Laprdarij

(ovaj sam zapis već prije napisala, ali ga nisam metnula na blog. No, danas me potaknuo Pamelin zapis. Povežite sami)

Da pojasnim - jer vidim da ispravno čitanje nije jednostavna stvar. Čitate iz mojih riječi ono što nisam napisala. Nije prvi put. A nisam napisala da muškarac ima pravo tući ženu. Opet ta riječ 'pravo' o kojoj sam već pisala. Nego sam napisala - da žena misli da ima pravo reći bilo što i onda se čudi oko dobije batine. Meni je to bitna razlika. Ako smo emancipirane, onda smo valjda i u odgovornosti emancipirane. Ako ON NEMA PRAVO reagirati, onda niti ONA NEMA PRAVO izazivati reakciju. Nadam se da je ovaj put jasno.

Nadalje: žene koje muškarac ne tuče tvrde da je to zato jer one znaju s muškarcima. Ili si znaju izabrati muškarce koji ne tuku. Dakle, ispada da je zasluga tih žena (i samo i jedino njih) što ih muškarci ne tuku (tako se barem to ovdje na blogu prezentira). Ne spominje se da je muškarac faca što se može iskontrolirati i kad ova fakat ne zna stati. E, sad, a čija je krivnja onda ako muškarac tuče ženu? Samo i jedino i uvijek muškarčeva?

Povlačim paralelu s vezom m/ž. I to sam već komentirala. Ako sam ja kriva (kako mi se ovdje imputira) za to što me je muž ostavio, znači i da sam zaslužna ako me ne ostavi. Poput - je li... Znači, kriva sam jako puno ako me ostavi, ali nisam nimalo kriva ako digne ruku na mene. Pa jesam li ja onda odgovorna za njegove postupke ili nisam? Ili - malo jesam malo nisam - ovisi kako onome tko me ktirizira trenutno paše?

I ovo sam napisala na temu prava: to je kao da se bacate pod jureće aute na zebri, i čudite se kaj vas je netko pokupil. Jer on NEMA PRAVO na to. Aha. Ali je jači. A kad je netko jači, onda treba mudro. Ili partizanski. Nikad direktno.

Mene je jedanput, negdje u sedamnaestoj, na nekakvom selskom plesnjaku napao jedan šofer autobusa, htio me tući. Zato jer smo sjedili na nekakvoj klupi od dasaka i on se navalio na mene. Ja sam ga zamolila da se malo odmakne. Činilo mi se da sam pristojna. I kao da sam biku pokazala crvenu krpu. A joj. Uspio me je udariti tek nogom u guzicu jer sam bila brza. A i bio je toliko pijan da nije baš mogao trčati. Drugi su ga tada svladali, a on se pjenio. Pazi, ja imala 17 godina, curetak, maloljetna. A on oko 40. Činio mi se ogroman. Dobro sam prošla.

I sad, mogu si ja misliti kak je taj tip lud, agresivan, pijanac, štošta. I je. Ali kaj ja imam od te etikete koju mu dam? I to sad naknadno kad sam shvatila kolilka je budaletina. No, činjenica je da je tip budaletina. Je li ovaj dio jasan? Dakle, tip je budaletina. Dobila sam nogom u guzicu i naučila lekciju: Nikad ne znaš u kome se krije budaletina. A lagano je biti nakon bitke general. Pitanje je kako biti unaprijed general pa strateški dobro odigrati s potencijalnim nasilnikom? Je li ovo jasno? Dakle, unaprijed? Ne gasiti požar, nego spriječiti njegovo nastajanje?

Osnovati udrugu? Pisati parole, plakate, vikati okolo?Tko voli vikati i pisati parole, nek viče. I takvih ljudi treba. No, hoće li me to spasiti od nekog budućeg nasilnika? Iz iskustva velim da neće. Neće mene. Možda jednog dana moje unuke. Ali - ja trebam sačuvati sebe da bih imala unuke. Dakle, trebam rješenje sad i odmah.

Pak sam razmišljala - jesam li svojim ponašanjem nekako mogla spriječiti taj ispad? Kaj vi mislite? Postoji li način da se ne dobije batina od šofera na nekoj levoj zabavi? Kaj bi na to rekle ove ovdje pravednice? One bi ga vjerojatno na lomaču. Onak, neagresivno i nenasilno. Čistam onak pitomo, po ženski. Usputno huškanje na linč.

