je prirodno unutar grupe da se neki pokušavaju nametnuti. Pa u konačnici - parenje je u pitanju, treba poniziti suparnik(c)e i biti prvi.

Slažem se s Budvarom. Tko liježe s blogericom, mora se čuvati. Prije ili kasnije će osvanuti na blogu. I to je tak. Pogotovo ako napravi greške u koracima. I pogotovo ako laje po Zg o njoj. I govori da je, recimo, duševno bolesna. Zajedničkim prijateljima.

I ako se već dobije etiketa o duševnoj bolesti, onda je sve oprošteno, zar ne? Može li biti gore? Može li se što izgubiti? Ne može. E, a kad se više ništa ne može izgubiti, onda je gadno. Takvih ljudi koji nemaju što izgubiti - treba se čuvati.

E, da, to je potpuna sloboda :) Mogu ovako, a mogu i onako. A ne moram nikako :))

Koliko je još do subote? Sitno..