Laprdarij

Ovo mi je simpa tekst iz jedne reklame. Na što je ovaj čovjek iz reklame zaboravio?

Često kad napišem neki komentar na blogu samu sebe potaknem na razmišljanje. To mi se je i jučer dogodilo. Kad sam spominjala tko mi imponira, i tko ima 'težinu'. I što je ta 'težina'.

Medo je jedanput lijepo spomenuo nešto u smislu - a što je dobro za dušu? Što se događa na razini duše? Eto, u tu 'težinu' čini mi se da je nekako upletena duša. Ne znam definiciju duše, ne znam ni podjelu ljudskog energetskog tijela, to sam pokušavala zapamtiti ali mi ne ide. Nisam se srodila s tim. Mogu pisati samo o onomu što osjećam i kako osjećam.

Svoju dušu osjećam unutar sebe, u prsima. I tuđe duše nalazim na istom mjestu. Ako trebam opisati, rekla bih - duša ne viri, ona je skrivena i zaštićena. Moja duša meni ispunjava cijelu unutrašnjost, ide do samih rubova, do kože. I doživljavam je uglavnom kao laganu, s ponekim teškim dijelom, ima boju kože, zdrave kože. Nas dvije smo u dobrom kontaktu. Dišemo zajedno.

A mogu nekako vidjeti i tuđe duše. Vjerojatno to i drugi vide, ali ne obraćaju pozornost. Kod nekih vidim isto tako velike duše, ali kod nekih nažalost vidim dušu skvrčenu, stisnutu, tvrdu, u nekom ćošku, tamno sivu. Nesretnu.

Ono što se vidi na nekome izvana, npr. zdravlje, bogatstvo, status - društveni, obiteljski, izvanjska sreća, tuga, zapravo nemaju puno veze sa samom dušom i njezinim stanjem. Duša ima neki svoj život. I neku svoju svrhu. Kad se povežemo s vlastitom dušom i osvjestimo njezinu svrhu, tada i naš život postaje smislen.

Uh, kako ću se zaplesti :) Teško je riječima opisivati nešto za što riječi nisu niti predviđene.

Ono što jasno vidim je - koliko je netko povezan sa svojom dušom. Jako su rijetki oni povezani. Rijetki su i oni koji su je uopće svjesni na toj nekoj razini, koji su uspjeli s njom ostvariti neki kontakt. Mnogi osjećaju da nečega tu ima, ali ne znaju što i kako pa se meškolje, čohaju. I budu vrlo neugodni ponekad. A većina mi se nažalost čini skroz odsječena od svoje duše.

Patnja duša je velika na ovom svijetu. To osjećam. Duše cvile i tuguju, zanemarene su. Negirane. Od duša je važnije mnogo toga površnoga, oku ugodnoga, a samo nas udaljava od vlastitih duša. Roditelji ne prepoznavaju duše svoje vlastite djece, pa ih zatiru.

I tako, mogla bih još... no, kad sam mislila na 'težinu', mislila sam zapravo na povezanost s vlastitom dušom. Ne deklarativnu, nego onu istinsku, dubinsku.

a ono da duša živi u simbiozi s tijelom kao disanje bez napora i pitanja

Hej, Romane, kod tebe je sve bez napora :) Sve ide spontano. No, ja to ne vidim tako. Moje je iskustvo drukčije.

Jutro, kad sam već spomenut.

Poklanjali smo neke deke i robu Caritasu i došla je po to potpuno nepoznata žena. DoK sam nosio lakše pakete u auto, ona je pitala suprugu:
- " Tko je to ?"
- " Moj suprug. Zašto?"
- " Ja ga vidim drugačije nego druge ljude!"

Kasnije smo u razgovoru vidjeli da smo reikisti i da me je zaista vidjela s dušom...sa svojim dušom - moju dušu.
Bio mi je vrlo ugodan taj susret.
I vrlo se često mi se događa da me netko prepozna kao...kao...štojaznamkako...ali prepozna valjda tu dušu.

