Laprdarij

Moj sin poželio piti kavu. Neki dečki u njegovom razredu već puše, neki čak i piju. A on bi, eto, kavicu. Nemam doma kave i kupim ja njemu nekakav kapućino 3 u 1 pa nek dijete proba. I njemu to nije loše, ali vidim ne pokazuje neku želju ponavljati.

Jedan dan kaže on, daj mi mama kapućino da se razbudim. A ja mu velim: ne dam. Zakaj? Zato jer si išao kasno spavati i zato ti je tijelo umorno. Sad ćeš popiti kapućino da te razbudi, pa ćeš poslije popiti drugi, a navečer nećeš moći zaspati jer te kapućino digao, pa ćeš navečer tražiti nešto za smirenje, nekakve tablete za spavanje, i tako ćeš se navući na tko zna što. A samo zato jer se nisi dovoljno naspavao.

Gle što ti tata radi. Upravo živi tako: uzme nešto da ga digne, pa poslije nešto da ga spusti, pa ga nešto mora smiriti, onda je presmiren pa uzme nešto da ga razdrma, pa nešto za razbuđivanje, da bi mu onda nešto trebalo za uspavljivanje, i toliko je zbunio svoje tijelo da tijelo više ne zna smije li spavati ili ne. I sad pati od kronične nesanice.

Dijete me je čulo, i razumjelo. Zasad. A i vidi kako ja živim. Čitam vlastiti trag, kao Indijanac. Ako me glava zaboli, zašto me boli glava? Ne boli ona bez veze, nego mi nešto poručuje. A poručuje uglavnom da sam pretjerala u nečemu. Ne popijem lijek protiv glavobolje nego smanjim to u čemu pretjerujem. I glava prestane boljeti.

Rijetko kad me nešto boli, ali kad zaboli, a ne znam zbog čega - krenem u istraživanje. Tijelo predobro zna što je ok, a što nije. I signalizira nam kad pretjeramo, ili nam fali. Tijelo nam je naš unutarnji nepogrešivi vodič. Da ne bih zbunjivala tog vodiča i da bih dobro čitala njegove znakove, um mi mora biti bistar, nezamagljen. Jer me zanimaju oni sitni teško čitljivi signali, prvi znakovi nekih problema, tipa blage nervoze, anksioznosti, nemira, sitnih nelagoda, kako bih na vrijeme reagirala. Zato ne pijem, ne pušim, ne uzimam tablete, kavu, itd.

A sad mi tijelo i samo to odbija. Trebalo mi je nekoliko godina da mi se tijelo i um (ili što već) uravnoteže, i uglavnom smo uspjeli.

Kad odvrtim film, to je zapravo bio spontani proces. Neke odluke sam svjesno donijela, ali u vrijeme kad sam bila zrela za njih. Ništa na silu.

Postoje i 'slike' bolesti. Skup simptoma. Recimo, rak ima svoju sliku. Svaka bolest ima neku svoju sliku, koja ne promakne dobrim čitačima. Tj. prije same bolesti prvo se pojavi njezina slika. Ako se reagira već na samu sliku, ne mora niti doći do bolesti.

Teško je sam čitati svoje vlastite 'slike'. Za to je potreban netko drugi. Teško je i emocionalno bliskim osobama očitavati slike.

Mogu čitati svoje simptome, i simptome svoje djece. Ali ih teško sklapam u sliku. Koji put uspijem, ali ipak potražim pomoć sa strane.

Ako je bolest već nastupila, čovjek ima šansu izaći iz bolesti ako izađe iz njezine slike. A ta 'slika' se gradi tijekom života, nije lako promijeniti sliku. Ali nije niti nemoguće. Ako ne izađe iz 'slike', može i zaliječiti rak, no pojavi mu se ponovno nakon nekoliko godina. Jer se zapravo ništa nije promijenilo.

