Laprdarij

Jutros se probudih s mislima o anđelima. Zaključila sam kako prerijetko mislim na anđele i kako im prerijetko zahvaljujem na svemu što čine za moju djece i mene. Pitala sam se je li im je dobro kod nas? I što bih mogla učiniti da im bude bolje, ljepše?

Moji klinci često se prije spavanja sjete pomoliti 'Anđele mili'. Ja sam tu molitvu naučila od njih, ali se je ne sjetim. Pa sam se jutros, još je bio mrak, pomolila. Prvi put, drugi put, treći put...

U jednom sam času osjetila kao da mi je anđeo pomaknuo pramen kose. Preplavio me je osjećaj blaženstva. Tko taj osjećaj nije upoznao, neće shvatiti.

Nadalje sam razmišljala - kako nekome tko nije iskusio to blaženstvo objasniti kakav je to osjećaj? A riječi su tu loše sredstvo.

Moja interpetacija - taj osjećaj najbliži je osjećaju zaljubljenosti. Jake i sretne zaljubljenosti! Pa - zar nije prekrasan? Tko ne voli biti sretno zaljubljen?

Razmišljajući dalje sjetim se one priče o zaljubljenosti i ljubavi. Zaljubljenost kao traje 2-3 godine najdulje, a onda nastupi ili ne - ljubav. A znamo da je zaljubljenost prestala u trenutku kad počnemo uočavati loše strane i nesavršenost našeg objekta.

Što će reć, u vrijeme zaljubljenosti vidimo samo dobre strane našeg partnera. Ali ne samo njega, nego i svega ostalog. Jednostavno, imamo ružičaste naočale. Svijet je lijep! Ljudi su dragi! Sretni smo!

Pa se pitam: što je loše u tome? Svijet je onakav kakvim ga interpretiramo. Ako ga vidimo lijepim onda je lijep. Ako smo sretni, ljudi su nam dragi. Volimo i prolaznike na ulici. I stisnute ljude u tramvaju. I nemogući susjed nam je nekako drag. Ako je on nama drag, i on to osjeti, i njegove obrane će se istopiti. Ako nam netko i učini nešto nažao, vidimo da to čini zato jer je slab, nesretan... jer mu fali ljubavi.

E, a razlika između blaženstva i zaljubljenosti je u tome što zaljubljenost ima objekt. Usmjerena je, i time - potrošiva. No, ne mora biti. A blaženstvo nema objekt, to je osjećaj unutar nas, nevezan uz neku osobu ili nešto drugo.

Koliko znam, prividno blaženstvo može se umjetno postići drogom, alkoholom. Mene ti oblici ne zanimaju. Zanima me blaženstvo dosegnuto duhovnim putem. Koje živim i koje ću živjeti. I svojim primjerom pokazivati da je moguće.

Da. Moguće je voljeti sve ljude..

Kako je lijepo pročitati nešto takvo u rano jutro..mislim da se tvoji anđeli dobro osjećaju u tvom domu..

" Da. Moguće je voljeti sve ljude.."

Da. Ali to ulazi među svjetska duhovna čuda, u vrhunske tajne ljudskog uma, tajne svemira, tajne vjere. Misliš da je dovoljno sjesti negdje na obalu Save i dokučiti najveću tajnu: kako voljeti sve ljude?

Mislim da treba puno više od želje i od priznanja.

( jedan dokumentarac od 2, 5 sata govori kroz usta mnogih znanstvenika svih kategorija baš o toj tajni. Ako ga pronađem, stavit ću ovdje link )

Hvala, Erica :)

http://www.youtube.com/watch?v=OXokEIrAiSQ

Naslov filma je " Tajna " i sa srpskim prijevodom...

Bok, Medo :)

Jesi ti osjetio blaženstvo? Ako jesi, super. Ako nisi, prepusti onima koji jesu. Nisam ni ja dosad imala rak pa ne mogu govoriti o tomu u prvom licu. Ali ću s poštovanjem poslušati ono što ti imaš za reći.

A i ti si ovo jako pojednostavnio. Duhovni put se ne sastoji od 'sjesti uz Savu i poželjeti".

I još - ako i jesam znanstvenica, ne petljam znanost tamo gdje joj nije mjesto jer znam gdje je i koji su joj trenutno dometi. Drugim riječima - znanost je još jako daleko od toga da objasni ljubav, ako će ikada.

Coco, moj anđeo ima i svoje ime!

