Laprdarij

Za one koji ne znaju, ovaj znak zove se ruža vjetrova.

Nekad davno prije skoro 30 godina učila sam jedriti. Jer je moj tadašnji dragi, i prvi muž, strastveni jedriličar od djetinjstva. More i voda meni su dotad puno više značili onako iz daljine, s obale. Skitala sam brdima, bila puno u prirodi, no vodi se nisam nešto približavala.. A vjetar je za mene značio - kad puše jak vjetar, umiru dobri ljudi. Nemam pojma utkud mi to. Ali potvrdilo se je kad je 84. puhao jaki vjetar i razbijao po Jesenicama u kojima sam baš tada bila, i za tog vjetra umrla mi je teta.

Nije da sam luda za vjetrom. Vele da se strah od vjetra zove - ancraophobia. I kome će jedrenje u život nego nekome tko se baš ne veseli vjetru, vodi i grmljavini (astrapophobia).

Nakon teoretskih uvoda u jedrenje - koji nisu mali, puno fizike, slijedila je praksa. Uz svu teoriju kojom me je moj bivši zasuo nije bilo teško pohvatati praktično jedrenje. I treba puno snage, fizičke, a pogotovo psihičke. On se fakat kuži u to. Znate ono kad je netko nekakav, ali kad radi neki određeni posao, tada je on netko drugi. Točnije, tada je on - ON. E, taj moj bivši je bio ON pri jedrenju. Bilo ga je gušt gledati i pratiti. On i sve oko njega bili su jedno. Plus ja.

Ali nešto naizgled jako jednostavno bilo mi je prilično komplicirano. A to je - odrediti smjer vjetra. Ono s podignutim polizanim prstom ne pali. Zima je za cijeli prst podjednako, barem meni. (A na prvoj jedrilici nismo imali vjetrokaz). No, može se odrediti smjer vjetra okretanjem glave i kad se čuje jednaki zvuk u oba uha, onda gledamo u vjetar. Ili se promatra kamo nečija kosa vijori, ili nekakve trakice. Gleda se površina mora. Ima puno načina, ali tek kad ih upoznamo i spoznamo.

Kad sam konačno naučila odrediti smjer vjetra stavili smo vunice na pripone. To je osim smjera vjetra jako korisno i pri utvrđivanju jesu li jedra dobro napeta. Ako vunice stoje horizontalno, onda je dobro, jedrimo najefikasnije. Ako lelujaju, onda nije. Tih vunica smo posvuda polijepili, i po jedru.

Nakon godina iskustva naučila sam gledati otkud vjetar puše i na udaljenostima dokle oko seže. Sjećam se jedne regate u Zadru, bila je praktički bonaca. Jedva je nešto popuhivalo. I kod takvih regata onaj tko prvi uoči vjetar taj pobjeđuje. I ja tad uočila da podno Ugljana ima vjetra, a prema Zadru ne (tad me je vid jako dobro služio). I mi zakrenuli prema Ugljanu i bome nas guralo prema cilju dok su drugi kloparali kod Borika..

Naučila sam: Za dobro naviganje (životom) nužno je znati otkud vjetar puše, a korisno je i strateški postaviti pomoćne vunice - kada napeti jedra, a kada popustiti.

Ima još nešto bitno. Kada skratiti jedro a kad razviti genovu

Hej, RI :) Da, mi smo imali rol-đenovu i glavno jedro. I koliko se sjećam, uvijek smo jedrili s oba jedra. KAd je jako zapuhalo skratili bi glavno i smotali dio đenove. Ali je uvijek bilo barem malo đenove. Osim kad smo naravno izvukli spinaker.

A koliko pojedinog jedra izvući, tu su vunice bile nepogrešive.

A i to je najosjetljivije pri jedrenju uz vjetar.

Zapravo taj dio - jedrenje uz vjetar mi je najveća čarolija u svemu. Ono, vjetar puše prema tebi, a ti ideš prema njemu :)

A obična fizika.

I glavno na rol . Lako tako. Koja je jedrilica

Glavno je bilo na podizanje. Jedrilica je (meni bila, a njemu još uvijek je) Šket 35.

Kupili smo ju gotovu od jednog tipa koji je radio u Uljaniku, i dobro ju je opremio.

I glavno na rol . Lako tako. Koja je jedrilica

A učila sam na maloj sportskoj klasa 4.70. Koja glisira. E, to je fakat bio gušt!

Lijepo moram dalje pozz

Pozz :)

btw ajd jutros stavi prst i reci oće li već jednom neka južina i otopit ovo snijega?

Mai, nisi mi rekla kam da metnem prst :)

Čuj, a vi koji ste se doselili u Zagreb, kaj vam nisu rekli prije toga da u Zagrebu zimi pada snijeg?

Ja se nekak ne čudim vrućinama kad odem na jug.

odličan post...dobro je pripoznat vitar, na vrime :))))

Hvala, Mazo :)

btw koko ja koja sam se doselila u zagreb pred 40 let to sam učinila iz gorskog kotara...a tamo brate metar snijega pod normalno...tak da meni snijeg nije senzacija, al u zagrebu mi mora!

mislila sam onaj tvoj prst koji si opisala....stavit u vis ovlažit..hm...iako mene ovo ovlažit odma asocira na...južinu?

Mai, ako ne možeš spriječiti - uživaj :) Danas je bio moj red za čišćenje snijega, i u 7 ujutro krenem čistiti, a ono očišćeno! Grrrr! Imam susjeda koji ima pundravce i ustaje u 4 ujutro, a ima skoro 80 godina. A veselila sam se čišćenju snijega! I kaj sad?

Eto, kad ti netko želi pomoći, a ne pita te! Zapravo me je zeznuo. A ja mu trebam zahvaliti.

Mai, ovlažit veliš :) To bum predvečer :)