Eto, Medo, tvoja je duša velika, i ti si s njom povezan :) To je nekako vidljivo :)) Baš mi je drago da si napisao ovaj komentar

Evo, prepoznajem X-100 i želim mu dobro jutro.

Htjela sam ponešto napisati i o međusobnom kontaktu duša.. to je prezanimljivo područje. Nečije se duše lako dotaknu, a tvoja je Medo takva. Do nečijih se ne može doprijeti. A imam i dva iskustva, vrlo jasna, da sam uspjela doći u dodir s nečijom dušom, ali su dotični toliko odsječeni od tih svojih duša da to nisu osjetili. Zapravo, osjetili su, ali nisu znali što bi s tim, pa su negirali. I to me nekako rastužilo. A ako ne mogu dotaknuti nečiju dušu, ili ako netko nema osjećaj za moju dušu, ne mogu se s njim družiti.

Romanova je duša lijepa, štogod to značilo,

juro svima se podrazumijeva kao i kad se duše sretnu u akvariju tu smo svi prepoznati,ostane neki miris,okus,boja,zvuk

ono zatvoriš oči a vidiš boje okuse zvukove mirise u svim kombinacijama,to smo valjda mi

Da, to smo mi :) Mi u akvariju, čak nismo ni za pecanje.. :(

bez ja,ti,on,vi,oni samo MI

Čisti komunizam

Eh, to MI mi se čini ipak daleko.. Jer smo podijeljeni na sto načina.. Ali slažem se, tomu treba težiti

iskustvo i trčanje nas je podijelilo

jači,brži hrane se slabijima

ili ostavljaju gladne iza da umru u samoći

Ja sam tu nekako pokušala opisati dušu kako ju vidim. A B. Hellinger je opisao zakonitosti po kojima se duša ponaša, zakonitosti koje nemaju veze s društvenim ili političkim uvjerenjem, nemaju veze s feminizmom, niti školskom spremom. Nemaju veze niti sa savješću, niti sa moralom. I to vrijedi pročitati. On je proučavao i uočio te zakonitosti. I to je provjereno.

to zovemo napredak

E, da, Romane, to je prirodna selekcija, koja nas je i dovela tu gdje smo. Da nema nje, ne bi bilo niti nas. Jači preživljavaju, i tako treba biti.

Sposobniji mužjak oplodi više ženki. I rađaju se potomci s takvim osobinama. Oni slabiji budu hrana nekome drugome tko je bitan u cijelom lancu. Čovjek čak ima dodatne alate, ne samo one koje mu je priroda dala u vidu snage, spretnosti..

jel to vrijedi i za duše

aboriđini nisu čitali hellingera,a žive samo tako

1 nacija isto,eskimi,indijanci u amazoni bi se podrignuli kad bi ga sreli u prašumi i to bez vegete

hranidbeni lanac

Znam da kažu da se duše reinkarniraju, i da prolaze razne razine, da se razvijaju i napokon napuštaju ovozemaljski život. Evolucija duša nije, rekla bih, povezana s eliminacijom drugih duša. No, kako duše ipak stanuju u fizičkim tijelima, ako im ta tijela omogućavaju dulji zemaljski život, bolje je za duše. Znači, klasična evolucija bila bi u funkciji razvoja duša...

daklem kanibalizam

Hellinger je živio u plemenu Zulu i od njih pokupio dosta toga. A zato jer Zulu žive u skladu s prirodom, i kod njih je još veza s prirodom, i s dušama, očuvana. Mi u gradovima smo već generacijama izgubili vezu s prirodom, i to nas košta. Zaboravili smo tko smo i što smo. Glumimo nekakve likove koji se teško prilagođavaju na život u umjetnom. Mi bismo puno mogli naučiti od Aboridžina. O nama samima, o dušama.

ko me pojede dablogda dobio izljev crijevnog sadržaja u gaće iliti narodski rečeno proljev

Zanimljivo je da se duše u plemenu Zulu ponašaju po jednakim zakonitostima kao i duše nekog u velegradu. Samo je to u velegradu bilo nemoguće uočiti, zbog visokog 'šuma'

Eh, Romane, pa u cilju evolucije pobrini se da budeš fina hrana :)

ja siga mislim kajjeto život s prirodom ak sam ja priroda

e sad jel fina hrana ona mekša il tvrđa. mislimsiga jel sad vježbat il se tovit. koji je smisao?

