Laprdarij

Čitam Pamin zapis pa mi više toga pada na pamet. Na vječnu temu - po kojim kriterijima ili na koji način biramo partnera.

Ono što sam ja pohvatala na tu temu i čini mi se istinitim, jest da biramo partnera koji ima slične psihološke povrede kao i mi, odnosno onog koji će naše povrede ponavljati i ponavljati, i sto puta ponavljati kako bismo ih konačno iščistili. Ako odemo od partnera jer ne možemo više izdržati s njim, naći ćemo jednakog, pa i malo goreg jer svoju temu moramo obraditi.

Ako netko naoko privlačan izabere partnera koji je pretil, ili je invalid, nekog iz 'niže kategorije', možda to čini zato jer se ne bi mogao nositi s partnerom koji bi mogao biti privlačan i drugima. Tu bi neka duboka nesigurnost bila u pitanju.Strah od napuštanja.. Tko zna..

S druge strane, i ja imam kategoriju s kojom ne bih mogla biti jer mi je 'prejaka', recimo s Bruceom Willisom. Jer on može birati žene kojima ja ne mogu konkurirati iz stotinu razloga. Samo bih se mučila. Ne spadamo u iste kategorije.

Gledano kroz moju vlastitu povijest, točno mogu definirati s kojim sam muškarcem što prolazila, što je koji muškarac odrađivao kod mene. Kako bih se riješila nekog obrasca tako bi ta vrsta ljudi otišla od mene. Ali bi došla nova, jer ima materijala... O, da..

Sada kad sam toga postala svjesna, rado bih partnera iz 'svoje kategorije', koji je također svjestan. I kada bismo se nas dvoje tako svjesnih potrudili riješiti svoje povrede, izaći iz svojih labirinata, ali na konstruktivan način, to bi onda imalo budućnost. A svjesnih je tako malo...

Recimo, partnera koji razumije ovo što sam napisala..

Prije petnaestak godina jedna mi je kolegica rekla nešto što me iznenadilo: "Blago tebi, ti možeš biti bilo s kime, jer se voliš." Ha? Što ti to znači? "Tebi ne treba muškarac da ti nabije vrijednost..." Ostala sam u sto čuda. Danas sam se toga sjetila... Pa je, u pravu je bila. Meni treba muškarac da s njim uživam..

Mislim da sam na tom istom blogu pročitao da je netko gledao taj par s gnušanjem. Tko nam daje pravo gledati nečije ukuse ( odabir ) s gnušanjem? Ti si korektno postavila parametre, odredila si ih prema sebi. To je pošteno i prihvatljivo. Svaki drugi pristup je AMI-pristup i stavlja NAS u nižu kategoriju međuljudskih odnosa.

Medo :) Eh, na ovom blogu ima puno ružnih riječi, tipa 'mrzim', 'gadi mi se', 'odvratno'... Šteta! No, kako već napisah, to je odraz unutarnjeg nečijeg svijeta.

Baš si mislim što bi se meni baš ono - gadilo? Gadilo bi mi se gurnuti prst (bez rukavice) u tjedan dana stari leš koji stoji na vrućini.. To je moja kategorija gadljivosti. A što se tiče živih ljudi - ne znam, bilo bi mi ih žao.. Može mi se nečije ponašanje ne sviđati, ali baš gađenje...

nekak si mislim da bi se meni gadilo pojesti glistu

bome ti medo dugo pamtiš,
i arhiviraš

Medo, imam i ja takvih primjera ovdje, nisu ni mene baš mazili... Ja tu samo okrenem ogledalo u smjeru pošiljatelja. Nek im se vrati. Pusti..

Vuče, ništa mi o sebi ne znamo što ne želimo znati. A situacija diktira i nivo gadljivosti. Nekad nisam mogao zamisliti uhvatiti mrmka ( rovac ) a danas ga fino i pažljivo stavljam na udicu....

Vuče, ak je frka, pojela bih i glistu. Čak i mozak. Mozak mi je na vrhu nejestivih dijelova.. I fileki.. Ok, sve ono od čega mi se povraća je gadljivo.

medo..i ja ...priznajem , imam neku overziju od rovca , i od pijavice ..
ne mogu reći da se bojim , to nikako
ali nekakva nelagoda mi držati u ruci

Krelec, sjećaš se i ti da sam bio izvređan.
Coco, pustio sam sve od sebe da bih bio što slobodniji biti ono što želim i što mogu. A što je to? To je moja savjest i ja se s tim nosim. Sam.

ajme koko ...brrrr ))

Sjećam se, bila sam jedanput u nekom podzemnom jezeru u ronilačkom odijelu i na mene se nahvatalo brdo pijavica. Dotad nisam ni znala da ih ima na takvim mjestima. Skidala sam ih jednu po jednu, s rukavicama doduše, ali su mi bile baš simpa. Privukla ih je narančasta boja čini mi se.

Vuče, jesi li doživio kad onu pravu glad? Ja nisam. Ali sam doživjela pravu žeđ. Ako je isto tako biti i gladan, pa pojela bih bilo što..

