Laprdarij

"Znaju li oni koji se kreću u svom zatvorenom izoliranom krugu ljudi kako izgleda stvarni život??
01.08.2012. u 7:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar"
Pogni, zapis posvećen meni. Ne jedanput mi je baš Pogni spočitnula da ne znam što je stvarni život. A i Krelec mi je imputirao više puta da živim na temelju knjiga. I ne samo oni.

Pitam se: što je to taj stvarni život o kojem oni pričaju? Koliko su njih dvoje proživjeli da tako samouvjereno gospodare pojmom - stvarni život?

Jednom su me ovdje prozivali i zbog nekakvih referenci, kao - nisam vjerodostojna. Jer sam rekla da ne bih uzimala citostatike u slučaju frke. Pak sam zato odlučila napisati koju o sebi. Jer, u konačnici, nije ljudima za zamjerit ako ne znaju tko sam. Iako mislm da bi i oni sami trebali biti svjesni da ne znaju o meni ništa, i da se s druge strane interneta može nalaziti bilo tko.

Izdvojit ću neke značajnije životne situacije, koje nadam se spadaju u stvarni život. Nabacujem kako mi što padne na pamet.

Obitelj:
- Jedinica, bili smo prilično siromašni sve dok tata nije otišao u Švicarsku i dok nisam dobila nasljedstvo. Ostala bez mame s 24, o kojoj sam se brinula u njezine zadnje dane, a bez tate s 28 godina. Velika familija se naglo osipala, poumiralo ih je puno u kratkom vremenu, u osamdesetima. Udala sam se s 32 za najboljeg prijatelja no nismo imali djecu, a meni je to bilo jako važno. Dalje uglavnom znate. Imam dvoje prekrasne i zdrave djece. I to mi je najveće životno dostignuće. I zbog njih sam se smirila, radim miran posao, i ne izazivam sudbinu više. Po prirodi sam hrabra, gotovo ničeg se ne bojim. Pogotovo ne ljudi.
- Možda trebam nabrojiti s koliko sam muškaraca spavala?

Sport:
- bavila sam se: rukometom u srednjoj, biciklizmom otkad znam za sebe i još sad ponekad, speleologijom puno, alpinizmom manje. Sudjelovala sam u nekoliko speleoloških ekspedicija izvan tadašnje Juge. Na jednoj sam ekspediciji skoro ostala bez glave, a onda bez prstiju, zbog smrzavanja. Skijanjem svim vrstama - langlauf, alspko, turno, volim trčati i koristim svaki trenutak za trčanje. Jedrenjem sam se bavila intenzivno 6-7 godina, s guštom. Iako ne volim vodu izbliza osim kad je bonaca ili lagani vjetar. Ljepša mi je iz daljine.
- Bila sam i rekorderka Balkana i držala rekord desetak godina.

Hobi:
- Homeopatija. Završila sam London International College of Classical Homeopathy. Tko ne zna, homeopatija je genijalan sustav iscjeljivanja. Vrlo, vrlo moćan. I vrlo, vrlo kompliciran. To me odmara. Pomogla sam nekoliko desetaka ljudi, bilježim neka iscjeljenja na granici čuda. Baš sam neki dan malo sređivala papire. Nekoliko parova koji su mi došli zbog neplodnosti, svi sad imaju bebe. Je li do mene ili nije, ne znam, ali je svejedno dobar osjećaj.
- Znam puno i o bioenergiji, i to sam upražnjavala, no nemam dobar zaštitni sustav i na mene se lijepe bolesti koje liječim. Pak sam s tim prestala dok ne naučim kako se obraniti. To ću jednog dana, nije mi na listi prioriteta. Klincima skidam temperaturu, izvrsna je kod glavobolja i nekim manjih problema.
- Čitanje mi je hobi. Ne baš beletristike.. Odmara me. To znate.
- Solo-pjevanje mi je hobi. Išla sam 3 godine u glazbenu školu, i nakon što mi je mama umrla, stisnulo mi se grlo. Tek sam desetak godina kasnije uspjela nešto pjevati. Žao mi je što sam to nekako zapostavila, no ne stignem sve.
- Sviram gitaru. Uglavnom sam samouka. Uzimala sam nešto i satove privatno.