čuj a kad smislim trebasa jest malu djecu. na taj način dobiš ono friško a i sjebeš kanibale da te pojedu
jebemti teoriju

Prirodno je ustati s izlaskom Sunca, i leći sa zalaskom. Prirodno je osjećati ritam Mjeseca. Jesti sezonsku hranu. Disati svježi zrak, boraviti na Suncu, plivati u prirodnoj vodi, kopati zemlju, šetati stoku. Prirodno je pariti se i razmnožavati.

Prirodno je znojiti se, hodati puno. Prirodno je čuti svoju dušu.

kahm a čuj jel ima raszlike između prirodno i priroda

coco u ime civilizacie mi smo izbrisali civilizacije,a sad čitamo iz knjiga o njima

ja i ti smo potomci istih

A kaj ti misliš, Filipe?

znaš kaj mije guba kak su upoređivali duše zuluanaca i velegrađanaca uprkos velkoj količini šuma koji jih ometo u spoznaji

ja sam samouvjerena priroda eto što mislim

jel ti bar kapa voda iz očiju dok čitaš hellingera

i kao takav dijo sam sveukupne prirode koja nas okruživa. e sad vako sače neko reč more sveukupna priroda bez tebe a ja čem reč da nemere

Romane, nisam to ja radila, pa se niti ne osjećam krivom, iako žalim, s ove moje sadašnje pozicije. No, novi zamjenjuju stare, i možda bih i ja radila iste greške. Ako kao čovječanstvo nemamo šanse, i to je evolucija. Ne bismo bili prva vrsta koja je izumrla.

Mene zanima priča o dušama, zanimaju me duše. Ako vas ne zanimaju, vaša stvar.

lako za nas a kad sretneš pernatu zmiju maja

A što ćeš ti kad se sretneš sa svojom dušom?

imaš pravo koko

otić na pivu,ona plača

a onda kod siriusa b desno

Evo, zaokružili smo. Naslov je isječak iz reklame za pivu.

Meni se ovo sviđa.

jesam ostao bez pekmeza A-jesi
B-nisi

Pašemi :)), po tvojim tekstovima znam da ti je ovo blisko..

Romane :)) Ima još pekmeza..

:) nemoj da klinci sve smažu,laku noć ljudovi

Laku noć :) Neće, bez brige

ja sam ispustila dušu noćas spavajući, al ne naspavavši se! i sad se pitam oću li je nać i kad?

Ti si onda, Mai, u kategoriji izgubljenih duša

još se više izgubim (i u ovom kaj sam se našla) kad vidim da ima dolje neki petar i stotinu ženskih duša kod njega? jadni pero!

...oči su ogledalo duše....

ha ha sponzorušo, onda imam jako lijepu dušu!

hm. pročitala sam jutros u jednom profilu, a kasnije našla na wikipediji, pa ću prenijeti. meni je ovaj citat (vjerodostojniji je od onoga kako bih ja mogla prepričati) nekako blizak temi o kojoj pišeš, pa evo ga:
Rođeno prije neba i zemlje postoji nešto nejasno, ali potpuno, tiho, prazno uvijek isto. Može se shvatiti kao majka svih stvari. pa kaže: Ja ne znam njegovo ime i zovem ga Tao. (Lao Ce)
tako nekako ja zamišljam dušu, pa i prepoznavanje duša na razini koja nema nikakve veze sa svom onom težinom koju nam nameće um.