Eto, ja sam od onih koji paze da ne čačkaju mečku. Zato jer sam sa 17 godina naučila, na onom plesnjaku - oprezno s riječima, mimikom, pokretima - jer ne znam s kim imam posla. A pogotovo ako znam s kim imam posla. Riječi su samo 7%, a neverbalne poruke 93%. Oprezno s neverbalnim porukama. A pogotovo jer znam kako stvari stoje na sudovima - znate li koje godište se sad rješava na sudu? I koliko je koristi od sudskih mjera? Ako se ne zaštitimo sami uglavnom nas nitko drugi ne bude štitio. Nažalost! Nije ni meni drago da je tako, ali kaj da delam kad živim tu di živim? Je li to jasno?

Dosad me je jedan moj dečko pokušao povući za kosu. U zrelijoj dobi. I tu je bio kraj.

I kako Pike kaže - ajmo biti konstruktivni. Kako pomoći ženama koje su mlaćene? Evo mog prijedloga:

- prvo, trebaju saznati da ONE SAME SEBI MORAJU HTJETI POMOĆI. Kao i što alkoholičar mora poželjeti prestati piti. Na njima je taj dio odgovornosti - da žele prekinuti to. Ako ih mi pokušavamo spašavati, a bez njihove čvrste odluke da prekinu s tim, samo nas uvuku u igru.
- drugo, kad požele to prekinuti - kako to učiniti? Jesu li sigurne kuće rješenje? U njima se samo ugasi požar privremeno. Jedino psihološka pomoć, edukacija. Da se žene osvijeste kako su dovoljno jake da prekinu tu 'igru', tu je Vega dobro napisala, moraju prestati biti "igračice". To ih treba naučiti kako. Ja sam naučila kako, i nije teško. (Predmet u škole uvesti - psihološke igre i kako izaći iz njih. Znaju li ove ovdje profesorice o psihološkim igrama, btw?)
- treće - biti uporne i ostati pri toj svojoj zamisli. Da nema recidiva.
- četvrto - imati uvijek adut u rukavu - neku borilačku vještinu, makar samo zahvat, suzavac, i tak :) Bi on meni, aha.. Ne bi taj nikad više mirno spavao.
- ako zaključe da ne mogu, i to je ok. Ne treba ih optuživati. Nije lako ni prestati pušiti. Neka povreda u njima tjera ih da budu u nasilnom odnosu. Kad im samosvijest sazrije, uspjet će.

Usput, gledate šaptača psima?

pises li ti kako mislis ?

Znaš kaj si ja mislim? Da se 90% svih stvari koje se dogode, dogodi na mah. Spontano. Neplanirano. Slučajno.

Sigurno se je svatko od nas ulovio da nekad, kad je nešto ispalo sasvim slučajno jako dobro, to počne slavodobitno prikazivati kao rezultat ne znam kakvog svog planiranja i dugog promišljanja. A dogodilo se slučajno. Ničim izazvano.

U tom svjetlu vidim i ovu problematiku koju ti opisuješ. Ja ne vjerujem u nikakve igre i igrače. Život jednostavno ide iz dana u dan i to na način da se 90 % stvari događa samo od sebe, spletom okolnosti. Ima gomila problema, teška su vremena, ritam je luđački stalno smo na nekim kušnjama i nervozni smo.

Ono što mi možemo napraviti da nam bude lakše, je upravo ovo što ti kažeš, Coco. S jedne strane se suzdržavati od naglih reakcija, a s druge strane ne nepotrebno provocirati i ne tražiti probleme tamo gdje ih ne bi trebalo biti.

Kao da ih je premalo ...

"ali za neke žene koje muž mlati i meni dođe da ih puknem jer ne znaju stati." c/p....rijec o emancipaciji ili ? ali tvoj citat ..citam kako pise ,ako bi zaista mogla da uradis tako kako si napisala ,meni nije jasno kojim pravom bi i ti pukla takvu zenu ???

Una, jesi li ti ikada udarila nekog?

Kao odrasla osoba ili inace ...djeca u mom kraju su se znala potuci i to vrlo cesto ...

Tudd, ako nisi onda pročitaj o psihološkim igrama. Kad to pročitaš, shvatiš da gotovo svi igraju te opasne igre. Ali nisu niti svjesni. A upravo rezultat tih igara može biti nasilje.