Struka:
- PMF, brzo nakon diplome sam magistrirala, otada napravila dva doktorata, jedan od njih sam prijavila na medicini, ali ih nisam obranila. Što iz poslovnih, što strateških, što patentnih, a što privatnih razloga. Donedavno sam još uvijek razmišljala kako bih napravila i treći, ali mi se sada više ne da, a i djeca me trebaju. To je velika žrtva.
- Dobila sam stipendiju za Harvard Medical School, na poziv tamošnje ugledne profesorice
- Također i stipendiju Ujedinjenih naroda za rad u Beču, na drogama, tzv. balkanska ruta
- DEA (Drug Enforcement Administration), US, mi je platila edukaciju u Washingtonu. U sklopu toga posjetila sam Secret Service američkog predsjednika, bila za test spojena na njihov detektor laži, gledala vještačenje haljine Monice Lewinsky, upoznala tim koji se (između ostalog) brinuo i za sigurnost pesa Billa Clintona. Saznala puno o priskuškivanjima, praćenjima, bla... Posjetila sam Bijelu kuću, ne kao turist nego s aspekta mjera sigurnosti koje sam tamo učila. U FBI akademiji, Quantico, aktivirala alarmni sustav jer sam malo brže počela hodati prema autobusu nakon što je nastava završila, a u toj akademiji se ne smije trčati, niti malo brže hodati. To je odmah sumnjivo i taj čas se blokiraju vrata, i nekakva staklena neprobojna vrata iz zidova su izašla i zapriječila mi prolaz. Ostala sam zarobljena sve dok nisu odblokirali sustav. Imala sam cijelo vrijeme u Washingtonu pratnju Special Agenta, naoružanog. Je, i on je ostao zarobljen :)
- Kao toksikologu dogodilo mi se da se otrujem bojnim otrovom i skoro sam odapela. To smatram rijetkom čašću. Što više može toksikolog poželjeti nego otrovati se - bojnim otrovom?Strpali me u bolnicu pod lažnim imenom. I nisam smjela nikomu reći, pa ni doma. A dvoje male djece. Poslije je bilo na TV.
- Zbog posla, a i zbog okolnosti, bila sam prisluškivana i praćena godinama. Možda sam još uvijek pod povećalom, iako se nadam da više nisam. Vjerovali li ne, i CIA me je pratila.
- U to sam vrijeme bila i na nišanu snajperista. Ne znam jesu li me samo htjeli zaplašiti, ili fakat maknuti. Ne želim niti znati. To je bilo u centru Zagreba, daleko poslije rata.
- Razgovarala sam s Walterom Umphreyem, poznatim američkim odvjetnikom koji je bio povezan sa suđenjem duhanskoj industriji, tražila od njega savjet.
- U jednoj prilici mi je bila podmetnuta droga kako bih ispala narkićka, a time i nepouzdana, jer me je trebalo diskreditirati. Ali sam na vrijeme skužila. Otad ne pijem osim iz originalno i predamnom otvorenih flašica.
- Držala sam predavanja o drogi. Koju nisam probala. Znam sve o drogi, osim kakav je osjećaj nadrogirati se. Niti me zanima.
- Bavila sam se i bavim se još uvijek alkoholiziranošću u prometu.
- Zanimanje mi je, dakle, u širem smislu - toksikolog. Bavim se time od 1990. Sad se trenutno ne bavim samim otrovima, barem ne na glavnom poslu, već lijekovima. Klasičnim, medicinskim lijekovima. Ispitujem njihova svojstva, analiziram njihove tragove u organizmu, proučavam metabolizam lijekova, interakcije među lijekovima.. Najviše se bavim novim, potencijalnim lijekovima, koji još nisu na tržištu. Ono što ja istražujem, vi ćete piti jednog dana.

-------------------------

Trebam li još nešto reći kao dokaz da imam i stvarni život? Neke stvari odavde ne znaju niti moji doma. Ma, ima još toga...

Nisam se došla dokazivati na blog jer mi to ne treba, dokazala sam se u životu puno puta. Došla sam se ovdje odmarati, naći malo mira, podijeliti koju lijepu s nekim, zezati se. I to je to.

nebi se htel mešati,heheh

Pametno

:))

Evo, i za fajliranje ovdašnjim povjesničarima.

svaka čast anel, kako te uopće neko može pokušati diskreditirati?
nedaj se :))))

impresivno, nema što :-)

ma pusti ljubomornike, daj..i propale udvarače)))

Pakao, "previše je znala"

al jebemu miša... kad si sve to stigla napraviti, proživjeti... doživjeti...