I nismo se razumjeli. Ne govorimo o nekoj univerzalnoj ljubavi već rečenica " voljeti sve ljude " je nešto drugo od ljubavi. Uostalom, zašto ne bi malo pogledala dokumentarac. Govore i mnogi ljudi tvoje struke, govori se objektivno bez želje da to postane religija, dogma, pravilo, uzorak, rješenje....
Meni se sviđa pristup toj temi " voljeti sve ljude " kako ga prikazuje film.
Iskreno, ne sviđa me se kako si mi ti održala znanstvenu lekciju o Savi....Nema baš puno veze s "voljeti sve ljude", više mi nalikuje na prirepak " voljeti sve ljude koji se slažu sa mnom ".
Ako je i to jedana metoda spoznaje, nemam ništa protiv!

Medo, nisi baš nježno napisao svoju prvu poruku, u njoj se osjeti nekakva bodljikavost. Ne znam otkud joj je porijeklo. I točno, ne razumijemo se. Netko tko je osjetio blaženstvo razumjet će me. A i tebe će možda bolje razumjeti neka druga vrsta ljudi s iskustvima koje ja nisam imala. Što ne znači da mi nisi simpatičan, i da te ne volim, ako baš hoćeš :)

I opet ponavljam: moje je mišljenje, moje je iskustvo da je moguće voljeti sve ljude. Ako je vaše iskustvo drukčije, poštivam. Pustite meni moje, a ja vama puštam vaše. Je li to jako teško?

Sve je ok. Film govori o tomu da nije dovoljno željeti već treba znati a da bi znali, naravno, trebamo učiti, ponavljati, trenirati...
Nije mogla biti bodlja jer je nema u mom srcu, zato rekoh da se nismo razumjeli...
"Govor je izvor nesporazuma"

Ok, Medo, ali gdje si ti iščitao kod mene da je dovoljno - poželjeti?

Duhovni put nije nimalo lagan. I boli. I traje cijeli život. A spomenula sam duhovni put.

Nisam nigdje iščitao već samo sam htio reći čitateljima da nije lako voljeti sve ljude i da su stavljeni pred veliki zadatak. A tvoje iskustvo je zaista samo tvoje, tvoj put je tvoj put, tvoja lakoća ili težina je individualna. Htio sam se uključiti u podršci da je zaista lijepo voljeti sve ljude. Ako misliš da je sve moje destriktivno...obriši...
Obriši u ime svih onih kojima to ide jednostavno od ruke.
Meni je jako teško voljeti sve ljude.

destruktivno ( tipfeler! )

A ono kaj ne volim to su neki postupci ljudi. Volim ljude, ali ne i sve njihove postupke. Obožavam svoju djecu, ali i njihovi neki postupci nisu za odobravanje.

I ne znam, Medo, čemu si napisao ono 'volim sve ljude koji se slažu sa mnom'. To mi izgleda kao da mi imputiraš nešto?

Žao mi je što ne vidiš, ili ne osjećaš razliku. Ok mi je da netko ima svoje mišljenje, neka mu je mišljenje najdalje od mojeg koliko može biti, i poštivam to. No, to je NJEGOVO mišljenje. Ali mi nije jasna nečija potreba da utječe na moje mišljenje. I još se naljuti ako ja ostajem pri svojem mišljenju. A takvi u svom jadu onda pribjegnu optužbi - ovoj koju si napisao. Razumiješ li me? Prihvaćam kad ljudi imaju drukčije mišljenje od mene, ali ne razumijem zašto bih ja trebala misliti kao oni? Zapravo, oni mene ne prihvaćaju.

Ok, Medo, lijepo je kad pišeš i prvom licu, a ne općenito. I napisao si da je tebi teško voljeti sve ljude. No, pitam te, misliš li da je to moguće?

Ako primjećuješ, nigdje nisam napisala da je to lagano.

Određene vještine su potrebne za sve što čojvek radi. Bez njih nema pravih rezultata. Ali one su samo ulaznica, to je uvjet za ulazak a potom slijedi mnogo rada. Štoviše, tvrdim da je potrebno mnogo više talenta za sviranje violine nego za bavljenje ezoterijom. Sviranje violine nije prirodno ljudsko djelo, ezoterija je dio nas. To je korišćenje zemaljskih i kozmičkih sila prirode, ali bez znanja i prakse ne postoji. ( ovo pronađoh pod "distriktivno" iako ne znam što bi tu mogla značiti riječ "distriktivno")

Mislim da je divno i olakšavajuće.

Znači, mislimo isto :)

Usput, što misliš pod 'bavljenjem ezoterijom'?

Iznoseći svoje ( moje ) mišljenje o " voljeti sve ljude " , nisam se suprostavio tvom mišljenju, već načinu kako si mi ga prezentirala. Ne možemo i ne trebamo tu sklopiti nikakvu pogodbu.