'Slika bolesti' o kojoj govorim je skup uglavnom mentalno/emocionalnih simptoma.

bravo, coco...
odličan zapis...a i tumačenja koja pišeš u komentarima...
tako je i nikako drukčije...

čovik bi moga puno kvalitetnije živit, kad bi se samo malo potrudija....

Hvala, Mazo :)

molim, molim...i drugi put .)))

vidiš, ja već danima imam neku nevjerovatnu temperaturu...stalnu....
nemam apetit...i tako...da ne duljim...

al, imam isti stav, kao i ti....
čitam, šta bi sad to bilo...
i mislim da znam....

bolje rečeno....znam....

proliće....puno briga...imunitet pao...i organizam se brani....
i čini mi se da se dobro "obranija"...

pustila sam nek ide sve svojim tokom....
i....vidi se svitlo....hahaha....još dan, dva...i maza je ko cura .)))))))

nema ništa na silu....ništa....

..e jbga sad kavu sam napola popio i sad u šalici vidim raka kako mi se cereka..

Mazo, dobro je povremeno zakuriti jer povišena temperatura 'čisti' tijelo, neka ide svojim tokom, kako i sama kažeš. A koji put čovjeku jednostavno treba odmor. I to treba poštivati. Ljudi koji godinama nisu imali povišenu temperaturu salbijih su izgleda od onih koji jedanput zakure godišnje, recimo dobiju gripu.

Povišena temperatura je obrana tijela, i zašto ju snižavati. Time se obrana poremećuje. Pogotovo ako se snižava lijekovima. Zbuni se organizam. Do 40 nisam snižavala svojima.

Maksimirko, dobro je :))

da...
triba poštivat tijelo i njegove znakove čitat, s pozornošću...

..ma vraga je dobro..prolih onaj ostatak kave u školjku pa sad rak postao veći...jbte

Stvarno koka je lijepo napisala. Napisat ću otvoreno, imam dojam da možda malo precjenjuje tuđu pamet (u neskladu sa njenim razumom). Što drugi rade nerijetko je jako pogrešno pa ne zaslužuje najmanje priklanjanje. Kava ujutro prije jela ima odličan učinak u smislu buđenja i energije. Obično organizam individualno dobro prihvaća. Po nekim istraživanjima ima i negativne efekte, pa je pitanje osobe koliko to uvažava. Netko može popiti velike količine bez ikakvih posljedica a netko će osjetiti mučninu već nakon tri šalica. Djeca su kako obično biva i u tome osjetljivija.

dobar zapis, moram si ga iskopirat :-)
evo, probudila se s glavoboljom, točno znam uzrok i što bi ju odagnalo, al "lijek" nije pri ruci.
pa pojela žličku meda, popila čaj s limunom....ni ziggy nisam izvela van... al ništa... sve do kave.
što mi tijelo poručuje?
da se sredim, da jedem, da spavam, da manje razmišljam i analiziram, da se smijem i kad mi se ne smije, da ne želim ono/g kaj nemrem imati, da budem strpljiva i optimistična..... pa dokle, majkumustaru :-))))))))
zezam, al opet..... u svakoj zezanciji ima i puno istine
jutro, coco

Organizam signalizira a nije uvijek u tome savršen, a neki učinci se i dugotrajno akumuliraju.

Baš sam ujutro uzeo kruh namazan medom. Nevjerojatan osjećaj. Pa još ako je limun kompletira stvar. Kod meda posebno je važan način uzimanja.

Romantic, slažem se. Moj je stav da svatko treba slušati vlastito tijelo što mu poručuje. Tj. da svatko nauči čitati signale svojeg tijela. Ne paše svakome isto. Ja ne mogu popiti više niti jedan jedini gutljaj kave, ne paše mi. Prejaka mi je i kava bez kofeina. Ali mi paše ljuto povremeno. Tijelo mi vapi za nečim ljutim. Nemam pojma zašto. I dobro se osjećam od tog ljutog. Da bi mi prestalo pasati u jednom trenutku, valjda kad tijelu nadoknadim to nešto što mu je nedostajalo.