Osim toga, Una, ti se meni činiš jako agresivnom. Riječima. Ne znam gdje bi stala da se vidimo uživo. Imam dojam ovako preko bloga da bi me lako mogla udariti. To zaključujem prema tvojim žestokim reakcijama.

Tuff, a zato sam i spoemula šaptača psima. Kako to da se i krvoločni psi u njegovoj blizini smire? Slučajno?

Ne vjerujem ja u to. Po mome su to gluposti.

coco je očito povukla znak jednakosti između verbalnog (ženskog) i fizičkog (muškog) maltretiranja,
a jedno i drugo su posljedica gubitka međusobnog poštovanja i ljubavi prije svega.

Ima nekoliko postotaka psihopata među nama, ali to je druga priča...

E Coco ..grijesis ali nema veze ...nisam takva ali imas pravo da mislis tako ...vidis ja nebih mogla ni napisati tako nesto kao sto stoji u ovome tvom citatu ..zato pitam jeli pises kako mislis ,ja te citam kako pises...

Tuff, a da pročitaš? Recimo - Eric Berne "Koju igru igraš?"

Una, ja znam kako se osjećam kad me ti napadaš. A napala si me više puta. Vrlo si neugodna. Reci, imaš li ti dojam da bih ja nekog istukla? Jesam li ja po tebi - agresivna?

Coco, to su ljudi kojima nije išla matematika... ;-)

Udružujem li se ja ovdje s nekim pa po nekom nabacujem drvlje i kamenje?

Coco ,nemoj da primas osobno ,komentiram samo rijeci ....i nista drugo ....

Una, meni se čini da ti moje riječi primaš osobno. Zašto?

Eh ,Coco ..ovdje ne primam nicije rijeci osobno pa ni tvoje ,vjeruj ako hoces ,mozes i zelis ....komuniciram ,komentiram i razlicito misljenje je normalno za mene ..zasto nisi odgovorila ..kojim pravom bi pukla zenu koja ne zna granicu ? to mi nije jasno eto zato sto ja to nebih mogla ni napisati tu misao ....zato mi nije jasno pises to ili mislis ...pojma nemamo jedna o drugoj ...samo napisano ....

Sad idem spremati jelo ..odgovori ako zelis ....:)

Za one koji ne znaju, postoji nešto što se zove psihološka lezija. A to je mjesto u našoj psihi koje se ne smije dirati. Neki ljudi imaju više lezija, neki su jako otporni. Ali svatko ju ima. To je ono kad kažu - možeš mi raditi sve, ali nemoj mi, recimo, opsovati mater. Onda takvom liku ni pod kojim uvjetima nemoj opsovati mater. Jer je to nešto pri čemu se njemu smrači i on ne može sebe kontrolirati. Ako takav ima konfliktnu ženu, poput recimo Pogni, ili Une, koje će čeprkati po lezijama i isprobavati dokle taj može izdržati, onda se može dogoditi nesreća. Nećemo tražiti krivca, nego ćemo pitati - tko je mogao spriječiti nesreću? Na njemu je odgovornost u tom slučaju. A to je - u tom slučaju - žena.

Ne očekujem da 'pravednice' ovo shvate, jer ne mogu niti jednostavnije stvari.

ja bi još dodal na ovu temu da do takvih sranja u vezi dolazi zato kaj se u šlafcimeru
ne odradi posel kak treba :)))))))

Evo, Una, odgovorila sam ti, ako ćeš razumjeti.

Coco, koliko kužim, tvoj fokus u ovom zapisu je na problematici "uzroka", a ne "posljedica".
Proaktivni, a ne retroaktivni pristup.
Right?

Una, ja sam tebe pitala i opet te pitam: izgledam li ti ja kao netko tko bi nekog istukao? Dakle, odgovori si sama. Jer moj ti odgovorr očito ionako nije jasan. Kao niti cijeli zapis.

I kažem ti opet - ti meni izgledaš kao netko tko bii mogao mlatiti do besvijesti. Isto kao i Pogni. Vrlo si agresivna.

Da, Tuff, right :)

Ne želim da mi na grobu piše 'bila je u pravu'.

Uvijek je bolje eliminirati uzrok, nego boriti se s posljedicama.
Zašto bi bilo pogrešno zahtijevati suzdržavanje od provociranja, a ispravno zahtijevati suzdržavanje od reakcije na provokaciju?
Suzdržavanje od provociranja uvelike bi smanjilo količinu nasilja.