Dobro, ali što te je zasmetalo u mojem načinu? Nisam shvatila

Ja se ne bavim ezoterijom. Barem nemam ojsećaj da se bavim. Čak mi je taj izraz i odbojan, ne znam zašto. Valjda zato jer me podsjeća na astrologiju, tarot, nekakve obrede.. a to mi nije blisko.

sviđa mi se poruka ovog filma: odgovorni smo za sve što nam se događa u životu. a tvoj tekst coco, standardno je dobar.

jučer sam, boraveći ovdje, kliknula na banner koji oglašava horoskop. nisam od onih koji prate horoskope ali ako baš naletim, pročitam. to što zaboravim isti tren što sam pročitala u tom horoskopu, manje je bitno. uglavnom, ispod tog dnevnog/tjednog horoskopa stoji i kineski horoskop i tarot i kolačići sudbine i šta ja znam šta sve ne. kliknem na taj kolačić i otvori mi se poruka koja je glasila otprilike ovako: tvoja želja će se ispuniti. moram priznati da tog trena nisam bila sigurna koja je to moja najveća želja, vjerojatno radi toga što sam po završetku radnog tjedna bila u stanju nekakve zasićenosti informacijama.

e sad, možda ćete mi znati odgovoriti, vi ste ljudi sa određenim životnim iskustvom. koliko čovjek mora biti jak i odlučan da bi svoju želju usmjerio na nešto što je univerzalno i što bi trebalo biti dostupno svima. rezultati toga sigurno će biti vidljivi, možda ne danas, možda ne sutra, ali u bliskoj budućnosti sigurno hoće.
koliko čovjek mora proniknuti u sebe da bi ono što je izvorno u njemu dao na uvid i na raspolaganje svima, neovisno o čimbenicima kojima su ti drugi izloženi u tom i tom trenutku.

Čitam Wikipediu o ezoteriji. Piše unutra: "...Prema ezoteriji, istinska se spoznaja ne postiže znanstvenim istraživanjem, nego unutarnjim prosvjetljenjem i uvođenjem u tajni nauk...". Isuse! A prema čemu se to do spoznaje dolazi - znanstvenim istraživanjem? Kakvo bi to bilo znanstveno istraživanje koji bi donijelo - istinsku spoznaju? Ajme!!! To nije pisao netko tko imalo zna o znanosti. I duhovnosti. Eh, svatko se primi pisanja...

i na koncu, kada i pronikne, ima li kraja tome? ako je naš put samo naš, može li mi netko reći gdje je to raskršće na kojem je moguće sresti nekoga čiji je put gotovo identičan našem? nekoga s kim je put moguće nastaviti. zna li to itko? :)

(hm, ne zamjerite što prekidam razogovor, odveć sam nestrpljiva :))

Bok, Indien, uh, imaš hrpu pitanja :) Lijepo je kad si netko postavlja pitanja :))

sve si mislim da je najbolje ne postavljati nikakva pitanja, već jednostavno djelovati. ne znam dal je ikome nestrpljivost koja se konstantno pita umjesto da s vremena na vrijeme i djeluje, donijela rješenje jednadžbe :)

Ne znam hoću li ti dati odgovor, ali ću ti dati svoje mišljenje o nekim tvojim pitanjima..

"koliko čovjek mora biti jak i odlučan da bi svoju želju usmjerio na nešto što je univerzalno i što bi trebalo biti dostupno svima. rezultati toga sigurno će biti vidljivi, možda ne danas, možda ne sutra, ali u bliskoj budućnosti sigurno hoće. "

Od same želje čini mi se važnije iz kojeg polja ide želja. Ako ide iz polja ljubavi, onda se želje slažu kao ciglice, stvaraju sve veću nakupinu, i kad postignu kritičnu masu, tada se nešto dogodi.. A to može svatko tko djeluje iz polja ljubavi.. (Naravno, i želje iz drugih polja donose rezultate, nažalost :((( ) Nečije su ciglice veće, neko šalje puno ciglica... Možda su želje krajnje prosvijetljenih ljudi dovoljno moćne da same za sebe učine neki mali pomak, ne znam, možda, ali i oni trebaju masu ljudi da se nešto značajnije postigne

"koliko čovjek mora proniknuti u sebe da bi ono što je izvorno u njemu dao na uvid i na raspolaganje svima, neovisno o čimbenicima kojima su ti drugi izloženi u tom i tom trenutku"

Čini mi se da onda kad mu je ego dovoljno smanjen i kad može djelovati iz polja ljubavi. Kad može udarce tuđih ega lako amortiziirati.. A svatko je odgovoran za ono što je spreman čuti..

coco, dogodi li se ikada da postaneš svjesna pomaka, ali to i dalje nije ono čemu si se nadala da ćeš postići?
ja te pitam ustvari, kako otpustiti i u konačnici prepustiti se. što ti misliš, kako se riješiti one spoznaje da vrijeme leti, a mi smo napravili tek koračić naprijed?