...sad se sjetih onomad jednom kad me ufatilo zdravo življenje kako sam se predobro osjećao pijući kavu s medom umjesto šečera , hranio se ujutro zobenim pahuljicama i pijući sok od grejpa više puta dnevno..ondak mi bivša "prijateljica" preoporučila i čaj od nima pa sam i to konzumirao..uglavnom jutra , dani i noći bili su bolji , vedriji i veseliji a energija koju sam imao prelazila je i na ljude oko mene...s naznakom na moju suprugu...hehehehehe...kako je i zašto sve to prestalo i nestalo ko će ga znat..možda me iz takta jednostavno izbacio prvi zalogaj hrane obogaćene pojačivačem okusa...a jbga..

Svidio mi se tvoj zapis o tome da trebamo sluštati sebe i svoje tijelo.
Mentalno-emotivne slike bolesti- to mi se isto jako svidjelo.
Stvarno dobar zapis Koko :-)

Hej, Bell :) Budi nježna prema sebi :) Glavobolje često nastanu i zbog opiranja nečemu, ono kad mislimo da bismo nešto trebali na jedan način (razum), a vuče nas na drugi (emocije).. Konflikt sa samim sobom. No, ti sve kužiš, pitanje je trenutka kad će sve sjesti na svoje mjesto :)

Romantic, ja pak mislim da su signali koje nam tijelo šalje - savršeni. Ali ih trebamo znati čitati. Imaš li neki primjer nesavršenog signala?

Tijelo šalje i lažne signale. Zato može biti vodič samo uz puno razuma. Ja bi sada trošio sto grama čokolade 15 dana zaredom i onda bi jedno vrijeme prestao. Ali sasvim sigurno bilo bi to previše šećera uz onaj koji inače trošim.

Maksimirko, vratit ćeš se opet tomu vjerojatno. Tko jedanput proba, vrati se prije ili kasnije, kad stvar sazrije. No, moramo u međuvremenu odraditi i ostalo...

Tnx, Pašemi :)

Koka, recimo aflatoksin, a on je samo mali dio kancerogenih sastojaka koje nabavljamo u trgovinama. Možeš godinama piti takvo mlijeko 4 dl dnevno uz nekoliko puta premašenu toksičnost i organizam neće ništa signalizirati.

Eh, to sa šećerom nije jednostavno, kao niti išta drugo, uostalom :) Šećer je droga. To je kao da potrebu tijela ovisnika za heroinom smatramo savršenim signalom. Ili potrebu alkoholičara za alkoholom. Tijelo je toliko zbunjeno da više ništa ne zna. No, ovisnik ipak u konačnici dobija poruku od svojeg tijela da nešto ne štima jer se sve gore osjeća. I meni je trebalo nekoliko godina da tijelo i ja pročistimo komunikacijske kanale i tek nakon toga se dobro razumijemo. Uglavnom.

..a s druge strane apsolutnog zdravog te sutra može zgaziti vozačica SUV-a s mobitelom u ruci...

..od malena smo supruga i ja djeci davali čaj bez imalo šečera, mlijeko smo potpuno izbacili jer je smeće bilo i ostalo.....i tako prije neki dan im greškom dao sa šečerom i reakcija je bila fuj pa to je slatko...

i ja volim...ljuto
http://youtu.be/rWFk7VP7FB0

I pušenje je kancerogeno. Dokazano. Pa ipak ne obole svi pušači od raka na plućima. To je jedan dio priče. A drugi je da ne možemo utjecati na sve, postoje i ti vanjski faktori, poput zračenja, i zatrovane hrane, vode i zraka, koje ne možemo izbjeći i ako su u velikoj količini, nemamo baš izbora.