Eto, Tuff, to je to. Sažeo si sve u tri rečenice. :))) Ajd, barem si ti shvatio o čemu pišem :))

Znam, previše očekujem od bloške publike. No, kako već rekoh, ja to pišem svojoj djeci.

Ono što često osjećam ovdje na blogu je isključivost. Crno-bijeli pristup. A ništa nije skroz crno, a bome niti bijelo. O tome ću napisati zapis - kako isključivost vodi u bolest. To i JE bolest. Sviđa mi se Mazin zapis o njezinom braku. Tu je pokazala kako je sve šareno, i u nijansama, i kako je u tome sreća. Isključivi su oni koji su slabi ljudi. Koji ne znaju nego udriti po crno-bijelom.

ha ha koko...nekako smo došle do istog zaključka o agresivnosti! jer, agresivnost i isključivost su u stvari stvar kućog odgoja! tvoje zapise čitam s razumijevanjem...a često se riječi pogrešno shvate! kad se jako ne slažem, kažem...no ostavljam tebi i drugima da mislite kako mislite! to "silovanje" da svi moramo misliti isto je nešto što je meni strano! pače, hvala bogu da svi ne mislimo isto! ta o čemu bismo onda razgovarali? samo bi ko biljke puštali...klorofil!

Hej, Mai :) Da, fala Bogu kaj smo različiti i jedino tako možemo učiti jedni od drugih. Meni je uvijek zanimljivo tko što iščita iz nekog zapisa. Obično ljudi zapnu na nekoj riječi, vjerojatno onoj koja je bliska njihovoj leziji, i ne mogu se dalje pomaknuti.

Jednog lijepog dana, kad će mi se dati zmazati tim riječima,, o svakoj babi koja me blatila , ili makar spomenula u negatiuvnom kontekstu ovdje na blogu napisat ću što mislim. Jer su mi one dale dozvolu za to. O onima koie me češće spominju, o njima ću napisati više.

eto čitam i sada njen zapis (mene je stavila na ignore, što govori samo po sebi sve) i ti si za nju kokoška...samo zato što ti misliš drugačije. ja se ne moram slagati s tobom, al ti nikad neću takvo što reći..nikom! btw ta žena zaboravlja (kao i mnogi) da su verbalni nasrtaiji često gori nego oni fizički. zašto nema isti aršin za svoje napade (verbalne) na ljude ovdje...jer ja sam joj npr. glupa, vegi sam tupa...etc...i to je napad na itegritet neke osobe. no, te i takve osobe koje tuku iz svih oružja su u stvari ljudi koji imaju komplekse...spram drugih ljudi. ta poznata je stvar da je napad najbolja obrana. dugo mi je trebalo da sam shvatila da je agresija u stvari...nemoć! i fizička i verbalna!

Mai, o čijem zapisu pričaš?

A što se agresije tiče - i ja mislim da su slabi ljudi zapravo agresivni. I sad kad je netko na blogu agresivan - riječima, jer jedino riječima može ovdje i biti, kakav je tek uživo? Gle Unu, ona ovdje meće slike cvijeća, nekakve romantične sličke, a malo malo pa pukne i agresija iz nje navali. Ona to očito ne kuži. Ili misli da se ne vidi.

nema se tu što dodati. bilo bi super kada bi se u škole uveo predmet koji bi se bavio izgradnjom samopouzdanja u djece. bilo bi odlično kada bi obrazovni sustav bio takav da se svakom djetetu pristupa individualno.
sigurna sam da odrasloj osobi nije lako prekinuti obrazac koji je štetan a čiji korijen se često nalazi u najranijoj dobi. ali, ako se taj obrazac barem nauči prepoznati, i to je već veliki posao.

da, jedna sam od onih koji vjeruju da svo znanje koje imamo primili smo u djetinjstvu.

(nauči prepoznati :))

ja sam ponekada isključiva, priznajem. čisto da izniveliram pretjeranu emocionalnu tolerantnost i racionalnost.

Uh Coco naravno da sam te shvatila ,jesi bila jednostavna ali razumijem i komplikovanije raz..ali ti nisi razumjela moje pitanje :kojim pravom bi ti pukla zenu koju muskarac tuce ... ? kojim ?