žeđ,,jesam
prije jedno 25 godina ..pio sam vodu iz rijeke krapine

Medo, da, samo mi poznamo naš svijet, ako itko. I nije za zamjerit ljudima da lupetaju bez veze, jer ne znaju gdje smo i kako smo. No, nisu svjesni.. Govore iz svojeg svijeta, a iskustvo im je očito premaleno da bi shvatili da postoji nešto i izvan njihovih spoznaja..

ali , nemojmo sad o exstremnim situacijama

A ja se sjećam da sam gledala neko takmičenje di je neka baka pojela komad pice, sve lijepo progutala, potom skinula protezu, uvalila u čašu vode, i oni su morali tu čašu ispit! I jesu bogami! Meni je to isto bilo onak....simpa! Ima još?

Coco, evo malo prirodne suradnje ( alternative ): pecao sam pod drvetom s kojeg je vjetar rušio neke velike mrave. I kako je koji pao na goli dio mene , tako me je vrlo bolno ugrizao. Odličih se na dijalog i objasnio sam im da im služim kao ublaživač pada i da bi trebali to cijeniti a ne me gristi. I prestali su. Ili je prestao puhati vjetar. Povjerao sam u ono prvo.

Ok, Vuče :) Samo htjedoh reći da se ne poznam toliko da znam kako ću reagirati u nekoj ekstremnoj situaciji. Samo pretpostavljam. A doma u toplom, u fotelji, lako je birati :)

Sve je more :)

SVE JE MORE, pa gdje se ti kriješ???!!! Poštovanje i dobro jutro.

između gliste i kulena ...recimo ))

Bravo, Medo :) To je pristup koji je meni blizak :) Tako su mene naučili da pčele i ose zamolim da odu, i one stvarno odu. Ako se može s osama, i mravima, kako se ne bi moglo s ljudima?

medo ..apropo onih mrava ...
koliki je bio tlak zraka u tom trenutku ?

Vuče, između pečenja, i kulena, i takvi teški izbori :(

Bog medo debeli!:-)

koko ..zašto se odlučit za tako težak izbor ?
ipak je moj lakši

Da, Vuče, volim si zakomplicirati :)

Coco, htio sam naglasiti da je nakon razgovora došlo do promijene. ( izgledalo je da je životni krug tih mrava završavao i da su umirali. Bilo je sparno i pred kišu. Vrijeme kad riba prestane gristi.)

Ovo u zagradi je za Vuka.

Medo, a ja se pitam - je li razgovor bitan u smislu izgovorenih riječi, ili je bitno stanje tijela i svijesti u koje uđemo kad želimo razgovarati? Jer to je stanje kad se ne bojimo, kad ne bjesnimo, i to životinje osjete. A i s ljiudoima je isto. Kad imamo rogove i bodlje, ili se bojimo, ljudi to osjete.

Bila mi je zgodna ona serija - šaptač psima? ili tako nekako se zvala.. Kako tip svojom pozom i stavom utječe na ponašanje pasa.. Nikakve velike kretnje, ni galama, ni riječi

koko ..to se zove stav :))

Coco, nekad sam glasom mogao umiriti i dijete i ženu, i mačku, i muškarca...Danas primjećujem da moj šapat prilično uznemiri životinje, a rasplače i uplaši malu djecu. I faktor glasa ima kategoriju učinka. Čini mi se.

Vuče, sretan ti rođendan :) Sad sam vidjela

rekao bih da cesar milan ( šaptač psima )
ima visok stupanj socijalne ( pseće ) inteligencije

Medo, žao mi je, no nekako osjećam da ti predobro znaš komunicirati i u tišini :)

Da, taj cesar komunicira na način na koji smo mi drugi zaboravili. Tj. nismo ga svjesni. Odašiljemo signale ali ih ne znamo čitati.. Prezanimljivo! A životinje ih čitaju. Zato je zanimljivo imati ljubimce i promatrati kako nas oni čitaju..

Mene, recimo, psi vole, ali ja njih i ne baš.. No, odašiljem nešto što se njima sviđa i priđu mi, a ja pak ne volim da mi prilaze.

U jednoj prilici, na jendom imanju, bio je pijetao koji me nije mogao smisliti. Kad bi me vidio na drugom kraju dvorišta, zajurio bi se i napadao me. Vlasniku nije bilo jasno jer je pijetao inače bio miran. Eto!

Ima i jedan haski u kvartu koji me ne trpi. Drgui psi me vole, ali taj ponori kad me vidi, isto tako u daljini.. Njega ne smijem pogledati u oči.

prije ćeš naći partnericu :)

dobar ti dan kok!

sve što mogu reći za gore napisano jest da nikada nisam birala frajera kojim bih rješavala neki svoj kompleks, pa je recimo u ovome ili onome bio manje vrijedan od mene. to je netočno. muškarac mora ženi biti izazov. imponirati. kako god.
s drugom pričom o "odrađivanju" se slažem.