"i na koncu, kada i pronikne, ima li kraja tome? ako je naš put samo naš, može li mi netko reći gdje je to raskršće na kojem je moguće sresti nekoga čiji je put gotovo identičan našem? nekoga s kim je put moguće nastaviti. zna li to itko?"

Kad krenemo tim putem, srećemo sve više ljudi koji su na istom putu :) A o tome s kime ćemo zajednički putovati naš put, u dvoje recimo, o tome odlučuju više sile... Ovisi što još naša duša mora naučiti.. Mnogi veliki duhovnjaci su sami

što ako moja duša želi učiti baš uz neku određenu osobu? s druge strane, ona itekako zna da možda toj osobi ne trebam ja.

"coco, dogodi li se ikada da postaneš svjesna pomaka, ali to i dalje nije ono čemu si se nadala da ćeš postići?
ja te pitam ustvari, kako otpustiti i u konačnici prepustiti se. što ti misliš, kako se riješiti one spoznaje da vrijeme leti, a mi smo napravili tek koračić naprijed?"

Pa to i je duhovni put, tako to izgleda... Ja imam osjećaj da je taj put u obliku spirale. Napraviš veeeliki krug da bi se vratio na isto mjesto i samo malo popeo u visinu. A u međuvremenu si nasložio nove stvari koje treba rješavati.. Srećom, dolaze nam situacije za provjeru, ponavljaju se jedne te iste, koje zabole, i tek kad odigramo drukčije, učinili smo nešto. A prepuštanje i otpuštanje - to su polagani procesi.. Čini mi se važnim prvo naknadno prepoznavati situacije u kojima smo mogli drukčije reagirati, zatim prepoznavati ih u trenutku kad se događaju ali ne možemo još reagirati drukčije, i napokon uz puno truda jednog dana i uspjeti na vrijeme reagirati:)) A tada smo se već promijenili

Ind, Zaratustra je govorio da Muškarac je stvoren za rat a žena za odmor ratniku. To sam jednom rekao jednoj prijateljici kao citat. Ona je odgovorila: " Ne slažem se s tim!" Dakle, to je trebala riješiti s Nietzscheem, a ne sa mnom.
Tako su mnoga tvoja pitanja postavljena tebe a ne drugim ljudima i ti ćeš tražiti odgovore dok ih ne nađeš. Da pokušam biti slikovit; ljudi ti mogu pomoći da se ne vraćaš nazad, ali jako malo da te poguraju naprijed.
Kad vidim da će netko pasti, pridržim ga, ali nikoga ne učim letjeti...
Coco, tvoja primjedba o Savi , tvoj susret s anđelom je uputa o letu..bacanje uvis...

"što ako moja duša želi učiti baš uz neku određenu osobu? s druge strane, ona itekako zna da možda toj osobi ne trebam ja."

Da, ima toga :) Ako tvoja duša treba tu osobu, onda je to tako. Ti se niti nećeš moći oduprijeti. Kad naučiš lekciju, otići ćeš. Ili ostati. A to treba li druga osoba tebe, to ne znaš. Niste se slučajno sreli. Možda je ta osoba samo nesvjesna.

Medo... Pa primjedba o Savi je tvoja. Ja sam samo rekla da si previše pojednostavnio. A ovo o anđelima da je bacanje u vis - ne razumijem.

ajoj, nema kraja tome :) djelovanje/reagiranje ipak zahtijeva naprednijeg čovjeka :)
netko je rekao, život je ono što nam se događa dok mi planiramo. što ako čak niti ne planiramo? previše :)

medo, ako je muškarac ratnik, zašto ponekada imam osjećaj da sam usred paljbe? :)

Da, Indien, nema kraja, nema točke kad velimo - stigli smo. Zato treba uživati u putovanju

Pozz, djeca me trebaju ..

coco, hvala na društvu, bilo mi je zadovoljstvo čitati te

"A i ti si ovo jako pojednostavnio. Duhovni put se ne sastoji od 'sjesti uz Savu i poželjeti"."

Ovo su tvoje rečenice. Jako precizne i određene. Zar se tu ne vidi nikakvo mišljenje o Savi? Olako se isključiš i vraćaš uzvodno.
Nemoj me postavljati pitanja na koje imaš vrlo jednostavne odgovore.
Ja sam ezoterijski boem...klošar.

medo, nietzsche je bio idealista sudeći po onom citatu. izvukla sam njegovog zaratustru, pa evo i tebi nešto:

o tajni duše: tek kad je napusti junak, približuje joj se, u snu - nadjunak.