A o etiketama poput - glup, tup - nemam riječi. To je ciljana povreda, ozljeđivanje. Dakle, vrlo agresivno. Jer napada našu osobnost. No, salbi ljudi na taj način crpe energiju, traže reakciju, traže 'šamar'. Bolesno!

Una, odgovori si sama. Tebi treba puno puta ponoviti.

Hej, Inačice, da, to bi bilo lijepo kad bismo u školi djeci gradili samopouzdanje, i liječili povrede. Ali .- koji društveni sistem treba samopouzdane? Današnji se sistem temelji na strahu - da nismo dovoljno dobri, da nismo dovoljno lijepi, zdravi, pametni, obrazovani, da nemamo dovoljno novca pa ne vrijedimo... Zato toga nema u školama...

Ne inačice, nego Ivančice :)

Coco ,ti po Uni pa po Uni ,zasto ? kada Una komentira samo rijeci ,ti razlicito misljenje zoves agresijom ,nije mi jasno to ...meni nije problem da nisam u pravu i svoje greske najcesce znam ali ti uporno hoces da reklamiras neku moju agresiju ,ne poznajemo se za to dovoljno ..i sta je ostalo zapisi ,komentari ..ovo za crno -bijeli svijet kod mene je strani pojam ..jesam takva kako se prikazujem ,vidis te slike me najbolje opisu ....i muzika ...ako osjetis agresiju ako kazem da ne razumijem kojim pravom bi ti pukla nekoga to nije do mene ,i prosli put kad smo imali razlicito misljenje ako tu vidiis agresiju e tada nemamo sta pisati ..ja se zahvaljujem na prostoru ovdje ,ali ako cemo tako biti ovdje da ne tolerisemo razlicitost jer nismo svi istih pogleda ali znam da je sve do volje u razumijevanju ....lijep pozdrav ...

Evo, Una, posredni odgovor. Znam svojoj djeci reći - pojest ću te :) Sad ti mene pitaj - otkud mi pravo da pojedem vlastitu djecu?

Pozdrav, Una, i ne moraš mi više dolaziti :)

pa, društvo treba zdrave, samopouzdane ljude. čovjek narušena samopuzdanja skloniji je nespretnom odabiru životnog puta. ponavljanju obrasca koji nije dobar. niti za njega, niti za njegovu okolinu. kojem to sistemu odgovara takav čovjek.

*samopouzdanja

Publikum ne razumije odgovore u kojima mora uključiti mozak. Znaju samo da i ne. A ja ne volim reći stvari direktno, uglavnom. Volim da ljudi sami zaključe što mislim. E, a to je naporno. Zakaj uopće čitaju kaj pišem? Taj mi dio nije jasan. Ako mi je netko naporan, ne čitam ga.

Ivo, samopouzdan čovjek smeta. Jer ga ne možeš ničime ucijeniti. Ja to tako vidim, ne moraju i drugi dijeliti to mišljenje. Zdrav nikomu ne treba jer ne troši na lijekove, na tretmane, ne plaća osiguranja, ne boji se da će se razboljeti pa ne želi cjepiva, i tak. Samo smeta.

Ako pak nekim čudom misli da je lijep, ne troši na kozmetiku, tretmane, dijete, lijekove za mršavljenje, debljanje, vitamine za kožu, kosu, skupu robu, plastične operacije - jednom rječju - užas!!! Zato nas sve treba uvjeriti kak smo jadni, ružni, grrrr... Eto moje agresije!

Ajde malkice pojasni ovaj dio iz gornjeg teksta:

" ...- da žena misli da ima pravo reći bilo što i onda se čudi oko dobije batine.
...
Ako ON NEMA PRAVO reagirati, onda niti ONA NEMA PRAVO izazivati reakciju"

Znači li to da onda on ima pravo reagirati ako ona izaziva reakciju i da se dotična u toj situaciji ne bi trebala čuditi ako dobije batina?
Jesam li nešto krivo shvatio?

A kaj ti Maxime misliš o tomu? Napisala sam cijeli tekst kao obrazloženje, i hrpu komentara. I Tuff je rezimirao. Koji dio točno nije jasan?