Dobije poruku, ali ta poruka/e ponekad mogu biti prekasno. Kao npr. efikasan lijek sa izraženim nusefektima. Čovjek se osjeća odlično i čak pojača ono čega se je prije suzdržavao a onda sve odjednom pukne.

..tek sad vidim ovo od malena smo supruga i ja...jbte to je zato kaj sam kavu napola popio...

btw kad si toliki istraživač koko, jel imaš i...gojzerice?

Ima teorija i: kako živimo, tako ćemo i umrijeti. No, druga tema. Ja to gledam ovak. Na neke stvari mogu ujtecati, na neke ne mogu. Ako ne mogu, onda se time ne zamaram. Pokušam što se može i dokle se može, ali više od toga ne mogu. Ali zato tamo gdje mogu utjecati, tamo se trudim to i učiniti. No, ipak sam samo čovjek s ograničenjima, daleko od savršenstva. Ali ako učinim sve što je u mojoj moći, osjećam se dobro.

Pa na slici je s nekim...epruvetama?

ja tako navučem njih i svaki dan idem svojim tragom....čitam sebe! i mogu ti reć da pomaže. jedino kaj se ponekad tako začitam da zaboravim vratit se...eto, npr. dugo već nisam plakala i to me brine? jel to znači da sam dobro i ne trebam to ili pak da sam pretjerala i teško ide van? dobro jutro svima...i mazi koja obrisala blog taman kad sam htjela nekaj napisat?

..ja sam plakao (ne znam zašto jel od tuge il sreće pregoleme) kad pročitah da su Ona i Milanče opet zajedno...

Koka, sasvim dobronamjerna šala. A lijepo je napisala maza: pišen, brišen. Tako da ne treba se žaliti.

koko, ne misliš li ipak da je život baš bez ikakvih zadovoljstava (čitaj, poroka) zanimljiv? pa čovjeka pokreće znatiželja..želi probati (osobito kad je mlad)...istina tako se i navuče...ali eto, meni nikad nije žao što sam dugo pušila. bio je to jedan gušt u mom životu, bez kojeg sada život nije isti. iako mi je drago da sam prestala! dobro je da ti odigravaš svoju ulogu mame, al nemoj pretjerivat...pusti čoeka (sina) nek se uči...na svojim pogreškama!

..a tek što sam cmoljio i suze ridao kad me predcednik neki dan oprao da samo kukam..e kad se toga sjetim jbte...

što maksimirko? zato što je seve..nacionale! pa ljubav (il koristoljublje il jebačina nije bitno) nije samo njihova već je i sviju vas...velikih hrvata? baš se pitam kak to da nije pitala sve vas (sebe izuzimam jer mi je totalno out) s kim će i kako će u...postelju?

..uglavnom sad sam tek skužio pa ja cmizdrim skoro svaki dan više puta..

Ne znam, ali jedno znam, ne bi sinu dozvolio kavu (anemam ga pa ni te probleme)

Zato je potrebno čitati cijelu sliku, koju ne možemo sami. Ako imamo jaku potrebu za šećerom, ili čokoladom, to je simptom koji će se uz još neke spojiti u veću sliku, na temelju koje se onda može predvidjeti koje bolesti potencijalno prijete, ili smjer u kojem zdravlje ide. Potreba za alkoholom je već simptom bolesti. Hm, valjda sam ovo koliko toliko jasno napisala.

Mai, i ja sam pušila, do 29. A imam i gojzerice jer planinarim od svoje 13. godine. Kao mlada vrlo intenzivno, čak i ekstremno, da bih sad samo pješačila.

Dobro pišeš koka.

