Muškarci i žene...i nešto između

Mogla bih napisati kaj volim. I koga volim.
Mogla bih dodati i zakaj nekaj volim. I zakaj nekog volim. Mada ovo potonje ne vjerujem da bih uspjela opisati riječima koje bi usputnim čitačima, pa i namjernicima bile razumljive bez dodatnog objašnjenja. Čak ni onda. Jer riječi su krnje u odnosu na ono što u voljenju osjećamo negdje tamo između prve i zadnje točke svoga tijela.

A obrnuto?
Kaj ne volim?
Znatno kraći popis....

Zimu. Bljuzgu, kao dodatak. I snijeg koji u gradu izgubi, u trenu, svojoj bjelini.

Prokulicu. Predozirala sam se jedne godine i više ne gostuje na mom tanjuru. Čak ni na tuđim, u mojoj blizini.

Salatu od muzgavaca. Dva pokušaja sljubljivanja okusa i mog nepca bila su dovoljna da se treći više nikad ne dogodi.

Ponedjeljak. Ni njega ne volim iako nekako obilježava početak, a početke inače volim.

Kašnjenje. Bez opravdanja, uz ležeran stav da 15 minuta nije ništa u odnosu na sat ili dva.

Ignoriranje problema. Ili očekivanje da će problem riješiti netko drugi, a taj drugi nema pojma da je u kombinaciji.

Laži. Ne toliko kao zakrivljenu liniju istine nego kao uvjerenje da priča prolazi nakon prvih, izgovorenih riječi.

Očekivanja. Svoja prema nekome koliko toliko uspješno držim na uzici, ali ona tuđa prema meni opterećuju.

Znatiželja. Dodatak – ne ona koja nas pomiče s mjesta, nego ona druga koja je nekome alibi za biti tamo gdje mu nije mjesto.

Nedosljednost. I u nastavku, ne volim nedefinirane odnose. Ma koliko bili početno intrigantni jer mi daju prostora za štošta, nakon nekog vremena zamaraju.

Samoljubivost. Ne kao nužnost opstanka nego kao pravilo ponašanja u smjeru ponižavanja drugih zbog osobnog uzvisivanja.

Pitanja bez odgovora. Šutnja nije uvijek zlato. A pretpostavka, pa i u objašnjenju izostanka odgovora može biti zaeb.


Biti u pravu, onda kad znam da je moglo biti drugačije, a na žalost nije.



Da ne bude previše kmičan zapis za početak tjedna, volim..
Breskve.
Čokoladu.
Klopu u krevetu.
Mijaukavice.
Lijenost bez potrebe opravdavanja.
Bijelu boju.
Bosonog hod.
More.

I njega...

Dobro vam jutro!
Sunce u Zagrebu. Konačno. Nesramežljivo :)

dobro ti jutro mila

ne volem kelj
a volem miris mora
..i plavu boju (u svim nijansama;)

i da..d' jutro
..volim
;)

Znatiželja je nepotrebna. Tko ima nešto važno , interesantno, novo i tajnovito za reći, reći će nam prije ili kasnije. ( posebno ako se tiče drugih ). Ako nije za pričanje, onda neće nikad i ne vrijedi se zapitkivati.
Dobro jutro svim Meijinim gostima.

Ne volim žamor ljudskih glasova.
Volim tišinu.

brojček, vidim..naspavan si :)

meija, lako je tebe voljeti,
kad se zna što voliš a što ne

je megi..miris mora....zavučen u ručnike za plažu, pogotovo...pa kad dođem na kopno, prije nego ih frknem na pranje, još jednom udahnem mirise...
e da, volim i sol na koži...

ajme, sad bum pala u depru...godišnji daleeeeeko

;)

Medonjo, lako je kad postoji jasno naznačena granica koja odvaja drsku znatiželju i zanimanje/interes prema nekom ili nečem

volim sunce
volim bauljati noću sa spoznajom da sutra nikod ne moram ići
volim ležati na travi i gledati kako lete ptice
volim čitati. ovisna sam o čitanju (bilo čega, uvijek)
..
ne volim neizvjesnosti
filozofiranja o ljubavi

eeeh....
i ono prvo ranojutarnje kupanje u bistrom moru
dok jos na plazi nema nikoga
;)
..uuuf,jedva cekam pocetak 6.-og

je, ni ja ne volim žuborenje glasova, kad se toliko preklapaju da zvuče disonantno

a tišina....hm...jednu volim, drugu ne

:)

e da pogni, onaj filing kad ležimo na travi i promatramo oblake, pa se na tren izgubi osjećaj kaj je gore a kaj dolje ;)

ni ja ne volim o ljubavi filozofirati. što više riječi, dalje smo od nje

megi...ili kasno, kad sunce uranja u more....

ako sam na ikog ljubomorna, ljubomorna sam na vas, na ljude s mora ;)

ne volin
kad mi gaće uđu, di već uđu....
te što brinu brigu tuđu....

e roli, to ne volim ni ja....pogotovo kad nema haustora u blizini, da diskretno riješim problem

Volim dijeljenje, pozitivnu energiju i traženje ljepote u svemu.
Ne volim prigovaranje, traženje dlake u jajetu, negativnu energiju.

ups meija ...
vidim da problem rješavaš u haustoru
ak ti dođe milo
sjedi nekom u krilo
jutro :))

pasemi, samo to? :)