:) na zapadu ništa novo. ha ništa, proći još par evolucijskih krugova (oko vlastite osi) pa pozdraviti sistem srednjim prstom.

evo nešto sa zapada, fino skroz

http://www.youtube.com/watch?v=sTJ7AzBIJoI

(odo´ ugnjaviti pesa lopticom :))

Samo mi jasno odgovori na pitanjce iz gornjeg komentara, a vezano na tvoj paragraf iz gornjeg teksta. Mislim da je pitanje vrlo jednostavno za razumjeti, a možeš pisati objašnjenje ili jednostavno napisati samo "DA" ili "NE"

Znači li to da onda on ima pravo reagirati ako ona izaziva reakciju i da se dotična u toj situaciji ne bi trebala čuditi ako dobije batina?

Maxim, ako ne kužiš, ok. Ne da mi se više o tome. Ne moraš niti ti sve razumjeti. Ali, evo, pročitaj cijeli odloomak.

"A nisam napisala da muškarac ima pravo tući ženu. Opet ta riječ 'pravo' o kojoj sam već pisala. Nego sam napisala - da žena misli da ima pravo reći bilo što i onda se čudi oko dobije batine. Meni je to bitna razlika. Ako smo emancipirane, onda smo valjda i u odgovornosti emancipirane. Ako ON NEMA PRAVO reagirati, onda niti ONA NEMA PRAVO izazivati reakciju. Nadam se da je ovaj put jasno."

ja mislim da bi morale biti savitljivije
a i refleksi su im u kurcu, zato ih i mlate

Zašto nećeš jasno odgovoriti da li je moj zaključak ispravan?

Zar ti je moje pitanje toliko nejasno i komplicirano?

Zašto izbjegavaš odgovor?

Maxim, tri komentara prije tvojeg odgovaram: moji odogovri nisu nikad da ili ne, odgovaram posredno. Tko razumije, razumije. Jer svijet nije crno-bijel. Cijeli ovaj moj tekst je odgovor. Ako u njemu nalaziš odgovor, Ako ne, žao mi je. Važno je da ti za sebe znaš svpoj odogovor. Moj u konačlnici nije niti bitan.

Nije bitan tebi, bitan je meni.

dakle, da se vratim malo na gramatiku...maksimirko! pa tako pogodbeni veznik ako znači da jedna radnja podrazumijeva drugu...ili isključuje! dakle, ne može se promatrati odvoje....dakle, ako ja tebi kažem da ti šutiš, daću ti čokoladu! ako ti ne šutiš, nećeš ju dobit! koko je rekla upravo to što je rekla...e sad zašto se okreću teze...izvrće smisao i pogodba ako bude nešto drugo...hm...pravnici bi rekli...ako nema ako, nema nit posla! što ne znači da netko nekog neće ubit, udarit, ponizit etc

Da budem malo jasnija. Ne nudim gotove odgovore. Razmišljam na glas. I postavljam sebi pitanja. I odgovaram si kako mi već naiđe. Ako nekog potaknem na razmišljanje, super :) Ali ono što me uvijek ispočetka iznenadi je osuda što sam u nijansama, i silovita potreba nekih ovdje da se jasno izjasnim - crno ili bijelo. Zakaj bi?

btw ona nema pravo njemu verbalno govoriti...ali ako govori...on nema nju pravo udariti, ali ako ...u životinjskom svijetu to je vrlo jednostavno...ako diraš lava npr. za rep rika će ti jasno dat do znanja da to ne činiš? ako pak učiniš, zna se...a nije hadeze! hm..kod miša je malo drugačija situacija...ako miša potegneš za rep, jasno ti je da ti se ništ aneće dogodit. osim kaj ćeš morati oprati ruke! dakle, zakon jačega u prirodi kaže da "ne čačkaj mečku" . ne vidim zašto taj zakon ne bi vrijedio i kod čovjeka. dakle, neću namjerno izazivati grmalja od 2 metra i pravit se pametnom...pustit ću grmalja nek bude...budala! tako gledano, nisam se nikad dovela u situaciju da me netko istuče...jer s agresivcima nisam imala posla. čak niti kad netko na mene povisi glas, ja odlazim. tu lekciju sam jako dobro naučila u roditeljskom domu...agresivan otac mi je bio dovoljna lekcija da nikad ne poželim takvog muškarca!

Moja je sposobnost da sagledam obje (ili sve) strane. I pokušam razumjeti. I to mi olakšava život. Jer mi je na taj način jasnije zašto se neki ponašaju tako kako se ponašaju. I ne osuđujem ljude. Jer - tko sam ja da im sudim?

Ako netko izaziva, treba biti spreman na posljedice toga.