:) Bell, Vins :)) Možda me sad puste na miru, da se mirno valjuškam na blogu.

ja to sve ne bi naučila/prošla ni da imam dva života .... da sportske aktivnosti i ne spominjem :-)

Moj život je film. Bell, ne znam izazivam li ja to, ili mi je to karma.. Inače sam mirna po prirodi, da me znaš nikad ne bi rekla da sam ovo prolazila.. Moji poznanici pojma nemaju.

veliš, ajmo ju zdrogirati :(

koko.... bem ti... moram škicnut profil ... ma fakat, živiš (ili si živjela) turbo brzim načinom života. i vrijeme ti je da se malo valjuškaš ....

Bell, a inače misle kako sam spora.. izvana tako i djelujem. A napravim čuda, na neki svoj miran način. Bez galame, i uzdisanja. Znam se zezati da moram naučiti kukati.

Haha, Pakao, bilo je pokušaja... a mene to fakat ne zanima.

Coco, po tvom životu bi Nicole Kidman jednom mogla snimit film, misha mu maloga))))

sve mi je to jasno, tvoj znanstveni duh, pa ženstvenost, taj duh avanturistice i prave romatnične junakinje i sve to..ali speleologija???? ja ne da se bojim visine, planine, spilje nego brrrrrrrrrrrr..iz mog kraja su čuveni speleolozi, moja planina je medju najinteresatnijima u Evropi al se nikad ne bih upustila u to)) biće geni,,,

Uh, Vins, to bi bio kič film :)

Ali da, jedan dobar krimić bi se dao snimiti...

E, da, jedan poznati književnik, i moj prijatelj, rekao je da bi rado napisao roman o jednoj mojoj zgodi. Nakon toga mu se neko zlo dogodilo, i ja sam se prepala. Nismo se više čuli otad. Tko zna...

Jako me zainteresiralo ovo, 'ne bi uzimala citostatike u slučaju frke', ako nije tajna, jel razlog u nekom uvjerenju ili čisto na naučnoj osnovi, jer znaš o tome više od nas običnih smrtnika...jer većina bi uzimala i vraga, ako bi im to dalo NADU

Speleologija mi je u genima, bit će. U familiji imam hrpu speleologa.. Moj oatc je jedan od osnivača toga u Hrvata. Bit će da je to potreba za uzemljenošću. Meni je pod zemljom nekaj posebno, tamo sam skroz svoja, mirna, zdrava...

svaka čast Coco!

Juicy, od samih citostatika nema sreće. Oni sprječavaju rast raka, ali i zdravih stanica. Često se dogodi da se vitalnost pacijenta uništi citostatiicima, a rak se ne suzbije. Pacijent toliko oslabi da više nema šanse.

S druge strane, dosta sam proučavala nastanak raka, i kakav tip ljudi je sklon dobivanju raka. Moglo bi se reći, rak je način života. Na tomu treba raditi. Ne ulaziti u 'sliku raka'. Jer svaka bolest ima svoju 'sliku', tj. sklop mentalnih, emocionalnih i tjelesnih simptoma. Ne znam koliko sam bila jasna. Dakle, kod raka prije svega prevencija. Jer kad dođe do pojave raka, puno toga je već otišlo k vragu.

Napisat ću jedanput o raku.

Hvala, društvo :))

bilo bi sigurno zanimljivo da napraviš koji zapis o homeopatiji, onako, pogled iz tvog profila.
vjerujem da ima još poneko koga zanima.

U mojoj obitelji još nitko nije umro od raka, pa sam nekako i ja sigurna, mada danas nije nitko na sigurnom kraj tolikih triggera...

a što se tiče citostatika, sve je jasno, mislim da se i pacijentu objasni na početku, da dolazi do uništenja SVIH stanica, pa i stanica raka...ali gle, ne može se netko ostaviti sasvim bez ičega, bez terapije, samo tako, umrijeti ili se izvući...ako postoji i najmanja nada, treba sve poduzeti...a teško da se baš organizam može obraniti od raka, već samim tim, što ga je dobio...dakle, u startu je sve izgubljeno...
ali, svatko ima pravo na svoje mišljenje, argumentirano ili ne, i dok se radi o sebi, svak je svoga tela gospodar

NYNA, ako je tako, sa zadovoljstvom:) Povlačila sam i neke paralele homeopatije i znanosti, to mi je prezanimljivo, samo bi bilo suhoparno. Ali da, napisat ću nešto lakše probavljivo..

