parablog

naravno, pokušala sam mu reći
ali on okrene glavu bez izvinjenja.
rekoh mu da nebo juri sunce
a on se osmjehne i reče:
"kakva korist od toga."
opet sam se osjećala kao demon
pa rekoh:
"ali, ocean istjeruje ribe."
ovog puta on se nasmija
i reče:
"zamisli da su jagode
odfurale u planinu."
nakon toga
znala sam
da je rat počeo.
ovako smo se borili:
on: "kolica s jabukama
kao drška od metle
pucketaju i rascjepljuju
stare nizozemske cipele."
ja: "munja će udariti u stari hrast
i osloboditi gnjev."
on: "ljuta ulica bez imena."
ja: "ćelavi ubojica! ćelavi ubojica!"
on reče, zaista razljućen:
"vruće peći! gas! kauč!"
a ja, samo se smješkajući, odgovorih:
"znam da bi bog okrenuo glavu
kad bih ja sjedila mirno i mislila."
završili smo otapanjem,
mrzeći zrak.

podosta nepovezano
sto te fasciniralo kod tog pjesnika?

kod svakog pjesnika to je nešto drugo.
simpatiziranje (ili ono što je suprotno tome) nečijeg rada najčešće ovisi o našem trenutnom raspoloženju ili percepciji.
što da se lažemo :)

dakle, kad citamo mi ostali tu prozu
gledamo kroz prizmu tebe, sebe, lijepo :))

lijepo.

mastovitim ljudima , je jasno :))

:)*

http://www.youtube.com/watch?v=4nuhja7y4TM

Nefertiti se probudila :)))

:*