..mai ak imam prek sto kg nisam veliki hrvat a i fulala si s Njom skroz...ja samo plačem jer mi njezinih svakodnevnih dogodovština s kojim me bombardiraju pun kujac..pa si pomoć jedino mogu ak se rasplačem malo..a nekad i malo više..

ajd drago mi je maksimirko da smo nas dvoje moćna oporba glede seve nacionale!

seve nacionale??? imate još jednog člana!

ak smo oporba nismo valjda u koliciji nekoj..kukuriku si ga nama..:))

koko, men se čini da ti možda malo prečesto nosiš gojzerice? mislim, onak neki put bi bilo dobro da se malo...razbarušiš...ak treba i raspojasaš...ak ništa ono...zapremine radi (to zbog đejn koje nema, al fora joj)! ne radi čovjek sve stvari u životu sa svrhom i razlogom...ili dubljim smislom? ponekad je lijepo bit tek list na vodi pa ak se i zaglaviš u nekom kanalu..ha...još jedno iskustvo koje ničem ne služi. jer još nitko nije živio a da je...preživio!

Severina ima veliko srce i nije to samo dalmatinski temperament. Sad da je baš asketa ne čini mi se.

ja sam ovak mudra ujutro i brza s komentarima jer se žurim...idem na plac, ne lovit već kupit, ribu! btw ti se svaku nedjelju dobro ovdje raspišeš i voljela bih divanit...al kad sam tak programirana...i to još od sebe same...a mrzim to, koko! znaš kaj je veća glupost od toga kad nam drugi nameću...što ćemo kada i kako činit? to kad sami sebi nametnemo rutinu i onda po toj špranci živimo...80% od ostatka 10% nas sjebe neka nepredviđena bolest ili druga elementarna nepogoda u vidu države, poreza etc....a 10% smo mi! zato nas valjda i zove bog...mister ili misis deset posto! ;))

...i kak je neko rekao slijedeći muž će joj biti slovenac a sin će im se zvat Hrvoje...

....kaj se kuha riblje danas??kaj? kaj?

Samo mislim koka na dobrom si putu, ne daj se uznemiriti od nikog. Čovjek malo (precizno) posloži misli i emocije i onda bude sve drukčije, i emocionalno i objektivno. Pa se u tome beskrajno usavršava, to se zove samospoznaja.

Mai, zar bi me i ti malo opuštala i prepuštala? Ne kužim kako bih se ja to trebala ponašati da je vama prihvatljivo? A ja opuštena i prepuštena, i uživam :) Ok, možda to ne vidite ovako preko teksta. No, fakat živim onako kako mi se hoće, način na koji živim je moj izbor. Neki bi me rado napušili, neki napili, neki bi ne znam kaj, a meni dobro i ovako:) Kaj je to tak teško shvatiti?

Sjećam se jednog tipa s kojim sam bila. On je cijelo vrijeme mislio da ja nekaj serem, da se pretvaram, da sam zapravo nekakva drukčija. A ja nisam kužila o čemu on to, samo sam kužila da ima problem sa mnom. Nakon što smo se razišli, pa recimo godinu dana nakon toga, prišao mi je i rekao: pa ti si stvarno takva!

Eto, prihvatite da sam ja možda ipak - stvarno takva. Jer - i takvi postoje.

E tu smo, uvažavanje različitosti kao kulturni doseg.

Negativac bi značilo da je cijeli negativan. Valjda nije. On baca čikove jer ne misli, i ne može se metnuti u kožu nepušača kojem smetaju ti čikovi. A po prirodi je tip arogantan i nepristupačan, pa ne znam kako da mu velim da mi je to gadno i kako da ga zamolim da to više ne radi, a da se ne zakrvimo i da on to ne nastavi raditi iz inata. No, smislit ću nešto.

Hm, a gdje je komentar o čikovima? Izbrisao si ga?

Čik pogodi gdje je?

Čekaj, nije li ti travnjak bar četvrtinu izgoren?

I sa opušcima ti nagrđuje stan?

Možda ga tvoje zamolbe uopće ne interesiraju jer zapravo to čini iz prijezira, manje iz potrebe. To bi bio jedan scenarij, ne previše rijetko viđen inače.