...iako svake godine idem na mamografiju, svaih par godina, kolonoskopiju, a šta ja znam, može te strefiti, gdje se najmanje nadaš, npr. svako se ljeto divljački kupam i sunčam, oduvijek...eto ti razloga za rak kože...ali, iz godine u godinu, kao da
izazivam sudbinu, jer se pržim preko 2 mjeseca svakodnevno

ima nas koji smo zainteresirani.
kome je suhoparno ne mora čitati....za to se ne sekiraj...:-)

Naravno, Juica, ljude treba upoznati sa svim mogućnostima koje su im na raspolaganju, i na njima je da preuzmu odgovornost za svoj život i zdravlje. Nažalost, neki tek tada to naprave. Da su napravili prije, bilo bi bolje.

Da, ako nemaš u familiji rakova onda je to povoljno za tebe :) Ja imam, moja je mama umrla od raka. I to je veliki rizik, ne zbog tjelesnog nasljeđa i predispozicija, nego zbog nasljeđenih obrazaca, načina ponašanja, itd.

Ja pak ne idem na mamografiju. UZV još može, ali rentgen ne može. Pa kako bude.

...ali znam, da dođe, stani-pani, da bi uzela sve i oralno i svakako, i homeopatiju, u nadi u izlječenje...jedino ne znam psihologiju bolesnika od raka, jel se oni pomire sa sudbinom ili se bore...valjda ovisi kakav si

Eh, da, rak kože... ja sam bjeloputa, puna madeža, izvrstan kandidat.. Zato se ne sunčam i budem uvijek bijela. I briga me. Vratim se s mora i pitaju me - a i deš li ti ove godine na more?

Ok, Nyna, napisat ću ponešto, treba mi vremena :)

Ne znam Juicy, više puta sam gledala smrti u oči, doslovno. I pomislila sam - je li to sad to? Nije bilo, kako se vidi. No, iz iskustva znam da je neka ideja puno strašnija kao ideja, a kad postane realnost onda što je tu je.

Da, rak kostiju od zračenja, svako me malo prozrače :), e sad, pitanje je, jel više pluseva ili minusa

Imam poznanicu, kojoj je muž doktor kineske medicine (nije Kinez), liječi sve tradicionalnim putem, ima ordinaciju, u njihovoj se kući ljekovi ne koriste, samo tradicionalni kineski...ali ipak, kad zagusti, kod streptokokne upale, koju je mali dobio, nakon odugovlačenja, upotrijebili su antibiotik...naravno svi se zgražavaju, da dijete nisu i prije izlječili, mučio se dugo s teškom upalom grla...a inače su krasni roditelji i obožavaju svoju djecu i neizmjerno se brinu za njih
ovdje u A., roditelji, koji ne pruže medicinsku pomoć djetetu kad je bolesno, završe na sudu...valjda ako se dokaže, tj. ako dijete umre ili je jako bolesno

Tako i smrt. A uostalom - tada se rješavamo svih zemaljskih briga.. :)

Ja mislim da je homeopatija kao i religija, ili vjeruješ u nju ili ne...

Lijekovi klasične medicine su super u akutnim situacijama, kad je stani-pani. I ja ih tada uzmem. Ali kad nešto prijeđe u kronično, onda nema koristi, samo štete. Moj je klinac imal kronične angine, bio na ekstencilinu iz mjeseca u mjesec. I tek sam mu homeopatijom to uspjela riješiti. I to nepovratno. Već je bio za vađenje mandula. No, to sam već pisala o svojem sinu. Njega je homeopatija spasila.

Svaka čast Koke <3

lijekovi

U homeopatiju nije potrebno vjerovati. Njom se liječe i mala djeca, i životinje, postoji i primjena u poljoprivredi. Ona dokazano djeluje.

hvala Coko.

Tko jedanput osjeti kako homeopatija djeluje, taj se prije ili kasnije vrati homeopatiji. Ali, kao i kod drugih alternativnih tehnika, efekt je bolji ako si 'otvoren' prema tome. Dakle, ne moraš vjerovati, ali nemoj odbijati.

kokoš anelko, a jeli bi ti mogla doći na roštilj, sutra, u Fažanu, ništa ne moraš platiti, jel?

mogu dići i ti iz CIE ili FBI, ništa ja ne krijem, jebga!