U tome je puno :-)

vuče, problemi se rješavaju u hodu, pa i do prvog haustora :))

a krilo....neću nastaviti jer bum ošla u druge vode ;)

sad bum ja ko stiki :))....ne tražim ljepotu u svemu jer je nema. ali da volim pozitivnu vibru, volim. dijeljenje..hm....ček da smislim da li to volim ili ne...
e, bolje množenje :)

pa kaj ako odeš u druge vode
ja bih rekao da si samo ženstvena ..))
nego ..nacimala si me na pričam ti priču..
i ti i ladona..a sad ste se svi ukočili
dobro je doduše biti ukočen u nekim trenutcima
ali ne baš uvijek
treba se malo i opustiti :))( povremeno )

ne volim pojmove "pozitivna" i "negativna" energija i "otvorenost" kad su ljudi u pitanju.
Ne volim niti isticanje iskrenosti i higijene.
Niti fanatičnostu u bilo čemu.

Iz jasnih razloga jer: onog trenutka kad mi kažeš da ti šalješ pozitivnu energiju, a ja negativnu energiju, šalješ mi more negativne energije.
i tako dalje i bliže :))

I krafne.

vuče, imam nekoliko verzija iste priče u glavi, ali nikak da se odlučim koju da napišem ;)
ali budem..nije fer ak smo već nacimale, da se povučemo

mada, napisala sam da mi je to nekak fakat teško...ono, da ne odem u ljigicu, da napišem nekaj onak kak treba...a znam kak treba zvučati ;)

pogni, ne volim ni ja kao deklarativne pojmove, ali volim kad se moja energija preklopi s tuđom

s nutelom...krafne

a na usnama i oko njih ostane onako ..musavo od nutele
pa ih .."on " još više rasmusavi poljupcem

slatki nutelasti poljubac :))

...i na kraju nema ni traga čokolade :))

meija ..vidim da ti je došlo milo ...
jer nije bila čoksa u pitanju , nego nutela :))

malo sam se sfufljala..kaj sad...posljedica vizualiziranja :)))

ne volim knjige za naivce.
recimo, ima stotine knjiga kako prestati pušiti, a jedini je recept: nemoj zapaliti i gotovo :))

;)))
ok ..neću te onda više sfufljavati
skrenuo sam ti temu
ali i to skretanje može biti zanimljivo ..ne ?

netko će reći : ne volim skretanje
a netko : volim pravocrtno :))
vraćamo se na temu ( nevoljko , poslije onog slatkog )

pogni, nekom je možda odluka jača ako za nju odvoji 130 kn, npr :))

mislim na nutelu..ili čokoladu ...
mislim ja na svašta ...ali šutim :))

vuče, nitko me ne može usmjeriti negdje, a da ja tamo ne želim ići. ili biti.... pretvrdoglava sam :P
pa tak....ja bih nekaj slatko :))

NAJVIŠE NE VOLIM:

kad nekog pitam za mišljenje kod odluke, a on kaže da napravim kako želim. Kad napravim kako želim, on počne popovati zašto nisam napravila ovako ili onako.

To mi može napraviti samo jedamput. Drugi puta ne dobije priliku jer je to po meni stvar karaktera neke osobe- nepromjenjivo.

meija ..moram ti nešto reći
pogni je zakon
onaj moj alternator sa auta ...znaš...
otišao sam kod autoelektričara , irekao : promijenite mi regler ..
kako znate da je otišao regler , pitao je
znam..rekla mi je pogni ..kažem
a tko je to ?
nije bitno , samo promijenite regler
evo ga radi alternator ko zmaj

..i bilo bi vrijeme da se primim posla...

čitamo se...mah-mah :)

vučkoslave..

uz lampu obješenu na fičeka od na večer do jutra složila sam jednoga fičeka od dva i otišla za - Dubrovnik i natrag po obali.
Radil je još dugo ko zvjerčica.

Vooooolim šarafiti :))

pogni je jedna od rijetkih žena koje ovdje izuzetno cijenim. baš zbog toga kaj je kontstanta, od prvih dana kad smo se srele na forumu, pa do bloga
sviđa mi se taj njen čvrsti hod....

bok, pogni :)

idem..da se vratim ;)

:))
i ja nestajem.

(jučer sam skužila da sam ostarila, malo vam se žalim možda se od žalovanja pomladim. cijeli zajeb je što sam si stavila naočale ispred ogledala. nosim očale samo za čitanje- i koji vrag mi je dal da se u špigla pogledam preko očala....grrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr)

pogni ..ja vjerujem u tebe :))
i sad si nekaj mislim ....
imam u dvorištu jednog warthburga i starog stojadina
mislio sam ih baciti
ali sad si mi dala ..ideju
bil meni složila jednog od njih dva
dat ću ti za uzvrat koji đir :))

vučko, nisu baš kompatibilni :))
a ja sve više u papirima, a sve manje u šarafima. osim ono što mi doma treba - za gušt.

ustvari, auto industrija nam uzima zadovoljstvo igranja. Otvoriš haubu i ništ ne vidiš, osim zatvorenih blokova. kmeeeee

idem i ja napumpati gume na oba
pa ih popodne odšlepam kod pogni
već vidim ..koja bu to zvijer od auta bila......

:)))

ne volim pretjeranu znatiželju

tko je on?

između ostalog, volim čitati tvoje blogove.... hehehehehe
i njega :-))))))))