Ako se uneseš nekom u facu i jebeš mu mater, u 50 % ćeš dobiti sličnu ili goru psovku natrag, u 40 % ćeš popiti šamarčinu, a u 10 % ćeš dobiti nešto treće (možda metak, a možda suzdržanu reakciju).

I kaj je tu čudno? Jel možda nije tak?

Mai :) Da, očito smo nekako grupirani po načinima razmišljanja... Neki dan pričamo o nedozvoljenim temama u poslovnom svijetu: to su sport, vjera i politika. Ja bih dodala još i muško-ženske odnose, ako to već ne spada u politiku.

Da, Tuff, kaj nije to nekak jasno? Mudar čovjek će izbjegavati nesreću.

Poanta: nemoj izazivati i bitno ćeš si smanjiti šanse da najebeš.
Ja barem tak odgajam svoje dijete.

E, Tuff, zato sam i napisala ovaj post - već sam to spomenula - za svoju djecu. No, oni to već i danas razumiju. Nemoj se rogatati s jačim od sebe. Budi pametan. Učim ih kako da dobiju od ljudi ono što žele, ali bez sile i porovociranja. Time si samo vrata zatvaraju. Pa i ova bloška.

Coco, mora da si jako sretna.
Moja je sposobnost nikoga ne mrziti i pokušati voljeti što više ljudi...bez da ih razumijem!

Medo, tko nije probao, ne zna da je duhovni put vrlo težak, i vrlo bolan. Znala sam se pitati - kog se ja vraga mučim s time, a pomaci su tako mali? I onda sam nedavno skužila odgovor. Upravo zato jer sada udarce podnosim puno lakše nego prije, a to je zato jer razumijem ljude. I nije mi to više naporno. Kroz homeopatiju sam uvidjela kako smo svi mi 'u pravu', kako svatko nosi svoje boli, svatko je krvav ispod kože. Nekako spontano prepoznajem tipove ljudi i njihove glavne deluzije, naravno vrlo u grubo, ali dovoljno da mi budu dragi na neki način.

Ne znači i da opravdavam svačiji postupak, ali na nekoj dubokoj razini razumijem ga.. Jer svatko misli da radi ispravno, i kako se ljutiti?

U meni više gotovo nema ljutnje, i da, sretna sam. Nisam euforična, makar kad me lupi osjećaj blaženstva - to je uh!! To što sam se riješila ljutnje, već samo zbog toga se sve to isplatilo.

tako nekako...nema ljutnje, ali ima tuge! tužna sam (još uvijek, ali to je valjda bolje od ravnodušnosti) kad vidim kako se ljudi služe niskim strastima i kako u stvari atakiraju...a u stvari...boje se i tako su ranjivi!

Gle, da, nema ni tuge! Fakat! Ja sam bila pretužno stvorenje, ekstrakt tuge! A zaboravila sam na to! Kaj to nije prekrasno? Zapravo, tuga i ljutnja su međusobno povezane, ali sam zaboravila kako. Jedno je u podlozi drugog, ne znam više koje je gore, koje dole.

Ma da, Mai, i to se sve vidi, ta ranjivost, i taj strah, i ta nemoć... Ali to nema veze s nama. Naučila sam i još nešto važno! Pustiti ljude da dostojanstveno nose svoje osjećaje. Makar to izvana izgledalo bogtesačuvaj. Zato jer oni ne znaju drukčije. Kad će biti spremni, počet će promjena. Ali nema koristi od uvjeravanja i ne znam čega...

Da, čini mi se da je ljutnja gornji sloj, nje se prvo rješava, a onda ide tuga..

Što će reći da je uzrok ljutnje neka duboka tuga.

Da, treba osvijestiti svoju tugu, zagrliti ju i proživjeti. Onda ode ljutnja.

A tuga je - nedostatak, uskraćenost. Rupa. To je naš stav da smo uskraćeni, pa bjesnimo, jer kao drugi nisu. Drugi imaju sve, a mi nemamo. I život je nepravedan, i sve je nepravedno!

A ljutnja vodi u hrpu bolesti. Teška ogorčenost - u rak.

da, moj drugi suprug se razbolio od ogorčenosti...u šest mjeseci rak ga je posve razorio. ponekad plaćamo previsoku cijenu...sebe samih! iako sam živa, ne znači da ja svoju ne plaćam...još uvijek!