Fala na pozivu, Stari, sutra se odmaram :) U domu svomu

pozdrav.... homeopatija je super "stvarca".... :-)

A kaj se čudite, pa Iskrica je isto pod monitoringom. Ne baš CIA-e...

Ja sam krvna grupa ( 0 ), rh faktor( - ), dakle, totalna negativa, a nit ne vjerujem u Boga, valjda mi to dođe od krvne grupe :)

sokić mamo, to ti dođe od toga što me voliš
ne možeš me prestati voljeti, a što ću ti ja?

Haha, Juicy :) I ja sam nula, ali pozitivna. Vjera u Boga je precijenjena i prerazvikana. Tako ja to gledam. To su sve zapravo prirodni zakoni, koje još klasična fizika nije amenovala..

Hej, Fione :) Da, homepatija je ... ma, obožavam ju pa sam pristrana

moram priznati da, kad sam išla na prvi tretman, bila jako skeptična..... al' promjenih mišljenje.... :-)

Stari, to se u A. zove delusional

Homeopatija zadire jako duboko. Ok, može se i površinski raditi. Ali ona zadire u karmičke sfere. Meni je fantastično kod homeopatije što promjene nastaju tako da onaj kome se događaju nije ih svjestan. Odjedanput mu je skroz normalno da nešto radi na potpuno drugi način. Ili da se odjedanput ne boji aviona, a cijeli život je umirao od straha... A takve su promjene bitne, kad dobijemo dozvolu za biti slobodnima..

Vezano uz homeopatiju, javit ću ti se na PVT i zamoliti te za odgovor, može?

ali isto tako postoji period svojevrsne reakcije na tretman.... jel tako?.

Može, naravno

Da, Fione, to se naziva agravacija, i pojavljuje se odmah nakon uzimanja lijeka. I traje neko vrijeme nakon kojeg se povuče. Ako se pojavi, to je jako dobar znak, znači da lijek djeluje i da iscjeljenje ide u dobrom smjeru

Ako se pojavi, dobar je znak, ak se ne pojavi, loš je znak :)

Mi ritiro, pozdrav

Oke, hvala. :-)

Ne mora značiti. Mogu se promjene događati polagano i potiho. Ako nakon mjesec dana nema nikakve promjene, onda treba razmisliti u drugom lijeku. Ima brzih i sporih lijekova. Uglavnom, blaga agravacija je poželja jer je iscjeljenje brže..

da, osjetih.... :-)

i ja sam "0" i to pozitivna ;-)))))
a homeopatija... jedna prijateljica se tako liječila i izliječila .... imala je golem osjećaj krivnje i straha zbog rastave i dobila rane po tijelu, od nervoze valjda .... tek kad se uz pomoć homeopatskih ...pripravaka ... psihički "pomirila" sa situacijom, nestale su i rane.
a druga prijateljica.... isto je bila pod jakim stresom (neću o detaljima, ali bilo je jako opasno), homeopat joj donosio neke male crne kuglice i još neke ... ne znam baš..... al mi je pričala da su joj nakon što je uzela te kuglice, suze počele same teći .... da ih nije mogla zaustaviti .... neka navala emocija koje nije znala objasniti, al time se ... kao... praznila, praznila organizam i psihu od stresa. ali, što je jako bitno u ovoj priči ..... ona je inačer dosta senzibilna s te neke .... duhovne strane i vjeruje i otvorena je prema neobičnom
ja iskreno, nisam baš.... ja volim dokaz nečega dokazati na vlastitoj koži ili primjeru, mogu vjerovati, ali nikad potpuno i 100%, previše sam realna u nekim stvarima
zanimljiv blog i čitat ću ga sutra detaljnije .....
sad, društvo..... odoh spat....

uh, tak je zanimljivo da mi fakat žao otić... a već jedva gledam :-)

Hej, ljudići, idem i ja prema krevetu, umorna sam... Čitamo se :) ln

ln coco

:) koka - šejn novog doba.
bravo koka.
ako ću do kraja svog aktivnog vijeka imati pola ovakovrijednih crtica u cv-u, mogu reć da sam nešto i radila.